TransAkustik je duo koji je na sceni već deset godina, a čine ga Iva Ivković Ivanišević i Joško Tomić. U intervjuu su nam ispričali detalje o svojim počecima, ali i prvatnom životu te kako balansiraju karijeru.
Show
Komentari 0TransAkustik je duo koji je na sceni već deset godina, a čine ga Iva Ivković Ivanišević i Joško Tomić. U intervjuu su nam ispričali detalje o svojim počecima, ali i prvatnom životu te kako balansiraju karijeru.
Iva Ivković Ivanišević i Joško Tomić čine duo TransAkustik, a s radom su krenuli prije deset godina. Nakon niza uspjeha na domaćoj sceni, večeras se predstavljaju pjesmom "Nježna ko svila" autora Igora Ivanovića na pozornici Zagrebačkog festivala, a sutra u Klubu Kazališta Komedija pripremaju posebnu glazbenu večer koja spaja blues, country, sevdah te bezvremenske pjesme Arsena Dedića, Gibonnija, Olivera Dragojevića i ostalih hrvatskih glazbenih velikana. Za 24sata su ispričali kako je krenula njihova priča.
- TransAkustik je nastao 2016. iz jednog ljetnog projekta na Hvaru. U početku je sve bilo dosta spontano, s puno improvizacije, ali upravo nas je to i oblikovalo. Od početka smo znali da ne želimo ići linijom manjeg otpora, ni biti samo još jedan duo s gitarom i vokalom. Htjeli smo da svaka pjesma ima svoj svijet, svoj groove i svoj karakter. Puno nas je oblikovalo to što oboje iza sebe imamo dugu glazbenu kilometražu i vrlo različite puteve — od zborova, metala, sevdaha i bluesa do Joškove priče s fadom i njegovog aranžerskog pristupa. Važne su nam bile i suradnje s ljudima koji su nas razumjeli, od Scardone koja nam je dala vjetar u leđa, do Darka i Tihane Bakić, Igora Ivanovića, Vedrana Baotića i Antonija Perine, koji su svaki na svoj način ostavili trag u našem autorskom razvoju - kaže pjevačica. Za pjesmu "Nježna ko svila" kaže kako im je posebna jer u sebi nosi sve ono što vole u glazbi - nešto strastveno, snažno, nježno i maštovito.
- Nama je u glazbi isti osjećaj, a publici prepuštamo da u pjesmi nađe svoju priču. Autor pjesme je Igor Ivanović, producent i multiinstrumentalist čiji studio već godinama praktički okupiramo, pa je bilo logično da upravo s njim dođemo do jedne ovakve pjesme. U snimanju i građenju zvuka sudjelovali su i Vinko Didović, naš dobri duh s harmonikom, Joško Tomić na električnoj i akustičnoj gitari te pratećim vokalima, Kornelija Palić Papafava i sam Igor na pratećim vokalima, Mario Klarić na bubnjevima i Martin Petračić na bas-gitari. Vizualni dio priče dočarali su plesači Laura Ratosa i David Vratarić, a videospot je režirao naš Slaven Jurić, koji je s nama od prvih dana i već je odavno dio TransAkustik obitelji - dodala je Iva Ivković Ivanišević. Kaže kako bi voljeli da za pet godina TransAkustik bude još jače autorski profiliran, s ozbiljnim albumom iza sebe i s puno više velikih koncertnih i festivalskih pozornica.
- Mi ionako sve gradimo polako, bez presinga i bez forsiranja, pa nam je važno da svaki korak ima smisla. Naravno, voljeli bismo da nas put vodi prema još više publike, još više dobrih suradnji i koncertima kakvi su nam posebno dragi — poput nastupa u Kontesi, odnosno Klubu Kazališta Komedija, gdje se osjećamo kao doma i ponovno nastupamo dan nakon Zagrebačkog festivala, 18. travnja. Taj spoj intime, atmosfere i dobre publike nama jako odgovara - ističe pjevačica. Za TransAkustik su važni ljudi koji znaju uhvatiti riječ i emociju, zato su im autori toliko važni u njihovoj priči.
- Oni koji intuitivno razumiju TransAkustik i pišu tako da mi u pjesmi možemo ostaviti svoj trag. Inspiracija nam nikad nije samo jedna stvar — više je kao mješavina iskustva, senzibiliteta i onoga što nas u tom trenutku vozi - priča nam pjevačica. Otkrila je i kako balansiraju rad u grupi s privatnim obvezama.
- Iskreno — uz dosta akrobacije. Najveći izazov je uskladiti glazbu s redovitim poslovima, privatnim životom i svim ostalim obvezama koje ne stanu kad krene festival ili koncertna sezona. Tu nema glamura, više je riječ o dobroj organizaciji, humoru i povremenom preživljavanju iz dana u dan. Ali možda nas baš to i drži prizemnima. TransAkustik nije projekt koji živi samo na pozornici nego i u stvarnom životu, između auta, proba, posla, poruka, studija i obiteljskih rasporeda. Najljepše od svega je to što oboje radimo sve što volimo i od naših ‘’hobija’’ i živimo - kaže Iva. Rekla nam je i što rade u slobodno vrijeme kada nisu na probama ili nastupima.
- Joško je učitelj gitare u školi ‘’Nota bene’’ koju vodi Danijel Curić, naš gitarist i trubač. Uz to je dio festivalskih orkestara i pratećih bendova. Uz to uvijek nešto smišlja, popravlja, obnavlja, svira, slaže, aranžira ili postavlja izložbe svoje supruge Nataše, inače akademske slikarice. Ja sam usko vezana uz glazbu kroz glazbenu redakciju Radio Splita gdje vodim glazbenu emisiju i uređujem jedan dio programa, ali i kroz vlastito savjetovalište ‘’U procesu’’ gdje spajam umjetnost, geštalt pedagogiju i teologiju. Uz to se bavim zadaćama prvašića i ostalim kćerkinim izazovima odrastanja. Važno mi je i biti u prirodi i puniti baterije izvan gradske buke zbog čega bježim u Livno i na konjički klub - iskrena je pjevačica. Privatni život im je utjecao i na pristup pjesmama.
- Naravno. Bilo bi čudno da nije. Svaka pjesma nosi trag nečega što smo živjeli, gledali, prešutjeli ili osjetili. U tome je i ljepota glazbe — ne prenosiš nužno reportažu iz života, nego atmosferu, emociju i iskustvo. Najviše nam služi kao dobra terapija na kraju dana - ispričala je Iva. Za kraj je otkrila detalje privatnoga života koje njihovi fanovi vjerojatno ne znaju.
- O meni sigurno ne znaju da imam jedno plavo uho i da sam rođena u ‘’ukradeno vrijeme’’. Uvjerena sam da ne znaju kako Joško strastveno uživa u košenju trave i ima potrebu urediti svaku travnatu površinu kraj koje prođe. Uz to sjajno crta, a najviše ga nervira vještina koju jako volim, a to je vrhunski multitasking. Primjer toga je i činjenica da upravo pjevam na svirci i odgovaram na ova pitanja - zaključila je Iva.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+