Turistička sezona, barem ona glavna, je iza nas, ali ne prestaju izlaziti frapantne priče koje potvrđuju da je sve u hrvatskom turizmu slučajno. Zadnja je ona o dubrovačkim zidinama, odnosno ulaznicama koje prodaju za njihov obilazak. Cijena jedne ulaznice je 200 kuna, a kako je Nova TV objavila prije nekoliko dana, godišnje ih se proda oko milijun, i to - pazite sad - nisu fiskalizirane.
Kako je moguće da 200 milijuna kuna prometa ostane nefiskalizirano i da se nikome, ni u gradu Dubrovniku, ni u Turističkoj zajednici, ni u Poreznoj upravi ne upali lampica? Dubrovačkim zidinama upravlja udruga građana, koja, kaže Porezna, nije obveznik poreza na dobit, pa tako nije ni obveznik fiskalizacije.
Da 200 milijuna kuna prometa godišnje nije obavezno fiskalizirati, to postoji valjda samo u Hrvatskoj, a čudno je to, naravno, i građanima Dubrovnika, koji nemaju pojma kako se taj novac troši. Odnosno, znaju onoliko koliko im se kaže, a to je da se novac troši na obnovu spomeničke baštine na području cijeloj Dubrovnika. No koliko, kako i prema kojim kriterijima - teško je doznati, a i činjenica da je sve prepušteno udruzi građana nije baš uobičajeno.
Jedini slučaj u kojem je tolikim, pa i većim, novcem upravljala neka udruga građana bio je Dinamo dok je njime vladao Zdravko Mamić.
U ovoj priči zaista bode u oči to da se toliki novac zarađuje i troši na potpuno netransparentan način, da građani ne znaju što dobivaju, dok istodobno svakog ljeta sve više stenju pod najezdom turista koji hrle na zidine i Stradun i zbog kojih se sve više Dubrovčana iseljava iz stare gradske jezgre jer je u njoj život postao nemoguć.
Toliko novac mogao bi se, ali i trebao, uložiti u kvalitetu života u gradu u kojem se živi od turizma, jer ako iz grada odu ljudi, neće više doći ni turisti.
