Janica iz Breze: Bilo me je jako stid pokazati grudi na snimanju

Moji najbolji intervjui izašli su u knjizi. Novinar Peter Kolšek na stražnjoj je stranici napisao ‘Blago njima, mrtvima i živima, koje je ispitivala Manca Košir’, prisjeća se Manca, hrvatskim gledateljima poznata kao Janica iz kultnog filma “Breza”.

Danas je jedna od najutjecajnijih žena Slovenije. Ugledna je novinarka, sveučilišna profesorica i znanstvenica, autorica 18 knjiga. Prije 50 godina otkrio ju je redatelj Ante Babaja te joj ponudio ulogu krhke i nježne Janice. Film je postao brend, a lik Janice proslavio je Mancu. Tad je bila studentica matematike. Usred snimanja putovala je u Ljubljanu na kolokvije iz fizike, no profesor joj nije htio dati potpis jer nije bila na predavanjima.

- Uplašila sam se da neću položiti taj težak ispit pa sam se prebacila na Pedagošku akademiju, na kojoj sam diplomirala te tako postala učiteljica matematike i fizike - prisjetila se Manca.

U selu Guci kraj Karlovca snimala je sad već legendarni film “Breza” Ante Babaje i jedva je pristala na prvu scenu golih grudi u Jugoslaviji, a kadar se snimao tako dugo da se Košir smrznula na setu.

- Babaja je bio jako obazriv, sve je druge potjerao. Grudi se vide samo djelić sekunde, danas mi je žao što kadar nije dulji jer bih svoje grudi, koje su tad bile prekrasne, mogla pokazati unucima - kaže Košir.

Svojom ulogom fascinirala je i Josipa Broza Tita, koji joj je na Brijunima posvetio posebnu pažnju.

- Pokazivao mi je svoju kuću, čak me uveo u spavaću sobu, koju nikad nikome nije pokazivao, a u podrumu

smo pili vino iz posebnog vrča s tri ‘cucle’ - priča Manca, kojoj je Tito “sredio” i posjet podmornici pa je o tome i napisala novinarsku priču. Kaže kako Tita u Sloveniji, baš kao i u Hrvatskoj, neki mrze, a neki i dalje obožavaju.

Slaže se s brojnim kolegicama da su vremena za žene danas mnogo gora nego u doba Jugoslavije. Košir to uspoređuje sa svojom Janicom, žrtvom primitivaca, okrutne svekrve i divlje sredine.

- Užasno je. Žene su se stoljećima hrabro borile za ravnospravnost u društvu i na poslu, a sad nas opet tjeraju iza štednjaka ili tvrde kako je normalno da imamo manje plaće od muškaraca. Sad se bije bitka za pravo na pobačaj, čak i za silovane žene, gdje smo mi to došli - pita se Manca.

Košir otvoreno govori i o svojim ljubavima, dva bivša supruga, Karpo Godina i Martela Zupana, i piscu Marjanu Rožancu.
Manca je i majka dvije kćeri, Ladeje i Tine, na koje je posebno ponosna.

- Trebalo bi nam puno vremena za priču o mojim ljubavima, od mojeg ‘najljubšeg bivšeg muža’, kako zovem Karpa, s kojim imam prekrasnu i pametnu kćer Ladeju, koja će iduće godina napuniti 50 godina, do posebnog muškarca Martela Zupana, s kojim imamo novog Zupana, koji jako sliči djedu Vitomilu, ne samo fizički, nego i po talentu za pisanje, za mistiku - kaže Manca o unuku kojeg obožava. Čvrsto vjeruje i kako odnosi ne prestaju samo zato što netko više ne obitava na ovom svijetu.

- Vjerujem da ljubav može mijenjati oblik postojanja, ali nikad ne može izčeznuti, pa tako još volim svog duhovnog prijatelja, pisca Marjana Rožanca, s kojim razgovaram skoro svaki dan, iako je umro još 1990. godine. Ne samo da vjerujem, ja znam da je ljubav jača od smrti - objašnjava Manca svoju ljubavnu prošlost i sadašnjost.

Ova poznata glumica nije “samo” umjetnica, nego je imala izrazito zanimljiv profesionalni put. Bila je uspješna novinarka, znanstvenica, doktorica znanosti...

- Da sam ostala filmska glumica, nikad ne bih tako intenzivno i različito živjela. Sve ove moje karijere i pozivi stvorili su od mene ličnost kakva sam danas: sretna, ispunjena, zahvalna, kreativna, radoznala... Svaki dan, kad ujutro otvorim oči, zahvaljujem se što još dišem, pa se odmah pitam: ‘Kakva će mi čuda danas donijeti život?’ - kaže Manca, koja je godinama volontirala i u hospiciju, a za film “Breza” tvrdi kako ju je inicirao u prijateljstvo s jednom “Gospođom Smrt”.

- U jednoj sceni ležala sam u lijesu, zatvorenom s čavlima, sigurno više od sata jer je Babaja htio u jednom kadru snimiti vožnju lijesa do groblja. U tom mraku imala sam dovoljno vremena za razmišljanje o smrti. Pratila sam dragog Marjana Rožanca svih šest mjeseci do zadnjega dana, pa onda i puno drugih ljudi. Tako već godinama svaki ponedjeljak sjedim u kući hospicija od 12 do 15 sati i pratim umiruće te razgovaram s njihovim obiteljima, koje se ponekad plaše smrti više nego oni koji umiru. Umirući više ne nose maske, oni umiru kao istiniti ljudi. Tako i ja mogu uz njih biti istinita, iskrena. To iskustvo nas uči da je u životu najvažnije - biti - kaže Košir koja je uz sve to stigla i napisati 18 knjiga. Jedna od njih “Darovi minevanja” zbir su tekstova koji govore o ljudima koji su se na neki način susreli sa smrću.

- Ja sam vjerojatno jedini autor u svijetu koji ima i šest objavljenih knjiga pisama - kaže Košir o svojoj spisateljskoj karijeri. Aktivna je bila i kao političarka, bila je u stranci Zeleni, a zatim predsjednica Pokreta za održivi razvoj Slovenije.

- Zalagat ću se za politiku kao rad za javno dobro, za socijalnu državu, za javno zdravstvo i školstvo dok ću imati energije - kaže Košir koju mnogi smatraju najutjecajnijom ženom u Sloveniji.

- Kad sam dobila ime Manca, nikoga nismo poznavali s tim imenom, a nakon prvog talk showa na slovenskoj televiziji ‘Muškarci, žene’, koji sam vodila šest godina, već se tisuću djevojčica tako zvalo. Danas ih ima još više.