Pisanica je otkrivena u arheološkim istraživanjima u Gradini, u Gudovcu, nedaleko Bjelovara, a nakon što je rekonstruirana, procijenjeno je da je stara oko 600 godina
ČUVA SE U BJELOVARU
Ovo je najstarija pisanica u Hrvatskoj: 'Bila je zakopana, a stara je otprilike 600 godina'
Čitanje članka:
6
min
U Gradskom muzeju Bjelovar čuvaju najstariju pisanicu u Hrvatskoj, koja je otkrivena tijekom sustavnih arheoloških istraživanja 2003. godine, na srednjovjekovnom lokalitetu Gudovac, u Gradini nedaleko Bjelovara. Procjenjuje se da je stara oko 600 godina, po čemu se može smatrati najstarijim nalazom kad je riječ o pisanicama u Hrvatskoj, a vjerojatno i u Europi, kaže arheologinja Marijana Dragičević, kustosica Muzeja.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
![vv 07.04 [TOP 3 VIJESTI DANA] U muzeju u Bjelovaru čuva se najstarija pisanica u Hrvatskoj: 'Stara je oko 600 godina'](https://img.24sata.hr/G2T-Ij5G89OIEsy-D1_c7Qjezmc=/880x587/smart/media/images/2023-14/dizajn-bez-naslova-2023-04-07t181340-982.jpg)
01:21
- Naime, tradicija bojenja jaja, odnosno ukrašavanja pisanica na ovim prostorima zabilježena je najmanje tri stoljeća prije službenog osnutka Bjelovara kao grada. Podatak o bojanim jajima na teritoriju današnje Hrvatske iz otprilike istog razdoblja imamo i na prostoru nekadašnje Dubrovačke republike u pisanim djelima književnika Mavra Vetranovića (1482.- 1575.), dok pisanica pronađena u Ukrajini, u gradu Lavovu potječe iz vremena kada nastaje i ova gudovačka. No, zasad su to jedine pisanice na području Europe koje postavljaju gornju granicu za ovu široko rasprostranjenu uskrsnu tradiciju – pojašnjava kustosica.
Na osnovu povijesnih izvora i srednjovjekovnih isprava, pretpostavlja se da je vlasnik Gradine, gdje su ostaci pisanice pronađeni, bio Petar iz Gudovca, protonotar. Zna se i da je bio on u svađi s Pavlinskim samostanom Svih svetih u Pavlin Kloštru, a pretpostavlja se i to da je bio u dobrim odnosima s kraljevskim dvorom Matije Korvina, koji je tada bio hrvatsko-ugarski kralj. No, ne možemo, naravno, znati je li ona njegovih ruku djelo, ili ju je možda izradio netko drugi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Marijana Draganić dodaje kako je općepoznati običaj ukrašavanja jaja usko vezan uz uskrsnu tradiciju i u našim krajevima, iako ukrašavanje ljuske jajeta zapravo potječe s prostora južne Afrike, prije otprilike 60000 godina.
- Sve do srednjeg vijeka, ukrašavalo se na ljusci nojevih jaja, za što su pronađeni materijalni dokazi diljem Afrike, na području južne Azije i u Južnoj Americi. Tisućljećima kasnije imamo pronađenu i arheološku ostavštinu glinenih jaja, na području Kijevske Rusije, Poljske i Skandinavije, koja su se polagala u grobove i pronađena su u kontekstima naselja – priča sugovornica. U kršćanskoj tradiciji, dodaje, jaje postaje jedan od simbola uskrsnuća.
- U tom kontekstu promatramo i pisanicu pronađenu u Gudovcu. Pronađena je u 148 ulomaka koje smo rekonstruirali i dobro je očuvana, što vjerojatno možemo zahvaliti sastavu tla u kojem je pronađena. Radi se o močvarnom sedimentu koji je sačuvao strukturu ljuske i postojanost boje. Tako danas znamo da je bila bojana i ukrašena tehnikom koja se očuvala kao tradicijski način ukrašavanja jaja sve do danas: Na jajetu su se rastopljenim voskom uz pomoć žice nacrtali motivi, a zatim se kuhalo u vodi, pretpostavlja se, s ljuskom crvenog luka, kore drveta ili ljuske od oraha. Tijekom tog procesa, biljni je pigment obojao jaje u smeđe-crvenu boju, a oslikani motivi ostali su izolirani zbog voska u prirodnoj boji ljuske jajeta – priča Marijana Dragičević.
Inače, bjelovarski muzej prije nekoliko godina održao je izložbu u suradnji s Muzejem Grada Đurđevca, kad su prikazane i pisanice iz fundusa etnološke zbirke đurđevačkog muzeja, u kojoj ima preko 300 izložaka. Tad se moglo vidjeti da su se pisanice nekad ukrašavale raznim tehnikama. Osim voska, upotrebljavala se i solna kiselina (za crtanje po obojenom jajetu, tako da bi ostalo izbijeljeni trag), struganjem britvom, opletanjem koncem i kukičanjem, odnosno heklanjem. Sve su to stari načini ukrašavanja koji su u Hrvatskoj stoljećima bili prisutni.
Uz bogatu zbirku pisanica, u bjelovarskom Gradskom muzeju mogu se pohvaliti i starim čestitkama i razglednicama, koje skupljaju od samog osnutka muzeja, dakle od 1949. godine, da bi 1997. bila utemeljena i posebna muzejska Zbirka čestitaka i razglednica, sistematizirana prema temama, kaže nam Silvija Sitta, viša kustosica i voditeljica te Zbirke.
- Zbirka sadrži 395 uskrsnih čestitka. Najstarija nosi nadnevak od 30. ožujka 1899., što može značiti da je možda i godinu-dvije starija, a najmlađa koju smo unijeli u zbirku je iz 2018. godine, pa se na uzorku koji pokriva razdoblje od gotovo 130 godina mogu pratiti uskrsna simboliku, tehnike izrade i tisak čestitki, te njihova umjetnička dimenzija, kao i segment nakladništva, kaže sugovornica. Na većem broju njih polazište je Bjelovar, što kazuje da je Bjelovarčanima prije više od jednog stoljeća, kad su pisma i razglednice putovale danima, bilo važno uputiti uskrsnu čestitku svojim rođacima i prijateljima koji su živjeli i stotinama kilometara daleko od njih, dodaje.
- Osim toga, u vrijeme zlatnog doba razglednica i čestitaka (1895. – 1918.) čestitanje blagdana bilo je znak dobrog odgoja. Bilo je to vrijeme kada su ljudi i odabirom čestitke upućivali poruku svojim najbližima, tako da je svaka čestitka osim one običajne imala i jednu osobnu i emotivnu notu – ističe Silvija Sitta. Kaže kako se počeci čestitanja vezuju uz tzv. Offenes Postblatt, odnosno pojavu 'otvorenog poštanskog lista', ili dopisnice, kako na hrvatskom jeziku nazivamo list četvrtastog kartona, najčešće dimenzije 9 x 13 cm s kratkom porukom koja je poslana kao otvorena pošiljka. Za masovni običaj slanja čestitaka za Uskrs (i Božić) možemo zahvaliti poduzetnim i maštovitim trgovcima papira i tiskarima koji su u njihovoj izradi i prodaji vidjeli profit.
- Tko je zaslužan za nastanak prve uskrsne čestitke, odakle i kamo je bila upućena i tko ju je kome poslao, ostat će vjerojatno zauvijek nepoznanica. Prema istraženim podacima pojedinih povjesničara, muzealca pa čak i kolekcionara-amatera iz različitih zemalja koji se bave poviješću uskrsnih čestitaka, saznajemo da su se na tržištu pojavile oko 1880. godine. Samo nekoliko godina kasnije započela je njihova masovna proizvodnja, a već desetak godina kasnije počelo je u građanskim sredinama njihovo obavezno slanje te su postale dio građanskog običajnog bontona. Ako se samo površno osvrnemo na tekst poruke, on je bio prilično oskudan, uglavnom se radilo o šturoj čestitci "Sretan Uskrs" – priča kustosica Sitta.
U Europi su s produkcijom uskrsnih (i ostalih) čestitaka započeli Nijemci, koji su u drugoj polovici 19. stoljeća imali vrlo razvijenu tiskarsku industriju. Njemački tiskari i nakladnici su u enormnim nakladama tiskali uskrsne čestitke za cijelu Europu. Na njima su ponekad bile i pisane poruke (najčešće "Sretan Uskrs") i to na jeziku naručitelja. Jedan od uspješnih tiskara i grafičara bio je Louis Prang (Nijemac, rođen u Wroclawu) koji je 1850. godine emigrirao u Ameriku gdje je izdao prvu uskrsnu čestitku u većoj nakladi. U Americi je postao "kralj" tiska u boji. Prvi je počeo u velikim nakladama tiskati čestitke u boji s kojima je doslovno preplavio cijelu Sjevernu i Južnu Ameriku, a na kraju i cijeli svijet.
Inače, od samog početka čestitke i razglednice postale su predmet sakupljanja, najprije kolekcionara, a uskoro i muzealaca. Njihovu dokumentarnu i kulturološku vrijednost prvi je uočio francuski antropolog Arnold van Gennep pa su zahvaljujući njemu našle mjesto i u muzejima kao eksponati, jednako vrijedni kao i ostale muzealije, priča sugovornica. Vrijedna zbirka uskrsnih čestitki bjelovarskog muzeja pokazuje da se motivi na njima nisu bitno promijenili od prvih čestitki do danas.
- Nalazimo religijske motive koji simboliziraju Uskrs kao blagdan Isusova uskrsnuća, kao što su novozavjetni prizori poput Posljednje večere, molitve na Maslinskoj gori, uprizorenje Isusa kao pastira sa stadom; zatim one koji simboliziraju dolazak proljeća i buđenje prirode – cvijeće i rascvjetani proljetni krajolici – te vjesnike novog života, koje simbolizira obojeno jaje, tj. pisanica. Na mnogima se nalazi i zec, kao simbol plodnosti, što je preuzeto iz germanske mitologije. Na mnogima se nalaze i pilići, koji također simboliziraju novi život, onaj koji se razvija iz zametka u jajetu – priča Silvija Sitta.
Na uskrsnim čestitkama se nerijetko može vidjeti i janje, čije podrijetlo seže u doba Starog zavjeta. U hebrejskoj tradiciji ovca ili janje simbol je pripadnika židovske vjere kao člana "Božjeg stada", dok je Bog u Starom zavjetu prikazivan kao pastir, pojašnjava sugovornica.
- Jedan od rjeđih motiva koji nalazimo na starijim čestitkama je Isusov grob u Jeruzalemu, dok lik samog Isusa nalazimo na offsetnim čestitkama iz 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća, uglavnom talijanske provenijencije. Uprizoren je na njima nakon uskrsnuća, dok pod njegovim nogama u sjedećem položaju drijemaju rimski vojnici. Križ, kao temeljni simbol kršćanstva, na uskrsnim čestitkama vidjet ćemo vrlo rijetko – zaključuje kustosica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
