Obavijesti

Show

Komentari 46

'Kruna': Serija koja i slučajnog gledatelja zalijepi za mali ekran

'Kruna': Serija koja i slučajnog gledatelja zalijepi za mali ekran
1

Elizabeti II. kruna je ispred supruga, djece, zdravlja, obrazovanja, ispred nje kao žene, kao majke, kao sestre, kao ljudskog bića koje voli, suosjeća, ljuti se, ima svoje sitne radosti i sitne ljudske mane

VIDEO

OCJENA: 4/5

Iskašljana krvava pljuvačka u porculanskog školjci, tako počinje serija “Kruna”. Krvavu gvalju iskašljao je engleski kralj George VI., slučajni kralj koji je na prijestolje došao nakon što se njegov brat Edvard VIII. odrekao krune zbog američke raspuštenice Wallis Simpson (iako dio povjesničara tvrdi da je pravi razlog bio taj što je simpatizirao nacizam pa su ga prisilili na abdikaciju, a američka razuzdanica je bila samo izgovor).

Ta krvava pljuvačka je, ustvari, najava da će uskoro na prijestolje zasjesti novi vladar - kraljica Elizabeta II., koja i danas vlada Ujedinjenim Kraljevstvom. No krvavi tragovi u porculanu govore i to kakvu ćemo seriju gledati, jer na pitanje kralja, pazite kralja: “Je li krvava pljuvačka razlog za zabrinutost”, njegov tajnik odgovara: “Ma kakvi”. Ustvari, kralj ni nakon operacije u kojoj su mu izvadili jedno plućno krilo (publika nije pošteđena scene otvorenog prsnog koša i srca koje kuca niti zamatanja izvađenog i pocrnjelog plućnog krila u papir) ne zna da ima rak. To mu njegov osobni liječnik kaže tek na izravno pitanje, i to nekoliko mjeseci prije smrti.

Nisam otkrio previše od serije, ali govorim vam ono čime se serija stvarno bavi, procijepom između dopuštenih laži (a u ime države i krune sve je dopušteno) i istine koju svaki pojedinac, pa i kralj, ima pravo znati. Između onoga što je kraljica Elizabeta II. i onoga što je ona obična Elizabeta koja je smrću Georga VI. postala kraljica.

Na što ima pravo, ima li ikad na išta pravo ili ona i nije osoba, nego osoba koja nosi krunu. A osoba koji nosi krunu jest sve samo ne osoba. Kruna je ispred svega, ispred supruga, djece, zdravlja, obrazovanja, ispred nje kao žene, kao majke, kao sestre, kao ljudskog bića koje voli, suosjeća, ljuti se, ima svoje sitne radosti i sitne ljudske mane. Ili ako nije uvijek ispred svega toga, sigurno je uvijek umiješana u svaki od tih odnosa i osjećaja. I to ozbiljno, neumoljivo i neprestano.

Uostalom, zato se serija zove “Kruna”, a ne Elizabeta II. Kraljevska obitelj vjerojatno je medijski najeksponiranija obitelj na svijetu (kakvi Kardashiani, kakvi bakrači), najobožavanija i najomraženija, obitelj čija se povijest i stablo zna do najsitnijeg detalja i čiji je svaki, i najmanji, skandal bio na svim svjetskim naslovnicama. Ukratko, mislimo da o njima, Windsorima, sve znamo. Ustvari, ne znamo ništa.

Drama ove serije počiva na sitnom detalju, na onom procijepu običnog čovjeka i kraljice, na milijunima protokola i tradicija te na tome kako u sve te regule utrpati jednu običnu ljudskost. Gledajući sve to, sve te važnosti protokola, tradicija, zakona i njihova tumačenja, od kojih se većina čini nevažnim, trivijalnim i protokolarnim sitničarenjem, a o kojima se tako vodi računa, jasno mi je i zašto je Ujedinjeno Kraljevstvo ozbiljna, pravna, demokratska država i koliko je Hrvatska daleko od toga. Jer tamo se o svakoj državnoj sitnici i protokolu raspravlja kao o nečemu važnom, što se odražava na zemlju i njezinu budućnost, dok bi se kod nas većina takvih stvari riješila jednostavnim “prčim ti mater, kume, daj to sredi”.

Daleko od toga da kreator serije Peter Morgan (“Frost/ Nixon”, “Kraljica”, “Longford”...) kraljicu i obitelj idealizira, ni približno, kao što je nepotrebno ni ne skandalizira. Ne prešućuje ništa, ali ništa ni ne nadopisuje, odnosno pokušava ostati neimpresioniran i hladan. Isto postupa i s ostalim povijesnim ličnostima - Winstonom Churchillom (odlični John Lithgow), Clementom Attleejem... A upravo to vrijeme (1947.- 1956.) puno je prijelomnih događaja i velikih ličnosti. Svijeta na rubu potpune promjene, ali još nepromijenjenog.

Dio engleskih medija proglasio je seriju, kritizirajući je zbog toga, odličnim PR-om za kraljevsku obitelj, no smatram da su nepravedni. Serija daleko od toga da romantizira kraljevsku obitelj, pa tako i kraljicu Elizabetu (koja sestru princezu Margareth nekoliko puta zlobno prevari, što zbog potrebe krune, a što zbog vlastitog ega i ljubomore). Ono gdje su kritičari u pravu jest da serija tek sporadično spominje važne povijesne događaje tog razdoblja. U redu, to je istina, i bilo bi bolje i jasnije da su oni inkorporirani u seriju, no njezina namjera nije bila tumačiti povijest svijeta, nego isključivo “Krunu”. Vjerojatno su zbog toga scenaristi dopustili određene povijesne netočnosti ili prešutjeli neke događaje koji su trebali imati mjesto u seriji.

Nađe se tu neka bedastoća - primjerice, kad Filip (Elizabetin suprug) prepričava što je raspravljao taj dan u klubu sa svojim dečkima pa kaže otprilike ovo: “Pa da, pričali smo o nemirima u Egiptu, ali i o problemima u Hrvatskoj, Albaniji, Crnoj Gori, Jugoslaviji...”. Riječ je o 1953. godini, a iako je Philip poznat po svojim osebujnim izjavama, sumnjam da je u istoj rečenici mogao spomenuti Hrvatsku, Crnu Goru i Jugoslaviju.

Lik kraljičina supruga Filipa možda je i najveće iznenađenje. U medijima poznat kao osoba čudnih, često skandaloznih i uvredljivih izjava (prema državama, narodima, običajima, izguglajte, naći ćete ih mnogo i stvarno su preuvredljive i presmiješne), u seriji je prikazan kao moderan, razuman, hrabar suprug koji žrtvuje sve od svoje karijere do muškosti (one muškosti kako se zamišlja na Balkanu) radi Elizabete. Pa zaboga, čovjek nikad ne smije hodati ispred nje, a kad upiše školu letenja, mora dobiti odobrenje vlade ako misli izvoditi lupinge.

Nepotrebno je govoriti o kvaliteti slike, o kostimima, interijerima... Doba je preslikano doslovno i u svojoj punini (doduše, serija je i stajala - 100 milijuna funti) i samo radi toga isplati se gledati. Iskreno moram reći da ovakve serije nisu, Englezi bi rekli, my cup of tea, ali gledajući sve što je Peter Morgan radio, a bavi se uglavnom pisanjem scenarija i drama o stvarnim povijesnim ličnostima, shvatio sam da sam više manje sve što je napravio gledao. Doduše, nikad ciljano, uvijek bih na njegove filmove i serije nabasao slučajno i usput, ali bi ih odgledao do kraja.

A kad te tako, protiv tvoje volje, netko zalijepi za ekran, znači da radi jako dobro. A “Kruna” zalijepi čovjeka za ekran.

Serija je dostupna na Netlixu. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 46
VIDEO

Baby Lasagnu kritizirali su zbog znakovnog pozdrava: Evo što on zapravo znači i predstavlja...
NAKON POLUFINALA EUROSONGA

Baby Lasagnu kritizirali su zbog znakovnog pozdrava: Evo što on zapravo znači i predstavlja...

Mnoge je to zaintrigiralo, pa su odgovor na to pitanje potražili kod gospođe Ružice Višnjić, predsjednice Udruge osoba oštećenog sluha iz Vinkovaca

Nizozemac Joost pod istragom EBU-a: 'Do daljnjeg neće imati probe, istražujemo incident'
AFERA NA EUROSONGU

Nizozemac Joost pod istragom EBU-a: 'Do daljnjeg neće imati probe, istražujemo incident'

Nizozemski predstavnik na Eurosongu, Joost Klein, danas je trebao peti po redu nastupiti na probi
Numerologinja o Lasagni i finalu: 'Bit će maestralan, ali to što nastupa 23. je jedna igra...'
SMIJEŠI LI NAM SE POBJEDA?

Numerologinja o Lasagni i finalu: 'Bit će maestralan, ali to što nastupa 23. je jedna igra...'

Olga Hadjić nam otkriva što bi Marku Purišiću moglo stvoriti problem u finalu Eurovizije u subotu