Burnać je duet s Montenom snimio 2006., a spojio ih je Arsen Dedić s kojim je Mladen ranije surađivao. Kemal je pristao iako nije čuo pjesmu, a suradnja s glazbenim legendama bila je za pjevača neprocjenjivo iskustvo
PET GODINA OD KEMINE SMRTI
Burnać: 'Neprocjenjivo je bilo stvarati s Arsenom i Kemom'
Čekaj malo, pa jesi li ti onaj koji pjeva u duetu s Arsenom? Javi mi gdje da i ja dođem snimati, tako je Kemal Monteno odgovorio na molbu Mladena Burnaća da s njim u duetu snimi pjesmu ‘Takva je sudbina’. Na petu godišnjicu njegova odlaska Burnać ga se rado sjeti. Prije nego što su je snimili, Mladen ju je odsvirao Arsenu na gitari. Svidjela se, kaže, i njemu.
- Izuzetna mi je čast da sam s takva dva velikana snimio duet. Nikad neću zaboraviti osjećaj kad sjediš uz Arsena, za njegovim radnim stolom, slažete neke stihove, a Gabi Novak ti nosi kavu... To je neprocjenjivo! - kaže Burnać.
Duet je nastao 2006., godinu dana nakon što je Burnać snimio duet s još jednim velikanom, Arsenom Dedićem. Povod i ideja za tu suradnju bio je Kemalov nastup u zagrebačkoj dvorani Lisinski.
- On, onako sitan, simpatičan, došao je na binu skromno, kao da se nekome nešto ispričava, čak mi se i gitara činila nekako prevelika u odnosu za njega. Nije niti nešto ozbiljno svirao, samo je tiho prebirao po žicama.... A glaaaas, Bože moj.. toliko takve emocije koja direktno ulazi u srce, u vene...toliko sjete, tuge i ljepote u tom glasu. Cijela dvorana se ispunila predivnom emocijom i uzbuđenjem u sekundi. Otpjevao je samo dvije pjesme, ali je nagrađen takvim ovacijama da se dvorana tresla. Palo mi je na pamet kako uzalud i orkestar sa sto ljudi kada je "mali" Kemo, sam sa svojom gitarom, jači deset puta od toga. Bio sam pod dojmom danima i pomislio jedno jutro, kako bi taj njegov glas savršeno odgovarao u mojoj novoj pjesmi "Takva je sudbina", koju sam pisao zadnjih dana - prisjetio se Burnać.
Njega tada nije poznavao pa je zamolio Arsena da mu da njegov broj.
- Trebalo mi je nekoliko dana da se odlučim nazvati, imao sam tremu sasvim. Nisam ni znao, da li je uopće ikada čuo za mene. Nazvao sam ga konačno, javio se iz auta, bio je baš negdje na putu u Sloveniji. Pristojno sam mu rekao tko sam, te da imam pjesmu koju bih volio otpjevati sa njim. Bio je malo rezerviran u početku razgovora i rekao nešto kao: "Uuuh, opet netko hoće duet". Već sam pomislio da ništa od toga (nije mi niti palo na pamet, kako mu se sigurno svaki dan netko javlja sa tom idejom), skoro sam i završio razgovor... kada je odjednom rekao: "Kako si ono rekao da se zoveš? Čekaj malo, pa jesi ti onaj koji pjeva u duetu sa Arsenom?" Ja kažem: "E, da, taj"..., a Kemo će odmah: "Eeee kralju, može onda, samo mi javi di da dođem pjevati!". Bio sam presretan! Ja mu na to kažem, gospodine Kemo, pjesma nije još skroz gotova, hoćete je prvo čuti kada je završim? On se smije i kaže: "Ma nebitno, ako si ti napisao onu pjesmu sa mojim Arsenom, nemam ja šta tu više slušati, ne zezaj, samo zovi kad trebam doći". I to je bilo to - pojašnjava Burnać.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
