Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Posljednje sate proveo je u Londonu s djevojkom Monikom Dannemann, čija je verzija događaja godinama bila predmet rasprava.
Jimi Hendrix ostavio je neizbrisiv trag u povijesti svjetske glazbe. Električnu gitaru pretvorio je u instrument gotovo neograničenih izražajnih mogućnosti. Njegova karijera u središtu svjetske glazbene pozornosti trajala je svega nekoliko godina, ali to mu je bilo dovoljno da promijeni način na koji su glazbenici i publika doživljavali električnu gitaru. Hendrix nije bio samo virtuoz. Eksperimentirao je s distorzijom, povratnom spregom, efektima i velikom glasnoćom te od zvukova koji su se nekoć smatrali neželjenima stvarao sastavni dio glazbenog izraza. Njegove skladbe kretale su se od eksplozivnog rocka do nježnih i složenih balada, dok su njegovi koncerti bili spoj instrumentalne virtuoznosti, improvizacije i izrazite scenske karizme. Jimi Hendrix preminuo je na današnji dan 1970. godine.
Prije svjetske slave Hendrixov život izgledao je sasvim drugačije. Nakon služenja u američkoj vojsci početkom šezdesetih godina počeo je zarađivati kao prateći gitarist različitih izvođača. Svirao je s glazbenicima poput Little Richarda i Isley Brothersa te tako iz prve ruke upoznao blues, rhythm and blues i soul, glazbene tradicije koje su poslije postale važnim dijelom njegova prepoznatljivog zvuka.
Njegov neobičan način sviranja i sklonost vrlo glasnim nastupima nisu mu u početku donosili veliku zaradu. Prekretnica se dogodila 1966. godine, kada je zapažen u jednom njujorškom klubu i ubrzo otišao u Englesku. London je tada bio jedno od najvažnijih središta nove rock-glazbe, a Hendrix se gotovo trenutačno uklopio u njegovu uzbudljivu glazbenu atmosferu.
U Velikoj Britaniji osnovao je Jimi Hendrix Experience, u kojem su uz Hendrixa svirali basist Noel Redding i bubnjar Mitch Mitchell. Trio je vrlo brzo postao jedna od najvećih senzacija londonske scene. Hendrixova kombinacija tehničkog umijeća, snažne improvizacije i spektakularnog nastupa privlačila je publiku, ali i njegove slavne kolege. Među glazbenicima koji su pratili njegove nastupe bili su članovi Beatlesa, Rolling Stonesa i grupe The Who.
Hendrix je pritom vrlo dobro poznavao glazbenu tradiciju iz koje je rock nastao. Blues i rhythm and blues bili su temelj njegova glazbenog jezika, ali istodobno je pažljivo pratio ono što su radili Bob Dylan, Beatlesi, Yardbirds i drugi vodeći izvođači toga vremena. Nakon dolaska u London prihvatio je dio tadašnje glazbene i modne kulture, ali ju je prilagodio vlastitoj osobnosti. Ubrzo više nije slijedio trendove, počeo ih je stvarati.
Prvi veliki diskografski uspjeh stigao je sa skladbom "Hey Joe", nakon koje su uslijedile "Purple Haze" i "The Wind Cries Mary". Godine 1967. objavljen je njegov debitantski album "Are You Experienced?", danas jedan od najpoznatijih rock-albuma šezdesetih godina. Hendrix je na njemu pokazao koliko se tradicionalni blues može povezati s psihodeličnim rockom, studijskim eksperimentiranjem i potpuno novim pristupom električnoj gitari.
Već iste godine uslijedio je album "Axis: Bold as Love", kojim je dodatno proširio svoj glazbeni izraz. Važan trenutak njegove karijere bio je i nastup na Monterey Pop Festivalu u Kaliforniji 1967. godine. Hendrix je ondje američkoj publici predstavio scenski nastup koji je već osvojio London, a posebno je zapamćen završetak tijekom kojega je zapalio svoju gitaru. Taj prizor postao je jedna od najprepoznatljivijih slika rock-kulture šezdesetih godina.
Nakon povratka u SAD Hendrix je 1968. objavio ambiciozni dvostruki album "Electric Ladyland". Na njemu je još snažnije došao do izražaja njegov interes za studio kao kreativni instrument. Gitara više nije bila jedino središte njegova rada, zanimali su ga slojevito snimanje, zvučni efekti, različite glazbene teksture i mogućnosti stvaranja mnogo kompleksnijih skladbi.
Ipak, posljednje razdoblje njegove karijere bilo je obilježeno problemima. Stari ugovori stvarali su mu pravne i financijske poteškoće, zbog čega je morao mnogo nastupati. Istodobno je dio publike od njega očekivao upravo onu vrstu glazbe i scenskih trikova koji su ga proslavili, dok je Hendrix želio krenuti dalje. Sve ga je više privlačila ideja stvaranja složenije glazbe s većim sastavima, u kojoj bi se rock mogao slobodnije povezivati s bluesom, soulom i jazzom.
Hendrix je umro u Londonu 18. rujna 1970., a imao je samo 27 godina. Pojedinosti o posljednjem danu života i smrti Jimija Hendrixa i danas su predmet prijepora. Veći dio 17. rujna 1970. proveo je u Londonu s Monikom Dannemann, jedinom svjedokinjom njegovih posljednjih sati. Prema njezinu svjedočenju, oko 23 sata pripremila im je večeru u svojem apartmanu u hotelu Samarkand, gdje su zajedno popili bocu vina. Oko 1:45 poslije ponoći odvezla je Hendrixa do doma jednog njegova poznanika. Ondje se zadržao otprilike sat vremena, nakon čega je došla po njega te su se oko 3 sata ujutro vratili u njezin apartman. Dannemann je tvrdila da su razgovarali sve do približno 7 sati ujutro, kada su otišli spavati. Probudila se oko 11 sati i zatekla Hendrixa bez svijesti. Iako je disao, nije reagirao na njezine pokušaje da ga probudi.
Njegova rana smrt poslije ga je povezala s pojmom "Klub 27", neformalnim nazivom za skupinu poznatih glazbenika koji su preminuli u toj dobi. Iza sebe je ostavio velik broj nedovršenih i neobjavljenih snimki, od kojih su mnoge tijekom sljedećih desetljeća uređivane i objavljivane.
Jimi Hendrix Experience uvršten je 1992. godine u Rock and Roll Kuću slavnih, dok je američka Kongresna knjižnica 2005. album "Are You Experienced?" uvrstila u National Recording Registry, zbirku snimaka od posebnog kulturnog, povijesnog ili estetskog značenja.
24sata © 2026
