Film 'Siva zona': Samo kemija glavnih glumaca spašava ovu zapetljanu priču Guya Ritchieja

Najnoviji film Guya Ritchieja, “Siva zona”, još je jedan glasan, kaotičan i besprijekorno stiliziran film redatelja koji je odavno izgradio vlastiti žanr. U hrvatska kina stigao je premijerno 14. svibnja. S glumačkom postavom koju predvode Henry Cavill, Jake Gyllenhaal i Eiza González, film nudi sve ono što publika očekuje od Ritchieja. Tu su brza montaža, duhoviti dijalozi na rubu apsurda i puno akcije. Priča prati elitni tim stručnjaka angažiran da povrati milijardu dolara od nemilosrdnoga kriminalnog “bossa”.

U KINIMA Pogledali smo 'Opsesiju': Kako je 'jeftini' kinohit preko noći postao najisplativiji horor 2026.

Ritchie je poznat po svojoj ljubavi prema zamršenim pričama, no u “Sivoj zoni” tu je sklonost doveo do krajnosti. Film počinje kao brzi tečaj o međunarodnim financijama i pravnim problemima, s naratoricom Rachel, koju glumi Eiza González, koja nas pokušava provesti kroz labirint lažnih tvrtki, zamrznutih računa i sabotaže. Ritchie gledatelje zasipa informacijama i koristi svoj prepoznatljivi trik s tekstualnim objašnjenjima na ekranu za svaki lik, lokaciju ili komad vojne opreme. Iako je povremeno duhovit, ovaj pristup dovodi do toga da je prva polovica filma praktički neprestano objašnjavanje. Radnja, koja bi trebala biti napeti triler, često se pretvara u dosadno predavanje o tome kako se vrši pritisak na međunarodne kriminalce. Jasna granica između dobrih i loših momaka donekle olakšava praćenje, no glavna misija povremeno se gubi u mnoštvu sporednih radnji i tehničkih detalja koji odvlače pažnju od onoga što bi trebalo biti srce filma: napetost i akcija.

Ono što spašava film od potpunog raspada zbog kompliciranog zapleta je odlična kemija glavnoga glumačkog trojca. Henry Cavill kao Sid i Jake Gyllenhaal kao Bronco funkcioniraju besprijekorno kao dvojac plaćenika čije međusobno podbadanje i opušteni profesionalizam nose veći dio filma. Njihova interakcija djeluje prirodno i zabavno i pretvara scene priprema za misiju u neku vrstu militariziranog “Top Geara”. Umjesto napetog iščekivanja, dobivamo scene u kojima testiraju oružje, utrkuju se terenskim vozilima i postavljaju eksplozivne zamke na osunčanom otoku koji služi kao njihova baza. Dok bi takve scene u rukama drugog redatelja bile zamorne, Ritchie ih, zahvaljujući šarmu svojih glumaca, čini gledljivima.

Eiza González u ulozi Rachel predstavlja svojevrsnu majčinsku figuru ovom timu, iako je mlađa od svojih kolega. Njezini “dečki”, koje je spasila iz zatvora, odnose se prema njoj sa zaštitničkim poštovanjem, a čak je nazivaju i “majkom”. Ona je mozak operacije, hladna i proračunata profesionalka koja se kreće između moralnog i nemoralnog. Iako je González uvjerljiva i dominira ekranom u svakoj sceni, scenarij joj ne daje previše prostora da istraži što se krije iza te samouvjerene pojave. Njezina interakcija s Rosamund Pike, koja glumi klijenticu pod pritiskom, kratka je, ali nabijena napetošću.

Izgled filma jedna je od njegovih najjačih strana. Ritchie ne skriva svoju opsjednutost stilom, a “Siva zona” izgleda kao dvosatna reklama za luksuzne brendove. Kostimografkinja Loulou Bontemps odradila je odličan posao i pretvorila likove u modele s modne piste. González posebno blista u nizu besprijekornih odjevnih kombinacija, od moćnih poslovnih kompleta u nijansama ružičaste do elegantne bijele haljine u stilu “Florence od Arabije” koja se vijori na pustinjskom vjetru.

Čak i sporedni likovi imaju pažljivo osmišljen izgled. Nakon dugog i detaljnog objašnjavanja planova, film u posljednjoj trećini konačno donosi ono što je obećavao: neprestanu akciju. Sve prethodno postavljene zamke, oružja i planovi za bijeg aktiviraju se u produženoj sceni potjere koja uključuje pucnjave, eksplozije i jurnjavu motociklima po uskim otočnim ulicama. Akcija je režirana s Ritchiejevom prepoznatljivom energijom i brzinom i tehnički je dojmljiva. Pucnjevi odjekuju, automobili lete zrakom, a naši junaci, naravno, iz svega izlaze gotovo neozlijeđeni i izgledaju pritom savršeno.

Međutim, problem je što do tog trenutka film već pomalo izgubi emotivnu povezanost gledatelja. Budući da su likovi slabo razvijeni, njihova sudbina ne izaziva preveliku napetost. Finale je spektakularno, ali djeluje pomalo šuplje i naglo prekinuto, kao da je kreativni tim ostao bez daha točno pred ciljem. Ipak, “Siva zona” je film koji će zasigurno zadovoljiti vjerne Ritchiejeve fanove...