Franka došla u London s pola funte i stvorila modno carstvo

Priča o modnoj kreatorici Franki barunici Stael von Holstein počinje u Cisti Velikoj, malenom mjestu negdje na pola puta između Sinja i Imotskog. Djevojčica koja je odrasla u siromašnoj obitelji s petero braće, danas je uvažena pripadnica britanskog visokog društva i njezino se ime s velikim poštovanjem izgovara na britanskom dvoru kao i u još nekoliko europskih kraljevskih obitelji.

Frankina klijentica, prijateljica i kuma bila je slavna filmska diva Ava Gardner. Elizabeth Taylor među prvima je prepoznala Frankinu odjeću, a uskoro su ju slijedile i Ingrid Bergman i Sophia Loren. I sve to ova Hrvatica - a Franka kaže da se ponosi svojom domovinom - postigla je isključivo vlastitim radom i marljivošću, iako je u London stigla kao 20-godišnja djevojka s tek pola funte u džepu. Stoga bi njezina životna priča doista bila odličan predložak za igrani film.

Rođena je kao Franka Kutleša u obitelji u kojoj ju je majka odmalena naučila marljivosti i poštenju. Odgajani su skromno a majka je, kad je Franki bilo samo 10 godina, inzistirala da i nju pošalje u Zagreb na daljnje školovanje.

- U našem mjestu nije bilo učitelja koji bi nam mogli držati nastavu u višim razredima osnovne škole, pa sam 1950. krenula za Zagreb. Otišla sam maminom bratu i njegovoj ženi iako tada ovo putovanje nije bilo nimalo jednostavno. Trebalo je najprije doći do Splita, a onda cijelu noć vlakom do glavnog grada. Nisam se bojala, ali čim napustite roditeljski dom odmah prestajete biti dijete. Mama je inzistirala da se dalje školujem, što je također u ono vrijeme bilo doista napredno razmišljanje. Druga mogućnost je bila da se rano udam i zasnujem vlastitu obitelj - ispričala je jednom prilikom Franka Stael von Holstein u emisiji 'Damin gambit' novinarki Elizabeti Gojan koja je s njom vodila razgovor u Frankinom otmjenom dnevnom boravku, u najstrožem središtu Londona.

U tom gradu Franka živi od svoje 20. godine života, no put do britanske metropole i visokog društva nije bio nimalo lak, brz niti jednostavan. Dvije godine Franka je živjela kod ujaka, a kad su on i supruga dobili dijete, stan je postao pretijesan i Franka je morala preseliti, pa ju je primila obitelj tatinog prijatelja. Kako danas priča Franka, u obitelji Šetka bila je jako sretna jer je tamo o njoj brinula 'teta Neda', koju Franka zove drugom mamom.

U Zagrebu je završila Tekstilnu školu u Savskoj ulici i počela raditi u Gajevoj 20 kod Sofije Pogačnik koja je imala na toj adresi salon. Nakon prvog radnog iskustva, otišla je Tildi Stepinski, u to vrijeme jednoj od vodećih zagrebačkih modnih kreatorica koja je imala radnju u samom središtu grada, na uglu Ilice i današnje Petrićeve ulice.

Iako se dobro snašla, Franka je znala da Zagreb neće biti njezino posljednje odredište. Počela je razmišljati o odlasku i tako je jednog dana odlučila krenuti za Milano.

- Činilo mi se da je to relativno blizu i ako ne uspijem, mogu se uvijek vratiti - razmišljala je. Ipak, put ju je dalje vodio u Pariz, da bi na kraju završila u Londonu. U početku je mogla samo raditi kao au pair –stanovati u nekoj obitelji gdje bi čuvala djecu i radila manje zahtjevne kućanske poslove, a zauzvrat bi dobivala džeparac. Konačno, u Engleskoj je znala da mora ostati jer joj je, kad je stigla u glavni grad, u džepu ostalo doslovno pola funte – oko pet kuna.

KROJAČKA DIVA Žuži Jelinek: Iz vagona trećeg razreda do samog vrhunca...

- Kad si mlad treba ti samo sendvič-dva na dan i neku sobu u kojoj ćeš prespavati. Ja sam iznajmila sobu u jednom hotelu koji je držala neka žena iz Bosne, a pronašla sam i posao. No, s tom ženom kod koje sam radila, nisam se nikako slagala. Bile smo doista različitih karaktera, i samo sam čekala priliku da odem. Istovremeno, navečer sam pohađala školu da naučim engleski jezik - ispričala je Franka koja je ubrzo dala otkaz. Kako kaže, nije baš previše razmišljala, jer da je samo dan kasnije rekla da odlazi, dobila bi novac za prethodni mjesec.

- Znate, u takvim situacijama ne treba oklijevati jer čovjek samo gubi vrijeme, a ništa se neće promijeniti nabolje i s protokom vremena sve je teže otići - smatra ova odvažna žena.

U školi su joj pomogli da pronađe drugi posao kako bi mogla i dalje ostati u Londonu, a s troje prijatelja iznajmila je i podstanarski stan. U međuvremenu završila je i tečaj modnog crteža na St. Martin's School of Art. No, i dalje je razmišljala kako da se zaposli u modnoj branši. Stoga je odlučila krenuti najkraćim putem. Jednog dana kupila je magazin Vogue, pronašla adresu uredništva i pokucala im na vrata da ih pita bi li joj mogli pomoći pronaći posao u nekoj modnoj kući.

- Bili su prilično iznenađeni i objasnili su mi da oni nisu agencija za zapošljavanje, ali mi je jedna ljubazna žena dala popis s pet modnih kuća kamo bih mogla otići na razgovor. Idući dan uzela sam nešto ušteđevine i sjela u taksi. Obišla sam svih pet modnih kuća, obavila razgovore i svi su mi obećali da će mi pismeno odgovoriti. Mislila sam da od toga neće biti ništa i da su me se samo htjeli riješiti - prisjetila se Franka, no za nekoliko dana stiglo je pet pisama. Mogla je birati.

Dan kasnije kupila je buket cvijeća i opet se zaputila u uredništvo Voguea. Potražila je ženu koja joj je i prvi put pomogla, a ovaj put ju je zamolila da joj preporuči kojeg budućeg poslodavca odabrati. Uputila ju je u Norman Hartnell. Tih godina ova dizajnerska kuća već je uživala veliki ugled. Još 40-ih godina njezin utemeljitelj Norman Hartnell sašio je prvu haljinu za kraljicu Elizabethu I – kraljicu Majku. Od tada postao je ekskluzivni dizajner britanske kraljevske obitelji.

Za Hartnella je Franka radila dvije godine i kako je rekla, stekla je tamo veliko radno iskustvo nakon kojeg je bez problema dobila dozvolu za rad u modnoj struci, s kojom je bila sigurna da ostaje u Londonu.

- Radeći kod Normana Hartnella shvatila sam da baš ne volim previše raditi za druge. Stoga sam potražila jednog gospodina na kojeg me uputila gđa. Tilda Stepinski, dok sam radila još u Zagrebu, jer sam joj već tad rekla da bih jednog dana voljela živjeti i raditi u Londonu.

Ovaj put je imala sreće. Baš u to vrijeme, taj čovjek je počeo raditi kapute od ovčje kože i tražio je nekoga tko bi mu ih kreirao. Da bi pokrenuo posao, kupio je kuću na Notting Hillu. U to vrijeme ovaj kvart uopće nije bio tako ekskluzivan kao što je to danas. Jedina prednost bila je to što je bio relativno blizu središta grada. U toj kući Franki je iznajmio stan u prizemlju, a tu je bila i radionica, dok je u podrumu bilo skladište s kožama. Otvorio je tvrtku u kojoj je Franka postala čelna osoba i uskoro je zaposlila nekoliko svojih bivših asistentica iz Normana Hartnella. Sve koje su tamo radile s Frankom, otišle su za njom i napustile siguran posao u uglednoj modnoj kući.

Kako je ispričala, još u Normanu Hartnellu šivala je haljinu za princezu Marinu – princezu Grčke i Danske, koja se bila udala za princa Georgea, vojvodu od Kenta. Njihova kćer Aleksandra, bila je prva sestrična kraljice Elizabethe II i udavala se za Angusa Ogilvyja. Franka je sašila haljinu, a francuska modna dizajnerica Madame Vernier za to je vjenčanje radila šešire. Kad je vidjela Frankin rad, oduševila se i ponudila joj da zajedno osnuju tvrtku. I tako je 1967. godine nastala modna marka 'Franka Vernier'.

- Nije uspjeh došao preko noći. Iza njega uvijek stoji marljivi rad, neprospavane noći, koncentracija da se donese ispravna odluka, puno žrtve i truda. Vjerujem u sreću, ali ona ne dolazi ako čovjek sjedi i čeka da mu sreća pokuca na vrata. Da bi te pratila sreća moraš puno raditi, tražiti ju, upoznavati ljude, biti pristojan i ljubazan prema njima i pokazati da ih poštuješ. Tek tada možeš računati da će ti se nekad i posrećiti - objasnila je Franka svoju životnu filozofiju.

NAŠI PIONIRI SVJETSKE MODE 'Bio sam na fronti, a za nositi haljine trebala je ista hrabrost'

Prošlo je desetak godina otkako je otišla iz rodnog mjesta i tek tada je prvi put imala priliku vratiti se i posjetiti majku. Ovaj put njezina rodna kuća već je imala struju.

- Bilo mi je žao što je nestalo romantike i večernjeg druženja uz svijeće - prisjetila se Franka koja kaže da joj je majka uvijek bila uzor i autoritet. Kamo god bi išla uvijek je mislila da ne smije napraviti ništa zbog čega bi je se njezina majka stidjela.

- Uvijek sam pazila da ne radim ništa što bi moglo moju majku povrijediti jer me nije tako odgajala. Nikad nisam pila alkohol, nikad se nisam drogirala iako sam često bila u društvima gdje je to bilo dio rituala. Nisam čak ni pušila marihuanu. Pa i kasnije kad sam postala poznata, opet sam se bojala da novinari slučajno ne bi napisali nešto loše o meni i da to ne pročita moja mama - ispričala je Franka novinarima.

A novinari ne samo da nisu imali razloga pisati nešto loše o Franki, nego su ju oduvijek iznimno cijenili i hvalili. Imala je tek 27 godina kad je 1967. izabrana za najbolju modnu kreatoricu visoke mode u Londonu, a modni kritičari odabrali nju i još četvero dizajnera da predstavljaju londonsku modnu scenu u New Yorku. Budući da je imala tada još jugoslavenski pasoš, morala je jedina tražiti američku vizu, a na newyorškom aerodromu JF Kennedy samo su nju izdvojili iz grupe i sat vremena provjeravali. Ipak, nekoliko dana kasnije u London se jedino ona vratila s nagradom.

Ono što je oduvijek krasilo Frankine kreacije su elegancija, otmjenost i profinjenost. Kako je rekla, uvijek je bježala od vulgarnosti ili ekscentričnih modela jer – 'kad jednom počneš s ekscentričnim modelima, idući put moraš biti još ekstravagantniji jer to od tebe publika očekuje, a to traži jaku financijsku podlogu“, objasnila je Franka koja je često radila i kostime za filmove i kazališne predstave.

Tako je upoznala i mnoge slavne glumice. Za Elizabeth Taylor sašila je kaput sivomaslinaste boje u kojem je u studenom 1970. godine pratila svog supruga Richarda Burtona u Buckinghamsku palaču kad je od kraljice odlikovan Križem reda britanskog carstva. Također, za nju je Franka dizajnirala kapu od bijelih i ljubičastih cvjetova, a to su samo neki od odjevnih predmeta koji se danas nalaze u ostavštini ove slavne glumice i prodaju se na aukciji.

- Elizabeth Taylor bila je jedna od prvih slavnih osoba koja je došla u moj salon. Bila je predivna žena – doista je imala – ne plave, nego ljubičaste oči. Ali bila je i predivna osoba. Brinula se za svakog tko je radio za nju, a danas mogu reći da su je često ljudi i iskorištavali -  rekla je Franka, koja je bila i prijateljica sa slavnom švedskom glumicom Ingrid Bergman.

S Avom Gardner također se sprijateljila preko posla, a od tada Ava je do kraja života nosila Frankinu odjeću. Stanovala je blizu Franke u središtu Londona, pa su bile i dobre prijateljice. Kad joj je Franka rekla da se udaje za Jana Stael von Holsteina, Ava joj je pomogla oko organizacije.

- Kasno sam se udala i kasno rodila jer mi je posao bio dugo vremena na prvom mjestu. Vjenčanje je bilo malo, tek uski krug prijatelja i obitelji, a nakon matičara Ava Gardner za nas je organizirala party u svojoj kući - govori Franka koja je svog supruga, švedskog baruna Jana Stael von Holsteina upoznala sasvim slučajno.

Njezin salon bio je na drugom katu, a iznad nje je studio iznajmio njezin budući suprug. Bilo je to uoči jedne velike modne revije kad je salon bio krcat haljinama spremnim za veliki modni događaj. Odjednom je primijetila da iz stana iznad nje sve jače propušta voda. U nekoliko minuta nastala je prava poplava i Franka je izašla na hodnik i počela ljutito vikati iz sveg glasa na svog novog susjeda. Nekoliko godina kasnije bili su u braku. Iako mnogi misle da je upravo suprug Franku upoznao sa švedskom divom Ingrid Bergman, zapravo je bilo obratno. Najprije je Franka postala prijateljica s Ingrid, a tek onda je svoju zemljakinju upoznao i barun Stael von Holstein. Franku uz Ingrid Bergman vežu također brojne uspomene:

- Bila je vrlo jednostavna osoba, nikad nije komplicirala ni oko čega. Kad se već razboljela, došla je jednom u moj salon i rekla da mora u Cannes na festival i neka joj sašijem odjeću koju će tamo nositi. Nije više imala volje ni vremena sama predlagati, nego je sve prepustila meni - prisjetila se Franka filmske zvijezde koja je umrla 29. kolovoza 1982. godine od raka dojke – na svoj 67. rođendan.

Možda je manje poznato i da je Frankinu haljinu nosila i slavna negativka Anya Amasova ili Agentica XXX iz filma 'Špijun koji me volio' iz 1977. godine. Uz Rogera Moorea koji je tada igrao slavnog špijuna  James Bonda, Amasovu je igrala Barbara Bach. U najpoznatijim scenama Amasova je odjevena u tamnoplavu Frankinu toaletu, u čije je rubove ušila Swarovski kristale.

Jednu od haljina koje su nekoć pripadale Avi Gardner, a koju je dizajnirala Franka 70-ih godina, nosila je i slavna Lady Gaga. U TV showu 'Muppet's Holiday Spectacular' Lady Gaga pojavila se 2013. godine u vintage izdanju – noseći haljine slavnih dizajnera. Jedna od njih bila je haljina cvjetnog uzorka sa zelenim obrubom. Haljinu su samo za ovu priliku izvadili iz ormara slavne glumice, da bi ju mogla odjenuti jednako slavna pjevačica koja se u kadru pojavila s jednako slavnim Žapcem Kermitom.

Odmjerena i decentna Franka ne voli puno pričati o svim osobama koje su nosile njezine haljine i šešire, a naročito ne o okrunjenim glavama, iako je radila ne samo za britansku kraljevsku obitelj, nego i za švedski i nizozemski dvor. Osim što ju veže obaveza tajnosti, smatrala bi to nepristojnim, jer kako je rekla, oni koji uđu u njezin salon, moraju se osjećati sigurno.

Ipak, samo jednom je priznala da ju je smrt princeze Diane neopisivo potresla. Naime, Frankin sin Thomas i princ William pohađali su istu školu u Etonu i tamo su se dvije majke znale sretati. A princeza je navraćala i u Frankin salon, pa su se i redovito družile.

- Teško je riječima izraziti što sve osjećate kad pogine tako mlada žena s kojom ste bili u bliskim odnosima. Kao majka duboko sam suosjećala s Dianinim sinovima, budući da sam i u vlastitoj obitelji imala sličnu tragediju. U prometnoj nesreći poginuo mi je jedini brat koji je tada imao samo 39 godina. Iznova sam proživljavala vlastitu kob -  rekla je barunica Franka Stael von Holstein koja i danas inzistira da ju ljudi zovu samo Franka, bez suvišnog tituliranja.

Kako je rekla, prestala je raditi punim intenzitetom jer je htjela biti brižna majka svom sinu Thomasu, a karijera i majčinstvo ne mogu ići zajedno jer uvijek mora nešto patiti. Tijekom rata Franka i njezin suprug Jan Stael von Holstein organizirali su dopremu lijekova i potrebne medicinske opreme za Hrvatsku.

Opremili su i prva kola hitne pomoći koji su poslali u Dubrovnik, pa je Franka za sve svoje zasluge od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana odlikovana i ordenom Danice hrvatske. I dalje se bavi humanitarnim radom i aktivna je u zakladama koje prikupljaju novac za siromašnu djecu i oboljele od karcinoma.

Danas ova slavna, ali srdačna žena sa suprugom putuje svijetom jer on ima uspješnu tvrtku za dizajn, i posluje na nekoliko kontinenata. Unatoč svemu, barem dva puta godišnje dolazi u Zagreb gdje joj živi i brojna obitelj. Iz te obitelji je još jedna slavna hrvatska modna kreatorica s međunarodnom karijerom –Ivana Omazić – kćer jedne od Frankinih sestara. Zbog svega toga Franka i suprug vide se jednog dana u kući na jadranskoj obali gdje bi, kako je rekla, najradije provodili veći dio godine.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

13:47