Političari, sjašite braniteljima s grbače, nemojte im pomagati...

Branitelji su opet ovih dana u fokusu. Prvo zbog uhićenja pripadnika HVO-a u BiH, a uskoro i zbog obljetnice Vukovara. Što znači biti branitelj danas, 25 godina nakon početka i 20-ak godina nakon kraja Domovinskog rata? Ne postoji skupina ljudi koja je više sotonizirana od hrvatskih branitelja. Pod egidom “čišćenja žita od kukolja” političari su lansirali razne popise, inspekcije, provjere statusa, ranjavanja, ratnih puteva...

Iako se nakon tih revizija nisu otkrile stotine lažnih branitelja, muljatora ili lažiranih ratnih vojnih invalida, braniteljska populacija je uvijek generalno stigmatizirana. Da ne pričamo o širenju psihoze straha od svih branitelja koju je gebelsovskim metodama provodila Milanovićeva vlada. I tako su branitelji došli na glas “većeg zla” i od agresorskih zločinaca, ratnih profitera, sumnjivih tajkuna, uhljeba ili kvarnih političara. Nije sporno da se među pola milijuna branitelja još kriju muljatori koji bi sve napravili da dođu do povlastice ili novca koji im ne pripada.

Nije sporno ni da su neki branitelji počinili ratne zločine. No država za rješavanje tih slučajeva ima policiju, državno odvjetništvo i sudove. Ali isto tako je nesporno da golema većina branitelja nikad nije napravila ništa protuzakonito, da nisu uzeli čak ni ono što im su im propisi omogućavali i da se svakodnevno bore s egzistencijalnim problemima poput svih ostalih. Pravi branitelj ne traži status nedodirljivog.

Ne traži ni da mu se klanjaju zbog onog što je učinio u ratu. Ali istodobno ne želi niti je zaslužio da ga se bez ijednog dokaza proglašava lopovom i kriminalcem. I zato, političari, pustite branitelje na miru. Nemojte im ni pomagati. Jer svaka vaša pomoć završi po onoj staroj da je put do pakla popločen dobrim namjerama.