Zokijeva lista? Milanović se opet gura za premijera baš kad SDP i Možemo! slažu koaliciju

Prije dvije godine uletio je u kampanju za parlamentarne izbore i izgurao Peđu Grbina s pozicije premijerskog kandidata upravo u trenutku kad su SDP i Možemo! dogovarali zajednički nastup na izborima.

Nakon toga, dogovori su prekinuti, HDZ je ostao na vlasti, a kasnije analize pokazale da bi udružena ljevica pobijedila na izborima.

Danas Zoran Milanović izlazi u medije s pričom o svojoj kandidacijskoj listi za predstojeće parlamentarne izbore upravo u trenutku kad se SDP i Možemo! hvale da zajedno u anketama dobivaju više glasova od HDZ-a, a Siniša Hajdaš Dončić na stranačkoj konvenciji najavljuje da će dvije stranke zajednički pobijediti na izborima.

Tjednik Nacional donosi priču o tome da bi Milanović izašao na izbore sa svojom listom, osvojio 13 posto glasova te tako donio pobjedu lijevoj opoziciji i srušio Andreja Plenkovića s vlasti.

I naravno, postao premijer.

Gdje pomaže?

Milanović bi navodno pomogao oporbi tamo gdje SDP i Možemo! nisu dovoljno jaki, u izbornim jedinicama i među biračima desnice i desnog centra.

Jer, Milanović, naučili smo do već dosad, bolje komunicira s političkom, suverenističkom, nacionalističkom, ali i antihadezeovskom desnicom.

I tako, praktički preko noći, SDP i Možemo! više nisu udružena snaga lijeve opozicije, niti su Hajdaš Dončić i Tomislav Tomašević lideri lijeve opozicije, već se u te kalkulacije naglavačke bacio Zoran Milanović.

Onaj koji, prema izračunima politologa, nije donio praktički nikakvu konkretnu korist oporbenoj ljevici na prošlim izborima, dapače, dodatno je mobilizirao i glasače HDZ-a.

Zašto se gura?

Zašto se Milanović opet gura na parlamentarne izbore, i to upravo u trenutku kad se povezuju konci suradnje lijeve oporbe i pušu novi vjetrovi u jedra udruženih SDP-a i Možemo?

Izborni sustav pretvaranja glasova u mandate favorizira relativnog izbornog pobjednika u svakoj izbornoj jedinici. Pobjednik hvata dodatne mandate na račun propalih glasova i u tom smislu koalicije se pokazuju korisnima jer spriječavaju rasipanje glasova.

Hoće li Milanovićeva lista dovesti do odlijevanja glasova od SDP-a i Možemo?

Gdje je koristan?

Milanović bi, naravno, mogao istodobno donijeti glasove u izbornim jedinicama gdje SDP i Možemo! nisu adekvatno zastupljeni, primjerice u Slavoniji i Dalmaciji, ali to je zasad tek nagađanje.

I naravno, Milanovićev eventualni ulazak u kampanju opet otvara pitanje liderstva na ljevici i čelnike SDP-a i Možemo! iznova stavlja u poziciju "malih od palube" u usporedbi s bivšim predsjednikom i premijerom. Kao što je gušio oporbene lidere u prvom mandatu i potpuno ih pogazio na prošlim parlamentarnim izborima svojom neustavnom vratolomijom, Milanović bi u predstojećoj kampanji okupirao svu pažnju i uzurpirao utjecaj pred ostalim oporbenim liderima.

Udružena oporba sugerira zajednički otpor koruptivnom i proustaškom HDZ-u, a ulazak Milanovićeve liste u kombinaciju podsjeća na stvaranje konkurencije, a ne sinergijskog učinka.

Poljski model?

Ono što bi se moglo pokazati uspješnim u ovakvoj kombinaciji bio bi "poljski model": da relativni gubitnici na izborima skupe više mandata u parlamentu od relativnog pobjednika, a to bi opet mogao biti HDZ, i tako formiraju vladu.

Ako pobjednik nema mandate, ne može dati premijera, a time se otvara ustavna šansa da u skupljanje potpisa zastupnika krene lider udružene opozicije. A tko bi to morao biti? Pogađate već...

Ipak, takve kombinacije još su preuranjene, premda Milanovićevi ljudi u Nacionalu kalkuliraju sa čak 75 osvojenih mandata lijeve opozicije, SDP-a, Možemo! i Milanovićeve liste.

Gdje bi Milanović opet htio biti premijer, kao što je to htio biti i 2024. godine. Pa je premijer ostao Plenković, u još goroj kombinaciji i pogubnijoj desničarsko-proustaškoj varijanti.

Odlazi s funkcije?

Milanović bi, u scenariju koji opisuje Nacional, morao godinu i pol prije kraja mandata odstupiti sa svoje funkcije za koju se ionako ne mora više boriti, kao što nije odstupio sa svoje funkcije prije dvije godine već ju je sačuvao kao rezervu u slučaju poraza.

Zasad se tek postavlja pitanje misli li Milanović ozbiljno ili je tek iskoristio trenutak da zalije hladnom vodom optimistični trenutak SDP-a i Možemo! i ponovno se ogrebe za komadić političke važnosti.

Premijerska kandidatura prije dvije godine poslužila je Milanoviću i kao kampanja za drugi mandat na Pantovčaku. Sada, pak, predsjednik Milanović ima još barem dvije godine da radi na parlamentarnoj kampanji lijeve oporbe i na rušenju HDZ-a. Prvu godinu mandata već je profućkao, krajnje je vrijeme da zagrije ohlađene i zahrđale motore.