Glasno pustio Metallicu i htio se ubiti plinom

Te nedjeljne večeri, 21. svibnja 2006. godine, djelatnici Policijske postaje Umag Aleksandar Ancel (28) i njegov vršnjak Oliver Sundać kontrolirali su promet u Kolodvorskoj ulici. Poziv operativne službe u 23 sata bio je dovoljan da u sekundi uzburka adrenalin u venama mladih i savjesnih policajaca, koji će nekoliko sati poslije postati heroji.
Ženska osoba nazvala je postaju i prijavila da joj se sin M.Ž. (23) zaključao u kupaonicu, pustio plin i ne otvara vrata. Aleksandar i Oliver su za nekoliko minuta stigli u Ulicu Vladimira Nazora.
Čim su se približili ulaznim vratima zgrade, osjetili su jak miris plina. Na stubištu je smrdjelo još i jače. Uplakana majka, koja je prijavila pokušaj sinova samoubojstva, nije rekla na kojem je katu stan pa je Aleksandru i Oliveru jedino preostalo slijediti smrad, koji je postajao sve intenzivniji i grizao im nosnice.
- Čuli smo žensku vrisku i plač. Potrčali smo preskačući što više stuba odjednom i našli se pred poluotvorenim vratima stana na drugom katu. Ušli smo i naišli na jeziv prizor.
Svjetlo u kupaonici bilo je prigušeno, a kraj kade, točno ispred nas, klečala je uplakana žena i u naručju držala gotovo beživotno, golo tijelo svog sina. I jecala.
A njoj s druge strane nalazila se plinska boca, koju je mladić donio iz kuhinje i otvorio ventil. Žena ga od šoka nije zatvorila - prisjeća se Oliver. Oba policajca kažu da tu sliku ni danas ne mogu izbrisati iz sjećanja.
- Ispred kade je bio veliki zvučnik, iz kojeg je treštala Metallica. Primijetili smo da se mladiću lagano, ali sporo odiže prsni koš, no prvo smo trebali ukloniti opasnost od plina koja je još uvijek postojala. Otvorio sam širom sve prozore da plin može izlaziti van i zatvorio sigurnosni ventil.
Za to je vrijeme Oliver prihvatio mladića pokraj kade. Kada je bila puna vode i nije ga smio pustiti da se ne utopi.
Jednom je rukom držao mladića, a drugom maknuo čep da voda isteče iz kade - svjedoči Aleksandar, koji je zvao postaju i provjerio je li krenula Hitna pomoć.
- U jednom je trenutku prestao disati. Upuhnuo sam mu nekoliko puta zrak u pluća i, na sreću, uspio ga vratiti.
Odmah nakon toga stigla je i Hitna pomoć. Odnijeli smo ga na nosila. Stavili su mu kisik i odvezli su ga. Čitavo to vrijeme majka je neutješno plakala i hodala po stanu držeći grčevito sinovo oproštajno pismo - kaže Oliver.
Tek kad su nakon očevida sjeli na kavu, shvatili su u kakvoj su se opasnosti našli. Koncentracija plina bila je užasno velika, što su poslije potvrdili i vatrogasci. Da M.Ž. nije zaboravio zatvoriti balkonska vrata, nesreća velikih razmjera bila bi neizbježna.
- Plin je, srećom, izlazio van pa se nije stvorila eksplozivna koncentracija. Da jest, majka bi svjetlom aktivirala eksploziju koja bi uništila nekoliko stanova i odnijela dosta žrtava.
Sreća je i što su vrata kupaonice bila oslabljena pa ih je žena uspjela razvaliti - objasnio je Aleksandar.
Obojica skromno kažu kako im je to samo posao i kako su obavili svoju dužnost. No njhova hrabrost, brza intervencija i snalažljivost spasili su od sigurne smrti jedan mladi život te spriječili nesreću s velikim materijalnim i ljudskim gubicima.
M.Ž. se pokušao ubiti, kako neslužbeno doznajemo, zbog obiteljskih problema i frustracija koje su se u njemu skupljale godinama. Nije se želio slikati ni javno zahvaliti ovim hrabrim dečkima koji su mu omogućili novu priliku.
Sredio je život, pronašao posao i obećao da više neće pokušati dignuti ruku na sebe.