Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Neke ruke tipkaju. Neke prenose teški teret. Neke bruse, neke čekićaju, a neke vrte stetoskope. Neke su sasvim besposlene, a neke, eto, rade od ranog jutra
Jest, ove mjere opreza su teške. Naporne i zamorne. Moraš držati propisani razmak, moraš po cijele dane čučati kod kuće, moraš stajati u redu za trgovine. Čekaš tamo po petnaest minuta da pokupiš kruh, mlijeko, jogurt. Čistiš krmelje iz očiju i planiraš ostatak dana. Sanjaš o kavi. Proklinješ usporene penzionere. Onda poslije posla bezglavo trčiš u popodnevni šoping. Zatvaraju u pet, valjda ćeš sve stići kupiti. Uvijek zaboraviš pivo koje kasnije pomalo posramljeno plaćaš na benzinskoj.
Tamo, s druge strane kliznih vrata, nasuprot mrzovoljnim kupcima, nečije ruke rade od zore. Peku, pripremaju, pakiraju, čuvaju, dodaju, prodaju, primaju, ne odmaraju. I te ruke su pod mjerama opreza.
Ove smo upoznali u subotu ujutro. Vikend je, redovi su kraći. Neki su sinoć na benzinskoj kupili više piva nego inače pa sada blaženo spavaju. Ruke s ožiljkom na dlanu pripadaju jednoj ženi koja radi u jednoj zagrebačkoj pekarnici. Nije važno koja žena ni koja pekara. Vjerojatno su im svima ruke iste.
Čuli smo prigušeno psovanje iza polica s hrenovkama. Nije shvatila da ima mušteriju. Zgulila je debele, lateksom obložene rukavice i pokazala svoje dlanove. Prošla su niti tri sata od početka smjene. Umorne, smežurane i natekle, na trenutak su predahnule. Samo na trenutak jer pospani redovi i dalje čekaju na svoj kruh, mlijeko i jogurt. Neće se sami stvoriti na obiteljskim stolovima.
Ruke će se pobrinuti za njih.
24sata © 2026
