Buran život oskarovke: 'Prešla sam put od svetice do ku*ve'

Ne žalim ni za čim. Da sam brinula o tome što će ljudi reći, ne bih živjela svoj život tako kako sam ga živjela, izjavila je filmska diva i trostruka dobitnica Oscara, Ingrid Bergman. I zaista, njezin život bio je, u najmanju ruku, buran. Rođena je u Stockholmu, 29. kolovoza 1915. u obitelji oca Šveđanina i majke Njemice. Njezino djetinjstvo obilježile su tragedije, jer je ostala bez oba roditelja u ranoj dobi. Majka joj je umrla kad je imala samo tri godine, a s 13 godina izgubila je i oca. Nakon toga je počela živjeti s tetkom, koja je umrla od srčanih komplikacija svega šest mjeseci poslije pa su je odgojili druga tetka i tetak. 

Već tada je shvatila da se želi baviti glumom pa se sa 17 godina prijavila u Kraljevsko dramsko kazalište u Stockholmu, gdje su je i primili. Nekoliko mjeseci kasnije dobila je ulogu u predstavi 'Ett Brott', što je bio pravi presedan jer su do tada sve djevojke morale završiti tri godine glumačke škole prije takvog angažmana. Tijekom ljetnih praznika dobila je i prvu ponudu za snimanje filma od jednog švedskog studija pa je prekinula školovanje kako bi se u potpunosti posvetila karijeri. S 21 godinu udala se za stomatologa Pettera Lindströma koji je kasnije postao neurokirurg, a par je 1938. dobio kćer Piju (80).

Peter i Pia ostali su u Švedskoj kada je Ingrid 1939. otputovala u Hollywood na poziv producenta Davida O. Selznicka. Tada je snimila prvi film za američko tržište, 'Intermezzo', koji je postao hit, a Ingrid se preko noći pretvorila u veliku zvijezdu. Svi koji se nakon tog ostvarenja nisu zaljubili u nju, 'pali' su pred njezinim talentom nakon uloge u kultnom filmu 'Casablanca', u kojem je 1942. glumila s Humphreyem Bogartom.

- Napravila sam puno filmova koji su bili mnogo važniji, ali ljudi samo žele da razgovaraju o onom s Bogartom - komentirala je Ingrid jednom prilikom film koji ju je pretvorio u glumačku ikonu.

Iste godine film 'For Whom The Bell Tolls' donio joj je prvu nominaciju za Oscara, a sljedeće godine je i osvojila Oscara kao najbolja glumica u filmu 'Plinsko svjetlo'. Bergman je nastupila i u tri filma Alfreda Hitchcocka: 'Začarana' (1945.), 'Ozloglašena' (1946.) i 'U znaku jarca' (1949.). Snimanje filma 'Stromboli', redatelja Roberta Rossellinija, okrenulo joj je život naopačke. Iako je bila u braku s Peterom, Ingrid se zaljubila u oženjenog Rossellinija i par je na setu započeo aferu koja je tada šokirala Hollywood. Ubrzo je zatrudnjela s Rossellinijevim djetetom pa se senator iz Colorada, Edwin C. Johnson, referirao  na glumicu rekavši kako je ona 'grozan primjer žene i snažan utjecaj zla'. Iako su njezinim muškim kolegama tolerirali preljub i izvanbračnu djecu, ona je zbog toga stavljena na stub srama. Skandal je prisilio Bergman da se odseli u Italiju, ostavivši muža i kćer u Americi. 

- U jednom životu prešla sam put od svetice do ku*ve i nazad - poručila je jednom prilikom.

Njezin muž, dr. Petter Lindström, tužio ju je zbog napuštanja i tražio skrb nad njihovom kćeri. Ingrid je 1950. rodila sina Roberta (69), a tjedan dana nakon porođaja razvela se od Petera i potom udala za Rossellinija. Dvije godine kasnije rodila je blizanke Isottu (67) i Isabellu (67), ali bračna sreća nije dugo potrajala. Redatelj se 1957. upustio u aferu s drugom glumicom pa se nedugo nakon toga razveo od Ingrid. Ipak, filmska diva nije dugo tugovala zbog kraha drugog braka. Zaljubila se u producenta Larsa Schmidta, također Šveđanina, a par se vjenčao 1958.

U braku su proveli gotovo dva desetljeća i razveli se 1975. Titula 'preljubnice i razaračice domova', koju su joj dali američki mediji, nije je spriječila da se vrati u Hollywood. Trijumfalni povratak uljepšao je Oscar za glavnu žensku ulogu u filmu 'Anastasia', a treći Oscar osvojila je 1975. za najbolju sporednu glumicu u filmu 'Ubojstvo u Orient Expressu'. Tada je javno objavila kako nagrada pripada talijanskoj glumici Valentini Cortese za film 'Dan za noć'.

- Molim te oprosti mi, Valentina. Nisam htjela - zaključila je svoj govor.

POGLEDAJTE VIDEO:

1978. glumila je u 'Jesenjoj sonati', što je bio njezin posljednji filmski nastup, dok je posljednju ulogu ostvarila 1982. u biografskoj mini seriji 'Žena zvana Golda'. Ingrid Bergman preminula je u Londonu 1982., na svoj 67. rođendan nakon dugogodišnje bitke s rakom dojke. Tijelo joj je kremirano u Švedskoj, a većina pepela razasuta je u more, dok je ostatak pokopan u Stockholmu, uz njezine roditelje. Na sprovodu je svirala pjesmu 'As Time Goes By', tema iz 'Casablance', podsjećajući na njezinu najslavniju ulogu, Ilse Lund. Američki filmski institut proglasio ju je četvrtom najvećom ženskom glumačkom zvijezdom u povijesti.