Cusack je uspio sačuvati svoj privatni život gotovo hermetički zatvorenim, a njegova karijera proteže se na nekoliko desetljeća. Danas slavi 60. rođendan.
Show
Komentari 0Američki glumac, scenarist i producent John Cusack, lice koje je obilježilo jednu filmsku eru, iako uskoro slavi 60. rođendan, ostaje sinonim za inteligentnog i šarmantnog autsajdera. S karijerom dugom preko četiri desetljeća, uspješno je plovio između blockbustera i nezavisnih filmova, no danas ga jednako definira i beskompromisni aktivizam, daleko od svjetala reflektora.
Rođen u kreativnoj obitelji u Illinoisu, Cusack je rano ušao u svijet glume. Osamdesetih se proslavio ulogama u tinejdžerskim klasicima koji su definirali generaciju, poput "Šesnaest svijeća" i "Bolje biti mrtav". Ipak, trenutak koji ga je zacementirao u pop-kulturi bila je uloga Lloyda Doblera u romantičnoj komediji "Reci bilo što" (1989.). Scena u kojoj stoji ispod prozora svoje ljubavi, podižući kazetofon iznad glave, postala je jednim od najprepoznatljivijih prizora u povijesti filma. Tijekom devedesetih vješto se odmaknuo od imidža tinejdžerske zvijezde, pokazavši zavidnu glumačku svestranost. Briljirao je u crnim komedijama poput "Grosse Pointe Blank", za koji je pisao i scenarij, te u nadrealnoj fantaziji "Biti John Malkovich", koja mu je donijela ovacije kritike. Uloga vlasnika prodavaonice ploča u filmu "Vjernost do groba", adaptaciji romana Nicka Hornbyja, donijela mu je nominaciju za Zlatni globus i status kultnog heroja za sve one koji su se osjećali pomalo izgubljeno. Njegova filmografija dokaz je neustrašivosti u odabiru uloga, od akcijskih hitova poput "Con Aira" do psiholoških trilera kao što su "Identitet" i "1408".
Unatoč desetljećima provedenim pod povećalom javnosti, Cusack je uspio sačuvati svoj privatni život gotovo hermetički zatvorenim. Nikada se nije ženio i nema djece, a o svojim romantičnim vezama, iako su ga mediji povezivali s brojnim kolegicama, nikada nije javno govorio. Njegov stav je čvrst i jasan, a jednom je prilikom izjavio kako mu "društvo neće govoriti što da radi" po pitanju braka. Smatra da emocionalne veze ne smiju biti materijal za medije, što je rijedak stav u industriji koja se hrani privatnošću zvijezda. Ta potreba za kontrolom vlastitog narativa proteže se i na njegov javni angažman, gdje platformu koju mu je slava dala koristi ne za samopromociju, već za promicanje ideja u koje duboko vjeruje.
Cusackov aktivizam nije pomodna faza, već duboko ukorijenjen dio njegova identiteta. Bio je glasan kritičar rata u Iraku i administracije Georgea W. Busha, a svoje društvene mreže redovito koristi kao platformu za raspravu o ljudskim pravima, vladinoj transparentnosti i socijalnoj pravdi. Svjestan je da ga je takva otvorenost možda koštala nekih uloga, no kako sam kaže, miran san mu je važniji od pasivnosti.
Njegov angažman dobio je konkretan oblik 2012. godine, kada je postao jedan od osnivača Zaklade za slobodu medija (Freedom of the Press Foundation). U nedavnom intervjuu objasnio je kako je sve počelo.
​- Okupili smo se prije trinaestak godina. Poticaj je bila PayPalova blokada protiv WikiLeaksa. Pomislili smo: "Hajdemo se udružiti i boriti se protiv toga, a usput stvoriti krovnu organizaciju za slobodu medija", jer s obzirom na smjer u kojem je zemlja išla, bilo je jasno da će doći do napada na slobodnu štampu - rekao je Cusack.
U osnivačkoj grupi bili su, uz njega, i zviždač Daniel Ellsberg, redateljica Laura Poitras te aktivist JP Barlow. Uskoro im se pridružio i Edward Snowden, koji je kasnije postao predsjednik odbora. Cusack se prisjetio kako je u to vrijeme upozoravao ljude na masovni nadzor.
​- Govorio sam ljudima: "Znate, vaši telefoni, sve se prikuplja. Metapodaci su nova nafta i uzimaju sve što govorite." Ljudi su mi odgovarali: "Ludi ste." A ja bih rekao: "Vidio sam to. Vidio sam te stvari." -
Jedna od tema za koju se Cusack trenutno posebno zalaže jest problem novinarskih članaka temeljenih na dokumentima dobivenim putem Zakona o slobodi informiranja (FOIA) koji završavaju iza zidova naplate (paywalla). Smatra to temeljnim paradoksom.
​- Postoji ironija u činjenici da izvještavanje temeljeno na FOIA-i često završi iza paywalla, jer javnost je vlasnik vladinih zapisa. Mi financiramo njihovo stvaranje kroz poreze i financiramo agencije koje ih proizvode. Cijeli aparat izgrađen je na premisi da te informacije pripadaju nama. Dakle, kada novinar podnese zahtjev putem FOIA-e, priča koja nastane proizvod je javnog ulaganja. Ako ta priča zatim ode iza paywalla, to pravo postaje privilegija - ističe Cusack.
On ne zagovara ukidanje plaćanja za novinare, svjestan je teških ekonomskih realnosti s kojima se redakcije suočavaju. Ipak, povlači ključnu razliku.
​- Prvi amandman ne štiti industrije, ne jamči pravo na prodaju automobila ili proizvodnju lijekova. On štiti religiju, govor, tisak i peticiju. Tisak se spominje ne zato što su novine bile profitabilne, već zato što je informirani građanin preduvjet za samoupravu. Tisak je jedino privatno poduzeće izričito navedeno u Ustavu, ne kao komercijalni interes koji treba zaštititi, već kao demokratska funkcija koju treba očuvati - objašnjava.
Cusack tvrdi da uklanjanje paywalla za takve priče nije financijsko samoubojstvo, već, kontraintuitivno, može biti i dobar poslovni potez. Citira primjer časopisa Wired, koji je nakon ukidanja naplate za izvještavanje temeljeno na javnim dokumentima zabilježio ogroman porast pretplatnika. Ljudi su cijenili taj potez i nagradili ga svojom podrškom. Prema njegovu mišljenju, komentari i intervjui sa zvijezdama mogu ostati iza paywalla, ali ključne vijesti moraju biti dostupne svima.
​- Kada se radi o udarnim vijestima, paywallovi ne samo da ograničavaju čitateljstvo, oni stvaraju svojevrsno slojevito građanstvo, gdje si jedna skupina može priuštiti da zna što vlada radi u njihovo ime, a druga ne može. Zajednice koje su najčešće pod nadzorom, policijskim progonom, pritvarane ili deportirane, iste su one zajednice koje si najmanje mogu priuštiti pretplatu na vijesti - zaključuje, navodeći primjer ICE-ovih racija u Chicagu, gdje su ključne informacije o uhićenjima i pravima građana bile zaključane iza pretplate.
Kroz svoj rad i javne istupe, John Cusack dokazuje da je ostao vjeran sebi – buntovnik koji koristi svoj glas ne da bi bio glasan, već da bi se čule važne istine.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+