Zdrav razum govori, a i ekonomska teorija potvrđuje, kako ljudi migriraju kako bi osigurali bolji život sebi i svojoj obitelji. Ali, osjećamo da bi emigracija bila znatno slabija u nekoj zemlji kad bi unatoč trenutačnom siromaštvu postojala reforme i vidljive promjene u društvu. Takve da bi ljudi bili spremni živjeti u siromašnijem društvu danas ako bi znali da će njihova djeca živjeti sutra bolje ili znatno bolje. Ako godinama i desetljećima nema reformi, kad zavlada ekonomska stagnacija, a reformi nema niotkuda, tada započinje masovno iseljavanje. Što je depresija i razočaranost veća, veće je i iseljavanje. Demografija u toj priči ide paralelno s emigracijom jer što više ljudi iseljava, više odlazi i potencijalnih roditelja. Koji i dalje rađaju djecu, ali u 'krivoj' državi.