Nikad ih nisu otvorili: Potrošili milijune na pošte od mramora

Kažu da nas je malo, da što će nam pošta kad nas ima samo 200. Kao da zato što nas je malo ne moramo plaćati račune? Pošta se otvara samo kad je glasanje. Znači imamo izbora kad biramo Kolindu ili Josipovića, ali nemamo izbora kad moramo nešto obaviti, kaže Zorka Bijuk (76) iz Vinalića.

U njezinu selu je nakon Oluje, uz staru, trošnu školu sagrađena nova zgrada pošte. No, kažu mještani, nikad nije bila otvorena i služi samo za izbore. Stanovnici nemaju gdje plaćati račune, pa stopiraju školskom autobusu koji vozi tri učenika.

- Nekad nam ne želi stati pa moramo hodati pet kilometara do Vrlike - požalila se Zorka.

Slučaj Vinalića samo je jedan od njih nekoliko u Dalmatinskoj zagori. Papirnata pisma su se još češće slala od elektroničkih kad je u prosincu 1998. godine donesen Zakon o razdvajanju Hrvatske pošte i telekomunikacija na Hrvatsku poštu i Hrvatske telekomunikacije. Neprofitna pošta ostala je u rukama države, a telekomunikacije, čiji je temeljni kapital iznosio više od osam milijardi kuna, išle su u privatizaciju. 

Tvrtka je prije razdvajanja imala novca “na bacanje”, o čemu još svjedoče poštanski uredi “moderne” arhitekture, koji su od mramora, željeza i stakla ‘90-ih godina sagrađeni u svakom kutu Splitsko-dalmatinske županije.

Čak 40 takvih ureda odbio je nakon razdvajanja Hrvatske pošte i Telekomunikacija preuzeti tadašnji ravnatelj Središta pošta Split Ante Bilić.

Za razliku od Vinalića i Maovica, gdje su pošte sagrađene pored ruševnih škola, u Ježeviću, u zaseoku Vučemilovići, mramorna zgrada s četiri piramidalna svjetlarnika pozicionirana je kraj školske zgrade koja, doduše, ne radi, ali nije ruševina.

- Je, je, sagradili su nam iza rata lipu poštu, stavili kraj nje i telefonsku govornicu i, evo, još čekamo da se otvori. Nema nam druge nego u Vrliku - kaže Kata Vučemilović, koja čuva i brine o staroj školskoj zgradi.

No u jedno od tih kamenih zdanja diljem Zagore, ono u Crivcu u općini Muć, pošta se ipak uselila. Međutim, ne zadugo. Idila je trajala do 2012. godine kad je zbog malog prometa i nerentabilnosti poslovanje pošte iz Crivca prebačeno u Muć. A Hrvatska pošta oglasila je najam zgrade. Samo je pitanje za koga jer u Crivcu na svakog od 310 stanovnika otpadaju dvije kamene kuće.

Iz Grada Vrlike saznajemo da su uredi u Vinaliću, Ježeviću i Maovicama tijekom razdvajanja pripali Hrvatskom telekomu, koji u jednom dijelu objekata ima ugrađene telefonske centrale, a dio objekata koriste mjesni odbori.

- U trenutku kad su sagrađeni, u njima su, uz prostor za centrale i razne odbore, trebali biti smješteni i poštanski uredi. No kako je u međuvremenu došlo do smanjenja broja korisnika, odnosno stanovnika, i politike racionaliziranja poslovanja Hrvatske pošte, ti uredi nisu nikad otvoreni - rekao je zamjenik gradonačelnika Vrlike Branko Maras. 

U HP-u odgovornost prebacuju na Telekom

Odgovor od Hrvatske pošte na upit što namjeravaju s tolikim napuštenim nekretninama nismo dobili. Pitanja o uredima u Maovicama, Ježeviću i Vinaliću prebacuju na Hrvatski telekom, koji je u većinskom vlasništvu Deutsche Telekoma, tvrtke s 230.000 zaposlenih i 200 milijuna korisnika u 50 zemalja. Bilo bi čudno da je u njihovu sjedištu u Bonnu ikoga briga što Zorka Bijuk i Kata Vučemilović moraju pješačiti do Vrlike kako bi platile račune.