Iako je 2020. godina mnogima bila vrlo izazovna, Elizabeta će je pamtiti po snimanju još jedne sezone serije 'Crno-bijeli svijet'. To je i godina kada je saznala da joj je kći Ana trudna
VODIT ĆE JE U KAZALIŠTE
Elizabeta Kukić postat će uskoro baka: Jedva čekam unučicu...
I u četvrtoj sezoni “Crno-bijelog svijeta” glumi dobroćudnu Dunju Bertalan, duhovitu i pomalo ekscentričnu umjetnicu, kakvu bi svatko poželio za susjedu. Elizabeta Kukić (62) u matičnom je kazalištu - nekoć Jazavac, a danas Kerempuh, od 1986. godine. Do danas je odigrala više od stotinjak kazališnih i filmskih uloga, igrala u desetak TV serija i radijskih drama za što je osvojila 12 nagrada.
POGLEDAJTE VIDEO: Sara Stanić u '24 pitanja'
Pokretanje videa...
03:56
I u stvarnosti glumica Elizabeta Kukić je ležerna i komunikativna, no kako kaže, sve ovo što se odvijalo posljednjih dana, jako je utjecalo na njezino raspoloženje. Čak i ona koja je cijeli radni vijek provela u satiričkom kazalištu i nasmijala tijekom karijere milijunsku publiku priznaje da ovih dana gubi smisao za humor.
- Gledam ljude u Petrinji, Sisku, Glini i tko zna koliko je još sela za koja ni ne znamo koliko je ljudi ostalo bez svega što su imali. Srce mi se slama i nisam mogla ni zamisliti da će 2020. završiti tako katastrofalno. Zato sam 2021. dočekala kod kuće sama i čula se telefonom s mojim najdražima. Mislim da nitko ove godine nije imao snage za nekakva velika slavlja - kaže Elizabeta.
2020. ćete pamtiti po još jednoj sezoni “Crno-bijelog svijeta” unatoč pandemiji i smanjenoj filmskoj produkciji.
Ta serija je nešto od malih radosti po kojima ću pamtiti godinu koja je iza nas. Trebali smo početi snimati još u ožujku i onda je sve stalo zbog pandemije. Uz nadljudske napore cijele ekipe, od produkcije do redatelja Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića, uspjeli smo se okupiti na setu u srpnju. Srećom da je ekipa - a tu mislim ne samo na kolege glumce nego na sve one ljude iza kamera – doista bila homogena unatoč uvjetima pod kojima nitko od nas nikad nije radio. Činilo mi se da su pravi mađioničari jer su neke scene koje su se trebale snimati u drugim gradovima uspješno zamijenili lokacijama u Zagrebu.
Sjećate li se gdje ste bili vi i vaš danas pokojni suprug Fadil Hadžić, što ste radili tad, sredinom 80-ih, u vrijeme kad se odvija radnja ove sezone?
Jako se dobro sjećam tih vremena. Moja kći Ana je imala tek nekoliko mjeseci u svibnju 1986. kad se dogodila katastrofa u Černobilu. Kako tad nije bilo interneta ni pametnih telefona, do nas su sporije stizale vijesti, pa nismo imali pojma što se dogodilo. Sjećam se da smo suprug i ja baš tih dana stalno bili u šetnjama po prirodi da se dijete nadiše svježeg zraka, bilo je lijepo i sunčano vrijeme. I onda kad smo došli kući i čuli da se nad Europom širi radioaktivni oblak, pretrnuli smo. Nakon toga je bilo još gore. Razmišljala sam nad svakom jabukom, mrkvicom i salatom - gdje je rasla, je li ozračena i hoće li mi dijete jesti ozračenu hranu. Ali iz današnje perspektive, uz dužno poštovanje prema žrtvama u Černobilu, čini mi se da smo, barem mi u Hrvatskoj, u puno težoj situaciji.
Gdje vas je zatekao ova zadnji razorni potres?
Kod kuće. I činilo mi se kao da je trajao čitavu vječnost. Izjurila sam iz stana u papučama i tek kad sam bila vani, obula sam čizme. Vjerujem da nisam jedina koja je doživjela strašan šok. A tek kad sam se nekoliko sati kasnije vratila u stan i kad sam uključila televiziju, nakon što se vratila struja, vidjela sam pravi užas i ljudsku patnju koju je taj potres prouzročio.
Ipak, u ovoj godini iščekujete radosni događaj.
Da. Cijela obitelj s nestrpljenjem iščekuje početak veljače kad bi moja Ana trebala roditi djevojčicu. Kako to već ide - sad se svi samo brinemo kako je Ana, ali kad jednog dana dođe to maleno biće iz rodilišta, sigurno će malena biti u prvom planu. Jedva čekam da prohoda i da je mogu uzeti sa sobom u kazalište, pa kad malo odraste da čujem njezine želje, stavove... To su trenuci koje pamtim kad sam i sama postala majka i koji donose neizmjernu radost.
Hoćete li biti popustljiva baka?
Moja kći Ana je jedinica, ali nikad je nismo razmazili i danas je ona odlučna, pametna, marljiva i uspješna mlada žena. Kad su unuci u pitanju, obično postajemo puno mekši u odgoju. Ali sigurna sam da ću biti brižna, kao i sve bake na svijetu. A bit će tu i zetovi roditelji koji će isto dati sve od sebe. Ne sumnjam da ćemo se svi truditi pružiti našoj unučici puno radosti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
