Josipović: Pjevao mi besplatno, Bare: Dobio sam 50.000 kuna

Znate li zašto više stranke ne pozivaju pjevače u kampanje? Pa zato što glavni akteri sami pjevaju. Više ne znaš tko je političar, a tko pjevač dok ne puste glas, kaže nam u šali nekad jedan od najmoćnijih ljudi u svijetu glazbe. Kome će pjevanje pomoći, a kome odmoći vidjet ćemo krajem godine u utrci za Pantovčak, no do tada sa sigurnošću možemo reći da znamo tajnu SDP-ova uspjeha na izborima. Bio je to Goran Bare (54) sa svojim pjesmama, no teško da bi ga više mogli nagovoriti na sličan pothvat.

- Mislim da je sve te glazbenike, kao i neglazbenike, privlačio moj program, a i sam sam dugo bio glazbenik. Mislim da sam puno napravio za sve naše glazbenike pa su mi se u kampanji priklonili. Sve je to bilo na dobrovoljnoj bazi – priča nam bivši predsjednik Ivo Josipović (62), koji je jedini uspio, kako tvrdi, bez naknade okupiti 40 poznatih glazbenika.

S obzirom na to da je 13 godina bio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja te da se glazbom bavi dulje nego i pravom i politikom, s mnogim poznatim glazbenicima i skladateljima je i prijatelj.

- Mogao bih vam sad nabrojiti barem 200 imena. Dobar sam s cijelom plejadom ozbiljnih muzičara i akademika, kao i s glazbenicima koji su javnosti poznati po zabavnoj glazbi, poput Škore, dečkima iz Parnog valjka, Josipom Lisac, bio sam dobar i s pokojnim Runjićem, Dragom Diklićem, s Oliverom sam bio jako dobar - nabraja Josipović.

Kad se prvi put kandidirao za predsjednika države i osvojio mandat, u kampanji su ga nazivali “kuhanom nogom”. Iz glazbenog svijeta nisu u javnost dopirali takvi epiteti, štoviše osam puta je nagrađivan za skladbe, autor je nekoliko knjiga i 85 znanstvenih radova. No kad Josipović korača svijetom politike, uglavnom mu se spominju ateizam i komunizam, koji povezuju s njegovim ocem Antom.

- U svijetu glazbe ne smije biti važno političko opredjeljenje. Inzistirao sam da u društvu skladatelja nema politike. Glazbenu scenu ne treba trovati politikom – kaže Josipović. Prisjetio se i kako je nastala suradnja s Goranom Baretom.

- Pjesma ‘Put ka sreći’ dodirivala je tematiku mojega programa. Ne vjerujem da je Bare politiziran, znate da je on interesantan čovjek. Mislim da smo svi zajedno napravili izvrsnu stvar i da je Bare bio zadovoljan umjetničkim rezultatom - kaže Josipović. S obzirom na to da se u vrijeme te predsjedničke kampanje pisalo kako Bare nije tražio naknadu za pjesmu i izvođenje, no da je navodno očekivao da mu Josipović pomogne da mu tad maloljetni sin dobije gradski stan, pitali smo Josipovića što na to kaže.

- Ma dajte, pa to je smiješno, jer da je Bare nešto takvo očekivao onda bi pjevao za gazdu grada, a ne za mene. Nemojte mi dirati Bareta - kaže nasmijano Josipović aludirajući na Milana Bandića (63), koji mu je 2009. bio jedan od protukandidata, a s time postao i bivši stranački kolega iz SDP-a. S obzirom na Baretov angažman u kampanjama, može se zaključiti da SDP dobiva izbore kad Bare pusti glas. Naime, prvi put je pjevao “Vrijeme je da se krene” 2000. za pokojnog Ivicu Račana.

- Dopala mu se vjerojatno zbog naslova. Stanje u zemlji bilo je nepodnošljivo i pristao sam - komentirao je svojedobno Bare ovu suradnju. Ujedno je izjavio kako je Račan bio jedini političar koji je u njemu pobudio žaljenje nakon smrti.

- Drago mi je da smo srušili Tuđmana, ponosan sam što sam sudjelovao u tome - rekao je svojedobno Bare. No kad je Josipović u pitanju, drugačije zbori. Lani je za N1 ispričao kako mu je hit za kampanju dao u očaju jer je bio u besparici. Time je pobio tvrdnju bivšeg predsjednika da su si glazbenici napravili to “pro bono”.

- U to vrijeme sam bio u gadnoj besparici, nisam imao peneza u džepu. I što da radim? Stiže mi poruka da ću dobiti neku lovicu ako dam tu pjesmu. Sića, 50-ak tisuća kuna. Bio sam toliko očajan da sam rekao: ‘Ok’. Bili su tu i neki ljudi koje sam jako cijenio. Ja zaista ništa nisam znao o Josipoviću. Malo neodgovorno, ali bio sam očajan - rekao je lani Bare. No nije Josipović prvi političar za kojeg je zapjevao. Josipović kaže da je s Baretom u kampanji malo komunicirao.

- Baretu, kao i ostalim glazbenicima koji su sudjelovali u spotu, beskrajno sam zahvalan. S njim sam najmanje komunicirao, no puno mi je sve to značilo - kaže Josipović. Otkrio nam je i od čega dobiva ospice.

- Kad čujem i čitam na primjer ‘Oliverova pjesma’, odmah dobijem ospice. Naime, treba reći tko je skladatelj i tekstopisac, a pjevač je izvođač. No kad već ispitujete oko angažmana pjevača u političke svrhe, treba i razlikovati pjevače koji to rade jer podržavaju određenu stranku i politiku, pjevače koje politika ne zanima, nego to gledaju isključivo kao posao i pjevače koji kombiniraju - rekao je Josipović.

Koji pjevači kojoj navedenoj grupi pripadaju - nije pojasnio. U Josipovićevu band aidu sudjelovali su i glazbenici koji se do tada nisu politički angažirali, poput Tamare Obrovac (57).

- Inače to ne radim jer smatram da se umjetnost ne treba svrstavati uz bilo koju politiku. Ali Ivu nisam mogla odbiti jer mi on imponira i kao glazbenik i kao čovjek - objasnila je 2009. svoj angažman Tamara Obrovac. Vinkovački glazbenik Shorty (39) je pak tad priznao da je odlučio pomoći Josipoviću zbog svega što je on učinio za glazbenu struku.

- Koliko ga glazbenici cijene, najbolje pokazuje njihov veliki odaziv, i to glazbenika svih žanrova. Ne pratim politiku, ali o Ivi sam čuo samo najbolje. Vjerujem da može postati novi predsjednik i da može napraviti puno za Hrvatsku - rekao je Shorty. No tri godine prije nego što je pjevao za SDP-ova predsjedničkog kandidata, Shorty je surađivao s HDZ-om.

Ne samo da je pjevao u njihovoj kampanji, nego mu je HDZ 2007. financirao kampanju protiv droge “Ti možeš probat’ sve, samo drogu ne”. Reper je nekad u svojim pjesmama pozivao političare da puše “travu”. Kako se kasnije našao u ovakvoj kampanji, tad je pojašnjavao: “Nisam tu da govorim o stihovima svojih pjesama. Djeci treba ukazati da je droga zlo”.

U Josipovićevu spotu, uz Bareta i Shortyja, nastupili su i TBF, Urban, Marijan Ban, Alen Vitasović, Vinko Coce, Martina Tomčić, Sandra Bagarić, Marija Dedić, Josipa Lisac, Slavonski tamburaši, orkestar Cantus te violinist Tonko Ninić. Jedan od rijetkih pjevača koji je nastupima pokazao da mu se živo fućka za političke boje i da je spremno pjevao za sve stranke koje su mu platile je Alen Vitasović (51).

- Pjevao sam za svaku stranku koja mi je ponudila novac. Za mene to ne predstavlja problem. Pjevam, to je moj posao. Nema to veze sa strankom. Nisam govorio gluposti u kampanjama, samo sam pjevao ‘Ja ne morem više tako, ja ne morem bez nje’ - ispričao je Vitasović za 24sata, a “puštao je glas” za IDS, HDZ, SDP, pa čak i HSP. Osim njega, za sve političare su pjevali i Zlatni dukati, otkrio nam je to ugovornik koji je godinama surađivao s većinom naših pjevača.

- Za 5000 eura pjevali su kao slavuji i nije ih zanimalo koja je stranka u pitanju. A njih političari obožavaju - rekao nam je. Jedina tajna veza između estrade i politike bio je novac. Za pjevače se zna da su oni prvenstveno zabavljači, no gledajući hrvatsku političku scenu moglo bi se zaključiti isto. Američki predsjednik Theodore Roosevelt jednom je rekao: “Govori blago i nosi dugačak štap pa ćeš daleko stići”. U hrvatskoj politici danas bi vrijedilo isto, samo što bi štap zamijenili mikrofonom.