Jeftine cipele skuplje je i teže popravljati nego kvalitetne

Popravljaju se i skupe i jeftine cipele, a ljudi traže i krpanje đonova na tenisicama, zamjene cijelog potplata na gojzericama...

- Pokušavam što više mušterijama izaći u susret. Radim sve vrste lijepljenja i krpanja obuće, zamjena gume na peti ili cijelog đona. Svašta mi donose i imam više posla nego prije. Donose svakakve cipele, a žele popraviti i one najjeftinije. Krpanje nekih cipela se baš ne isplati, no kad me zamole ljudi koji imaju bolesne noge, ne mogu odbiti - rekao nam je Željko Ilić (52), postolar iz Zagreba.

- Dolazila mi je gospođa i već s vrata vikala da sam njezin spasitelj. Imala je ortopedske cipele i ništa osim njih nije mogla obuti. Godinama sam ih krpao. Raspadale su se, no govorila je da nije važno kako izgledaju, samo da izdrže dok je još ona živa - prisjeća se Željko.

Postolar je više od 30 godina, a obrt je naslijedio od oca, kao što će i njega zamijeniti sin s kojim radi. Radionica je puna raznih vrsta cipela, a zahtjevi mušterija su različiti. Lijepljenje obuće je od 20 do 80 kuna, ovisno što treba zalijepiti. Popravak uništenog futera unutar gojzerice je od 50 do 60 kuna za par. Zamjena cijelog gumenog đona primjerice na gojzericama je od 250 do 300 kuna.

- Žena je tražila da joj proširim cipele. Pitao sam zašto je kupila broj 35 ako nosi 37. Nasmiješila se i rekla zar ne vidim kako su lijepe. Cipele se ne mogu toliko raširiti, mogla ih je samo staviti u vitrinu - kaže Željko.

Cipele se mogu proširiti, odnosno produžiti. No koliko će postati veće ovisi koliko će to koža od koje su napravljene dopustiti. To je otprilike pola broja, a ako je dobra koža, mogu “postati” veće i za broj.

Željko sad popravlja cipele, a prisjeća se boljih vremena kad je ručno radio muške cipele.

I njegov splitski kolega Slavko Rogulj (64) žali za prošlim vremenima:

- Da mi netko ponudi zaradu iz jedne godine od 1980. do 1990., dao bih mu pet sadašnjih i ispekao janje.

Postolar je 47 godina, a 23 godine ima samostalni obrt. Žali za zlatnim danima svojeg obrta, koji se danas sveo na puko preživljavanje. Dodaje da postolari nisu nikad gore živjeli nego danas. Posla je sve manje, dobar dio obuće koju ljudi donesu i nije moguće popraviti. Razumije da ljudi zbog besparice kupuju jeftinu robu, no kad se ta obuća ošteti, nema popravaka zbog lošeg materijala.

- Mnogo ljudi mi se žali da im od te obuće izbijaju alergije i osipi po nogama, a to nisam nekad susretao. Počelo je unatrag desetak godina kad je takva obuća zatrpala naše tržište - dodao je Slavko.

Cijene popravaka razlikuju se od postolara do postolara pa ove iz tablice vrijede samo kod Željka Ilića u Zagrebu i Slavka Rogulja u Splitu.