Pazi se kiksa: "Nema šanse da naši podcijene škotske igrače"

Litva, Makedonija, Malta, Estonija, Gruzija... Svi su ti “nogometni liliputanci” uzimali bodove Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. U tu kategoriju malih utakmica donekle spada i ova Škotska. Zato je Igor Štimac i zagrmio: “Ako netko i pomisli da su tri boda protiv Škotske već upisana, izletit će iz svlačionice i više se neće vratiti”.

Budala uči iz svojih, a pametan iz tuđih pogrešaka, kaže stara narodna mudrost. Aktualni hrvatski izbornik, nasreću, spada u ovu drugu kategoriju. Naučio je iz pogrešaka svojih prethodnika.

- Nema malih utakmica, sve se one igraju za tri boda, a Štimac to najbolje zna. Vjerujem izborniku, protiv Škotske neće doći do onoga od čega svi strepimo, a to je ležernost - kaže Ćiro Blažević.

On je u svome izborničkome mandatu bodove ostavljao u Litvi i kod tada puno slabije Ukrajine, a kiks u maloj utakmici je i poljudskih 3-3 sa Slovenijom.

- Sjećam se i tih utakmica, ali nisu sve utakmice iste. Ni naši, a ni protivnički igrači nisu isti, zato je to nemoguće uspoređivati. Najvažnije je dobro pripremiti momčad, a Štimac to zasad radi jako dobro - uvjeren je Ćiro, koji je s hrvatske klupe otišao nakon 1-1 u Maksimiru protiv - Škotske.

Igor Štimac takvu sudbinu neće doživjeti, bez obzira na ishod, no opreza nikad nije dovoljno.

- Veći problem od tzv. male utakmice je to što su većini igrača prvenstva završila rano i imaju rupu od 15 ili 20 dana. No oni su profesionalci, nema tu podcjenjivanja. Štimac je dobro koncipirao pripreme, pogotovo ovaj prvi dio u Međugorju. Igrači su se malo opustili, družili su se s navijačima i vidjeli koliko je svim tim ljudima važno da reprezentacija bude uspješna - hvali izbornika i Cico Kranjčar, koji je zapamćen po 1-1 u gostima kod slabašne Malte.

- Da, pamtim taj kiks, no zbog njega nismo imali problema jer smo u borbi za SP 2006. sve riješili u sudarima s najjačima, pogotovo pobjedom protiv Bugarske u gostima - kaže Cico.

Hrvatska je bodove protiv autsajdera najčešće prosipala na gostovanjima, doma ih je bilo puno manje. A najveći je onih 0-0 protiv Estonije u Osijeku. U jesen 2002. godine, u prvoj službenoj utakmici izbornika Otta Barića.

- Bile su to drukčije okolnosti. Ja sam bio usred smjene generacija, morao sam tražiti igrače tijekom kvalifikacija. Ova momčad daleko je bolja od one koju sam ja vodio, ali ni tada motivacija nije bila problem, kao što neće biti ni sad. Naši igrači jako dobro znaju koliko im znače ovi bodovi - kaže Barić.

Nisu Škoti ni Malta ni Estonija, no njihova dva boda iz šest kola kažu: Hrvatska nema pravo na kiks!