Živio Hrvatski protektorat

Jedan od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti zbio se 28. ožujka 1941. iako u tom trenutku ništa nije upućivalo na to da će on ostaviti tako dalekosežne posljedice. Ujutro toga dana Duce fašističke Italije, Benito Mussolini, pozvao je u svoj ured u Rimu poglavnika ustaškog pokreta Antu Pavelića kako bi ga obavijestio o sudbini koju su on i Führer Trećeg Reicha Adolf Hitler namijenili Hrvatskoj i Hrvatima. Do sastanka će doći sutradan, 29. ožujka, u Villi Torlonia, privatnoj rezidenciji talijanskog predsjednika vlade. Nekoliko dana ranije predstavnici Kraljevine Jugoslavije najprije su potpisali savez (Trojni pakt) s Njemačkom i Italijom, da bi ubrzo uslijed demonstracija u jugoslavenskom glavnom gradu i pobune vojnog vrha savez bio raskinut. Sastanak Mussolinija i Pavelića bio je prvi otkako je osnivač ustaškog pokreta došao u Italiju 12 godina ranije. U tom trenutku Pavelić i ustaše su nepoznanica ne samo u Italiji, nego i u Hrvatskoj. Kad su Hitler i Mussolini počeli kažnjavati Jugoslaviju tako što će je vojno napasti, a zatim i raskomadati, odlučili su, između ostalog, i zaigrati na kartu hrvatsko-srpskog antagonizma. Konkretno, tako što će Srbiju okupirati, a Hrvatima dati nezavisnu državu. Prvi izbor za osobu koja bi u njihovo ime upravljala Hrvatskom nije bio Ante Pavelić, nego Vladko Maček, vođa HSS-a.

Tek kad je ovaj odbio ponudu, okrenuli su se onome za koga su znali da će bespogovorno ispunjavati sve njihove zahtjeve. A da je Pavelić bio itekako spreman trgovati hrvatskim nacionalnim interesima postat će vrlo brzo jasno njegovim političkim skrbnicima, ali i svim Hrvatima. Ustvari je jasno bilo i puno ranije. Npr. kad je povodom nove 1941. Pavelić hrvatskom narodu uputio poslanicu u kojoj, između ostalog, stoji: “Neka nam ova Nova godina donese Novu Hrvatsku - Junačku Hrvatsku u okviru majke Italije... Radite i molite se dan i noć za naš veliki ideal - za stvaranje nove Hrvatske u okviru fašističke Italije. To i samo to je pravi cilj svakog pravog hrvatskog nacionalista. Živio Hrvatski protektorat! Živila Fašistička Italija!”.

Ono što su u tom trenutku bili tek Pavelićevi snovi ubrzo će za Hrvate postati stvarnost. Čim je postavljen na vlast, poglavnik se odlučio odužiti svojim dugogodišnjim domaćinima. I napravio je to na način koji će i same Talijane iznenaditi.

Kako pišu sudionici navedenih događanja, talijanski ministri vanjskih poslova Anfuso i Ciano, ali i ustaški dužnosnici Eugen Dido Kvaternik i Ante Moškov, Pavelić je odlučio Talijanima dati puno više nego što se od njega očekivalo. Ponajprije kad su u pitanju Dalmacija i dalmatinski Hrvati. S tim u vezi talijanski kralj Viktor Emanuel u jednom je razgovoru rekao: “Što manje Dalmacije uzmemo, to manje ćemo imati neprilika. Kad ne bi bilo izvjesnih, pa makar i razumljivih sentimentalizama - ja bih bio spreman ustupiti čak i Zadar”. Na istom tragu je svoje pregovarače savjetovao i Mussolini: “Inzistirati na Splitu, ali ne do točke da se od toga učini pitanje prekida”. Dakle, pravilno zaključuje Dido Kvaternik kad kaže da “Rimski ugovori” (tj. predaja Dalmacije Italiji) nisu bili nikakav diktat nego sporazum Pavelića i Mussolinija. Oko Pavelićeva popuštanja po pitanju Dalmacije još je oštriji bio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac ustvrdivši: “I ovaj se izdajica pušta nazivati ‘najvećim Hrvatom’, on koji je prodao kolijevku Hrvatske, našu Dalmaciju, i osramotio hrvatski obraz svojim nedjelima. U najcrnjim danima naše povijesti nije se našao nijedan Hrvat koji bi potpisao da tuđinu ustupa ma koji dio Hrvatske”.

Kako bi se Dido Kvaternik, Ante Moškov i ponajprije Alojzije Stepinac iznenadili i šokirali da danas dođu u Split, Zadar i ostatak Dalmacije. Da čuju i vide koliko dalmatinskih Hrvata ne zamjera Paveliću što je njihove pretke bez borbe i otpora poklonio Talijanima, i time omogućio fašistički teror i talijanizaciju. Ne da ne zamjeraju, nego ga unatoč tome slave i veličaju. Čak i na stadionu kluba čiji su igrači baš tad, za razliku od ustaša, pružali primjer hrvatskog domoljublja. Nažalost, iznenadili bi se i u ostatku Hrvatske shvativši da postoje hrvatski političari koji unatoč svemu pjevaju o Paveliću kao “vođi svih Hrvata” ili mladići koji bi, da je 1941., rado obukli uniformu izdajničke i sluganske vojske NDH.

Ali bi zato Pavelić likovao. Jer su njegovi današnji poklonici najbolji dokaz da ideja Hrvatskog protektorata živi. Vječno.