'Igra prijestolja': Zemljopisni skokovi po cijelom Westerosu

Upozorenje: u nastavku slijede potpuni spojleri za nedavnu epizodu 'Igre prijestolja', 'Blood of My Blood'. Ako ju niste pogledali još, preporučujemo vam da prvo to napravite, a potom pročitate recenziju.

Game of Thrones je s ovom posljednjom, šestom epizodom tekuće sezone koju smo upravo pogledali u ranim jutarnjim satima zaista bio posvuda. King's Landing, Braavos, Horn Hill, Riverrun, daleki sjever, još dalji istok, tj. Essos... nažalost, Blood of My Blood se u svom tom skakanju između radnji malo pogubio i razvodnio, zbog čega je sveukupna kvaliteta epizode osjetno patila.

Krenimo prvo s pozitivnim stvarima - priča o Branu je sinoć, tj. jutros snažno i brzo nastavila dalje - vidjeli smo male izvatke iz njegovih vizija prošlosti, saznali smo što mu je činiti kada se Igra prijestolja, odnosno 'Pjesma o ledu i vatri' primakne svojem samom kraju i... VIDJELI SMO BENJENA, HVALJENI BILI NOVI I STARI BOGOVI. Ako ste čitali Martinove knjige, vjerojatno vas zanima je li ovo potvrda da je Benjen Coldhands. O tome ćemo uskoro pisati nadugačko i naširoko, ali ukratko, odgovor je - ne, barem ne nužno u knjigama. U TV adaptaciji popularnog fantasy književnog predloška je pak očigledno da su scenaristi spojili lik Coldhandsa i Benjena, baš kao što su učinili i s Jorahom i Jonom Conningtonom i još velikim brojem ostalih aktera ovog serijala. Uglavnom, bio Benjen u originalu zaista Coldhands ili ne, poanta je da smo ga napokon vidjeli nakon gotovo  20 godina od kada smo prvi put čitali o njegovom nestanku u originalnoj 'Igri prijestolja' koja je izašla u kasno ljeto 1996. pa 'Hvala R'hlloru'. Prije nego krenemo dalje valja još samo pohvaliti Ellie Kendrick koja briljira u ulozi Meere koja nam je ove godine postala omiljeni sporedni lik. Da, poznavajući ovu seriju i knjige na kojima je bazirana, to vjerojatno znači da će Meera uskoro ostati bez glave, no uvijek ćemo se rado sjećati svih njenih scena.

Još jedna pozitivna i pomalo iznenađujuća komponenta sinoćnje epizode je bio Braavos, tj. činjenica da je Aryjina priča sinoć bila jedna od zanimljivijih. Vjerojatno zato što je napokon negdje krenula, s time da pod 'negdje' mislimo na Westeros. Iz Aryjinog smo razgovora s njenom metom tako dobili finalnu potvrdu kako je daleko od odustajanja od svojeg starog identiteta te je puna ljutnje i želje za osvetom, ali je ujedno krenula i odrastati jer se uspjela distancirati od svojih prošlih trauma i povući paralele između njih i nedaća koje su zapale mrsku joj Cersei. Je li seriji trebala sezona i pol da dođemo do ove točke? Vjerojatno nije, no nadamo se kako će barem ispasti da je Aryja zaista puno naučila o ovog religioznog kulta plaćenih ubojica te će uskoro i sami krenuti sijati kaos po Westerosu. Nadamo se jer je to jedini scenarij u kojem nekako možemo preći preko 1000 kadrova njenih treninga koje gledamo još od početka 2015.

King's Landing je ovog tjedna bio vrlo osrednje kvalitete iz razloga što je dobio vrlo antiklimaktičko privremeno razrješenje sukoba između krune i vjere. To neće biti nikakvo iznenađenje onima koji su čitali knjige u kojima je ovaj konflikt u biti još i razvučeniji, no opet ne možemo reći da  smo uživali gledati kako High Sparrow još jednom nadmudruje sve oko sebe poput kakve beskućne sive eminencije. Da, Jamie je sada barem dobio razlog da se napokon makne iz Dubrovnika... pardon, prijestolnice Sedam kraljevstva, no sve je to ove sezone moglo biti riješeno u par epizoda manje isključivo zato što većina publike u ovom sukobu zaista ne zna za koga navijati te je posljedično manje zainteresirana za njega. No, baš kao i s Aryjom, priča nastavlja dalje i to je ono što je bitno te ipak izdiže King's Landing nad većim dijelom ostatka epizode 'Blood of My Blood'.

Također, Margaery se u 'Blood of My Blood' još jednom pokazala kao puno lukavija manipulatorica nego što izgleda, a Natalie Dormer je opet odradila sjajan posao sa svojom ulogom, pogotovo u sceni kada njen lik i kralj Tommen pričaju o vođi religioznog kulta koji žari i pali gradom. Za slučaj da niste opazili, Margaery se prvo povjeri u Tommena rekavši kako High Sparrow nije onakav kakvim se čini, očekujući odgovor u stilu 'da, objesit ćemo tog ludog manijaka koji te zarobio i natjerao moju mamu da gola hoda po gradu', no kada shvati da je Tommen pao na njegova baljezganja, u nekoliko se trenutaka prilagodi situaciji i opet dobije ono što želi - povratak na poziciju moći s koje će se moći osvetiti Cersei. King's Landing u zadnje vrijeme možda nije toliko zanimljiv po pitanju radnje, no njegova glumačka postava je i dalje apsolutno fantastična.
Kada smo se već dotakli nezanimljivih radnji, ovim putem službeno izjavljujemo da bi i dalje puno radije gledali kako High Sparrow četiri sata pere noge u svetoj vodici, trabunja o bogovima i tužno gleda prema horizontu nego još jednu minutu Sama i Gilly u nekakvoj izopačenoj, kombinaciji 'Pune kuće' i 'Kućanica'. Da, Sam će očigledno biti bitan za završnicu ovog serijala, no trenutačno se ne bavi ničim pametnim već je tek na putu da se krene baviti nečim pametnim, a sam po sebi nije toliko zanimljiv da se četvrtina epizode mora posvetiti ekspoziciji njegove životne priče. Nemojte nas krivo shvatiti, Sam je solidan i prilično jedinstven lik, a John Bradley-West ga je vrlo dostojno utjelovio, no ovaj je lik najviše briljirao uz Jona kao mehanizam koji je osvjetljavao Jonove vrijednosti i mane. Samostalno... nije toliko interesantan te nam je puno draže kada se bavi tuđim umjesto svojim problemima.

Oni koji su upoznati s Martinovim opusom, dakle ne samo 'Pjesmom leda i vatre' nego i ostalim knjigama znaju kako ovaj autor naprosto obožava pisati posve atipične heroje i pretvarati najveće kukavice u najveće junake. Pretpostavljamo kako će se to dogoditi i sa samim Samom, no knjige su ipak puno bolji medij za takvu usporenu karakternu evoluciju. Smatramo kako bi TV adaptacija pisanog predloška bila puno bolja kada bi Samove idilične trenutke i podsjetnike kako je njegov lik slabić prije nego što to prestane biti svela na najmanju moguću mjeru. Dakle, ne posve eliminirala već samo prorijedila, kao što je to npr. fantastično odrađeno u trećoj epizodi ove sezone, 'Oathbreaker', kada smo samo na desetak sekundi vidjeli Sama kako povraća na brodu od morske bolesti. Dakle, dobili smo podsjetnik da ovaj lik još uvijek postoji, dobili smo podsjetnik da nije nikakav neustrašivi heroj i sve je to odrađeno na dovoljno jezgroviti način da ne uzima puno vremena momentalno puno zanimljivijim radnjama.

No opet, baš kao i s King's Landingom, glumačka postava na Horn Hillu je naprosto briljirala unatoč dosadnjikavoj radnji, a posebne pohvale je ovog tjedna zaslužio David Bradley koji je jednostavno savršeni Randyll Tarly (Samov otac) - star, ogorčen, sumnjičav, neugodan i užasno zastrašujuć, baš kao i u knjigama. Praktički ista stvar vrijedi i za Davida Bradleyja koji je nakon dugo vremena reprizirao svoju ulogu Waldera Freyja koji je jedan zaista fantastičan negativac. Da, gadi nam se i želimo da skonča u mukama, no ne možemo se ne smijati njegovim metodama mikromenadžmenta.

Također, čini se kako će se jedan davno otpisani lik ove sezone ipak pojaviti u ovoj sezoni Igre prijestolja. Naime, već znamo da Brienne ide u Riverrun, sada se i Jamie zaputio tamo da pomogne Freyjevima, a jedan od njih je sinoć spomenuo i... Bratstvo bez zastava! A tzv. Brotherhood without banners jednako... HAJP!

Za kraj sinoćnje epizode smo dobili Danyjin sedamsto dvadeset i deveti govor u šest godina o tome kako će porušiti kamene kuće svojih neprijatelja u Westerosu i uzeti ono što joj pripada. Jej? Teško je više biti uzbuđen oko njenih dogodovština jer ponavlja istu stvar već više od pola desetljeća u seriji, odnosno gotovo dva desetljeća u knjigama. Da, ove je sezone zaista imala par sjajnih scena, no krajnje je vrijeme da njena priča krene dalje, pogotovo s obzirom na činjenicu kako to punom parom čine gotovo sve ostale.

Gotovo je nevjerojatno ovo pisati, ali sinoćnja epizoda Igre prijestolja nije imala niti jednu jedinu smrt. Svi znamo što to znači - sljedećeg ponedjeljka očekujte pokolj s dovoljno žrtava da popune Usko more između Essosa i Westerosa.

Zaključak

Blood of My Blood ne briljira na svim frontama, ali nastavlja one najbitnije priče te priprema teren za događaje koji svim obožavateljima serije i knjiga dižu koncentraciju hajpa u krvi do zaista nezdravih razina.

Ocjena - 7.2

Za

+BENJEN!!!
+Pripremanje terena za LSH
+Sjajna gluma na svim frontama
+Aryjina priča ide dalje

Protiv

-Sam nije zaslužio 15 minuta ekspozicije
-King's Landing antiklimaks
-Dany se ponavlja

Izvor: adria.ign.com