Zloglasni Šilt svjedočio: Nisam dopuštao ni silovanja ni pljačke

Za pokolj u Joševici optuženi su Dušan Žarković (58), Bogdan Jednak (49), George Nashid Kamal (45), Miroslav Malobabić (42) i Dejan Sladović (42) koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu i sudi im se u odsutnosti. Iako je svima njima određen istražni zatvor i za njima su raspisne tjeralice, do njih se ne može doći jer žive u Srbiji. 

Prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva, Žarković i ostali terete se da su kao pripadnici izviđačko-diverzantske grupe nelegalne paravojne skupine vojske tzv. SAO Krajine 16. prosinca 1991. upali u selo Joševica. Bili su naoružani vatrenim oružjem s prigušivačem te su išli od kuće do kuće. Ulazili su u kuće te su iz neposredne blizine, hicima u glavu i vitalne dijelove tijela, ubijali sve koje su zatekli.

Nitko ništa ne zna...

Putem konferecijske video veze u utorak su se na Županijskom sudu u Zagrebu saslušali svjedoci koji su bili u  Visokom sudu u Beogradu, Odjeljenju za ratne zločine. Svjedočili su Luka Šiftar, Branko Kovarbašić i Siniša Martić Šilt.

Siniša Martić Šilt inače je poznat kao zapovjednik krvoločne paravojne skupine 'Šiltovi', odgovoran za  za najveća zvjerstva, ubojstva i pljačke na području Banovine, posebice u Glini. Nakon rata pobjegao je u Novi Sad.

On je svjedočio da u Joševici nikad nije bio, a da o zločinu od 16.12. 1991. ima samo 'kafanska' saznanja.

Rekao je da njegovi ljudi to nisu počinili i da je on kao zapovjednik uvijek zabranjivao bilo kakva silovanja i pljačke. Rekao je da od optuženika poznaje tek Dejana Sladovića.

Svjedok Branko Kovarbašić kazao je da od optuženih poznaje Bogdana Jednaka jer su zajedno živjeli u Glini, a iz viđenja poznaje i Kamala te da je za pokolj u Joševici čuo iz priča u gradu, a da se nije niti pričalo tko bi taj zločin počinio.

'Pucao je Dragan sa falšom rukom od rođenja'

Svjedok Luka Šiftar ispričao je kako je u Joševicu došao tri dana nakon zločina i da su tada u donjem dijelu sela još uvijek bila mrtva tijela. On je tada, kazao je, kontaktirao sa oficirom obavještajne službe Milutinovom koji je kad se počelo pričati o tom događaju kasnije poginuo u prometnoj nesreći. Rekao je da ne poznaje optuženike, a po njegovom saznanju nakon razgovora s Milutinovom radilo se o Jokinoj i Šiltovoj grupi.

Također, kazao je kako je pričao sa majkom koja mu je ovog proljeća prvi put rekla da je žrtve Ivana Šiftara i Paju Šiftara ubio čovjek imenom Dragan koji ima falšu ruku od rođenja. On je i njoj pucao u usta. Majka je opisala da se radi o malim puškama koje na vrhu cijevi imaju proširenje kao klip kukuruza i ne daju prasak.

'Čula sam samo zrna kako lete'

Anka Šiftar (96) je inače jedina preživjela pokolj u Joševici. Bila je teško ranjena, ali je uspjela preživjeti. Ona je već ranije svjedočila te kazala:

- Jedan vojnik je imao pištolj, a drugi je imao oko vrata i na pasu malu pušku s kratkom cijevi i nečim nataknutim na cijev.  Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi pucao je u njega i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete. Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala. Jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim mi je ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala. Dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame - svjedočila je Anka Šiftar ranije. U siječnju je, na upit da ponovno pokuša opisati tu dvojicu vojnika sucu Županijskog suda u Zagrebu Tomislavu Juriši rekla kako se radilo o deranima - jako mladim ljudima, koji su možda imali 17 godina.

Županijsko državno odvjetništvo predlaže da se hitno sasluša 86- godišnja neposredna očevitkinja zločina u Joševici.

'Bit ćete pošteđeni..'

Mještani Joševice nisu otišli nakon okupacije jer im je obećano da ih nitko neće dirati. Naime, tadašnji prvi čovjek okupirane glinske općine Dušan Jović dao je Hrvatima u Joševici garancije da im se ništa neće dogoditi i da u miru mogu živjet ako se ne budu oružano odupirali okupaciji.

- Dok su po okolnim selima u mjesecima nakon okupacije ubijani hrvatski civili, Joševica je uglavnom bila pošteđena. Smatralo se da je razlog tome što je tijekom Drugog svjetskog rata većina stanovnika bila u partizanskom pokretu, što je bilo nekoliko mješanih brakova, te što je iz ovoga sela bilo i oficira koji su ratovali na strani JNA - objašnjava nam povjesničar dr.sc. Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagreb.

Takvo je stanje i bilo do prosinca 1991. No, hrvatska vojska i policija su na području glinskog i petrinjskog Pokuplja 12. prosinca izvele napadnu operaciju „Vihor“ sa ciljem oslobađanja Petrinje i Gline. 

-  U borbama je bilo veliki broj mrtvih vojnika na obje strane. Na srpskoj strani su poginula i nestala 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Većina ih je stradala u selu Gračanica. Nakon što su se hrvatska snage povukle na drugu stranu Kupe, tijela poginulih srpskih teritorijalaca su prenesena u Glinu gdje je održana javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu, a snimka čega je dostupna i na YouTubeu - kaže nam Jakša Raguž.
Pod utjecajem komemoracije na kojoj je atmosfera bila jako napeta, ističe povjesničar Raguž, skupina srpskih vojnika se 16. prosinca 1991. zaputila u najbliže hrvatsko selo – Joševicu te redom ubijala sve stanovnike koje su zatekli u njihovim kućama, bez obzira na dob i spol. 

Cilj im je bio, naglašava Raguž, ubiti 22 Hrvata, kako bi se osvetili za 22 Srbina koji su poginuli ili nestali (dio srpskih teritorijalaca je bio zarobljen i odveden u zatvor u Zagrebu, kasnije su razmijenjeni). Ubili su 21 osobu, a starica Anka Šiftar je teško ranjena, no preživjela je. Njoj su pucali u usta i vrat. Tako su likvidirali i sve ostale. Direktnim hicima u glavu iz neposredne blizine. Koristili su vatreno oružje s prigušivačima. Ubijali su ih u kućama gdje su ih zatekli. U krevetu, za stolom, na ulaznim vratima... Sve je bilo gotovo u roku pola sata.

Preživjeli pobjegli, selo opljačkano

Ubijeni su: U kući broj 51 ubijeni su Milka Kreštalica (61 godina) i Mato Kreštalica (60 godina), u kući broj 53 Kata Štajduhar (70 godina) i Kata Štajduhar (91 godina), u kući broj 55 Bara Štajduhar (64 godine), Ljuba Škrinjar (48 godina) i Milka Škrinjar (83 godine), u kući broj 59 Pajo Škrinjar (61 godina), u kući broj 62 Mara Brkašić (55 godina), Marta Modronja (79 godina) i Ante Modronja (81 godina); u kući broj 63 Ana Škrinjar (64 godine) i Katarina Pkrinjar (30 godina), u kući broj 69 Ivan Šiftar (62 godine), Pavao Šiftar (16 godina), Luka Šiftar (20 godina), Ljubica Šiftar (19 godina), u kući broj 70 Ljuba Štajduhar (60 godina), Stevo Štajduhar (60 godina), Marija Šiftar (62 godine), u kući broj 71 Marija Šiftar (45 godina). 

 - Pucali su u njih 22 i onda su stali. To je inače i bila njihova praksa. Za poraz vojnika na terenu osvećivali su se civilima. Pokolj je bio iznenađenje i za lokalne srpske civilne i vojne vlasti. Stoga je pobunjenički predsjednik Općine Glina dr. Dušan Jović  angažirao milicionere Stanije javne bezbjednosti koji su s liječnikom patologom iz Aranđelovca izvršili očevid mjesta pokolja, napravili fotoelaborat, skice i utvrdili uzroke smrti. Sudac Okružnog suda u Glini je pokrenuo istragu, kao i oficiri Organa bezbednosti. No kada se utvrdili da su počinitelji srpski specijalci istraga je prekinuta, oni sklonjeni u Srbiju, točnije u Pančevo, a u javnost je pušteno službeno pripćenje da su Hrvate u Joševici poubijali hrvatski diverzanti - govori nam Raguž. 

U panici zbog masakra preostali mještani Joševice su kolektivno, preko Bosne, iselili u Hrvatsku. Selo je potom detaljno opljačkano i većim dijelom spaljeno.

Fotografije i materijale o stravičnom pokolju u Joševici dobili smo zahvaljujući Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata.