Enormnu količinu negative Marko Bošnjak pretvarao je u svoju snagu, a u svibnju će s ponosom zapjevati pod bojama Hrvatske na Eurosongu
POZIRAO NAM KAO BOWIE
Marko Bošnjak nam otkrio: 'Ne očekujem ništa na Eurosongu, a spreman sam na sve! Ludnica!'
Čitanje članka:
9
min
Kad je Marko Bošnjak (21) pobijedio na Dori, činilo se da je konačno zakoračio prema svjetlima velike scene. No umjesto slavlja dočekala ga je tišina. I ono što je uslijedilo, glasnije od bilo kojeg pljeska, bilo je odbacivanje. Mladi umjetnik iz Prozor-Rame u Bosni i Hercegovini, koji je srcem i glasom pomicao granice, odjednom je postao meta. Dio naroda osporio je njegovu pobjedu, preispitivao ga, pa čak i odbio. Ali Marko nije stao. Nije se ispričao što je bio svoj.
Samo za Cafe na jedan dan postao je David Bowie, simbol slobode, autentičnosti i hrabrosti da budeš ono što jesi i kad to boli. Jer istina, umjetnost i ljubav nikad neće i ne trebaju tražiti dopuštenje za svoju egzistenciju.
Za početak, kako ste? Ludnica oko priprema za Basel 13. svibnja je na vrhuncu. Prepartyji u Amsterdamu, Londonu i Madridu su iza vas.
Jesam li dobro? Ovisi koji dan pitaš. Trenutačno sam između adrenalina, kaosa i nekoga čudnog mira u srcu. Basel? Ludnica je blaga riječ. To je kao da pokušavaš zaspati usred erupcije vulkana - lijepo je, ali brutalno. I usprkos tom kaosu postoji neki mir u tome što radim ono što volim. Pripreme su intenzivne - svaki trenutak je ispunjen probama, razmišljanjima, emocijama - ali u tom naletu osjećaja zapravo osjećaš da si živ. I znaš da to sve ima smisla.
Kako teku pripreme?
Odlično! Jako smo ponosni na koncept koji smo predstavili i zajednički iskristalizirali. Tako da smo sad puno zadovoljniji s vizijom koju šaljemo u Europu te će razni elementi nastupa biti potpuno drukčiji, što vjerujem da će opravdati očekivanja publike, koja su relativno niska u ovom trenutku, ali ćemo ih povisiti u idućem periodu.
Ima li kakvih promjena za Eurosong?
Ono na što ćemo definitivno paziti i utjecati je da miks zvuka koji ide na TV-u odradi moj producent koji, nažalost, na Dori nije bio u green roomu kad je trebalo raditi taj miks, tako da je HRT to preuzeo na sebe, pa je zvučalo malo drukčije nego što smo zamislili, pa ćemo doraditi sve u najboljemu mogućem izdanju za Eurosong.
S kime surađujete za nastup u Baselu?
S dragim Bogom! On mi šalje energiju iz svemira (smijeh). Surađujem s puno ljudi, s vrhunskim timom profesionalaca i svatko ima neki svoj zadatak koji odrađuje maestralno. Također, slijede mi vrlo intenzivne vokalne pripreme s Martinom Tomčić i Ivanom Husar, koje su mi praktički susjede u ulici, tako da ću moći vrlo često nadograđivati svoj vokal i nastup s njima.
Što očekujete od Eurosonga? Smatrate li da vam je to velika odskočna daska u karijeri? Ili?
Ne očekujem ništa, a spreman sam na sve. Ne gledam Eurosong kao odskočnu dasku nego kao prostor slobode, da izgovorim nešto stvarno, da energijom probijem ekran. Ako karijera krene zbog toga, super. Ako ne - bar sam bio iskren i dao sve od sebe. Za mene je to više duhovni izazov nego profesionalni. To je trenutak u kojemu mogu postati kanal za emociju, za poruku. I to mi je veće od bilo kakvog plasmana. Glazba je, na kraju dana, moj jezik - i ovo je velika prilika da govorim jasno i iskreno.
Mnogi su negodovali zbog vaše pobjede jer ste po publici bili tek četvrti. Što je presudilo u vašu korist?
Mislim da je presudilo što sam ponudio jedan eurovizičan nastup koji je već bio spreman paket za Eurosong. Ali također probe za žiri koje nisu iste kao ove u televizijskom prijenosu su bile odrađene puno bolje s moje strane zato što sam zdravstveno bio u boljoj situaciji. No poslije tih proba za žiri tijelo mi je reklo ‘dosta’ jer je stvarno bilo stresno. Mislim da su te probe presudile u moju korist, a dodao bih da je bitan ukupan zbroj, tako da sam okej. Publika uvijek ima svoje favorite koji se mogu razlikovati od onog što na kraju prođe. Znam i ja sam kako je biti drugi, tako da onaj koji gubi, ima se pravo ljutiti.
Tko je Marko Bošnjak?
Još to otkrivam. Djetetu koje je pjevalo u Prozoru, sad se plješće na velikim pozornicama. Ali Marko je više od glasa. On je i ludost, i ponos, i traženje smisla u kaosu. Moj identitet nije završen proces - on se svakodnevno gradi, ruši i ponovno sastavlja. I upravo to je ono što me tjera naprijed - ta potraga za sobom, kroz pjesme, kroz tišinu, kroz odnose. Nisam gotova verzija sebe i to je u redu.
Kako je izgledalo vaše djetinjstvo u Prozor-Rami i koje uspomene pamtite iz tog perioda?
Bilo je puno ljepote, prirode, ambicije. Prozor-Rama je malo mjesto, ali duša se tamo širi. Pamtim improvizirane nastupe pred rodbinom i onaj osjećaj da svijet čeka, samo još ne znam gdje je. U toj maloj sredini rodila se velika želja. Prozor-Rama me naučila skromnosti, ali i dala prostor mašti da raste. Tamo je počela glazba - ne kao karijera nego kao potreba. I to je temelj koji me i danas drži prizemljenim.
Za bavljenje glazbom motivirala vas je časna sestra Anđelina. Kako je počela ta priča i čujete li se i dalje s njom?
Ona je jedna od prvih koja me čula i prepoznala talent. Ne čujemo se više toliko često, ali osjećam je kad god otpjevam nešto iskreno. Ona je bila prva koja je vjerovala da taj dječji glas može dotaknuti ljude. Nije me učila samo notama - učila me kako pjevati srcem. I iako sad ne pričamo često, njezin glas mi je i dalje u sjećanju, kao podsjetnik da nikad ne pjevam napola.
Pobijedili ste u “Pinkovim zvezdicama”. Koliko vas je taj show oblikovao?
Dao mi je snagu i trauma-paket u isto vrijeme. Bio sam dijete koje se nosilo s očekivanjima odraslih. Naučio sam kako se boriti ne samo za mikrofon nego za sebe.
To iskustvo me rano naučilo koliko glazba može biti i dar i teret. Morao sam brzo odrasti, naučiti nositi kritiku i pronaći svoj glas u svijetu koji je imao ideju o tome kakav bih trebao biti. To me očvrsnulo, ali i naučilo nježnosti prema sebi.
Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili tijekom sudjelovanja na glazbenim natjecanjima?
Da pobijediti nije uvijek pobjeda i da poraz zna biti lekcija koja te stvarno izgradi. I najvažnije je da ne smiješ zaboraviti zašto pjevaš. Natjecanja su mi pomogla da shvatim da vanjsko priznanje ne znači ništa ako iznutra nisi miran. Naučiš razlikovati uspjeh od smisla. I naučiš da te najveći porazi često vode do najsnažnijih pjesama.
Kakvu ulogu su vaši roditelji imali u vašem glazbenom razvoju?
Bilo je i podrške i strahova. Nisu znali kako se nositi s nekim poput mene, ali su pokušali. I to mi je bilo dovoljno da krenem svojim putem. Njihova ljubav nije uvijek bila glasna, ali je bila stvarna. Ponekad nisu znali kako me podržati, ali su me uvijek gledali s brigom. Danas ih razumijem bolje - njihova borba s prihvaćanjem bila je zapravo borba iz ljubavi.
Postoji li neka posebna tradicija ili vrijednost iz vaše obitelji koju njegujete?
Iskrenost. Čak i kad boli. Možda pogrešan trenutak, možda krivi ton - ali barem je stvarno. U našoj kući se nikad nije šutjelo kad je trebalo reći istinu. I iako je to ponekad značilo sukob, naučilo me je da je autentičnost važnija od udobnosti. Danas tu iskrenost nosim i na pozornicu.
Koji savjet vam je dala obitelj koji vas je najviše obilježio?
’Budi svoj, makar bio sam’. Na prvu zvuči kao kazna, ali je zapravo sloboda. I vodim se time. Taj savjet me često bolio jer biti svoj znači i biti neshvaćen. Ali naučio sam da nema veće slobode od one kad se ne moraš pretvarati. To je temelj svega što jesam.
Je li vam bilo teško otvoreno govoriti o svojoj seksualnoj orijentaciji u konzervativnijem društvu poput našeg? Smatrate li da bi kolege trebale slijediti vaš primjer?
Bilo je brutalno. Ali ako sam ja mogao - možda netko iza mene neće morati proći isto. Ne kažem da svi moraju biti glasni, ali trebamo biti istiniti barem sebi. Iskrenost nije uvijek sigurna, ali je nužna. Možda moja istina otvori vrata nekom drugom. Ne očekujem da svi budu aktivisti, ali očekujem da budemo iskreni sami pred sobom. Tu počinje promjena.
Kako su vaša obitelj i prijatelji reagirali kada ste im otkrili vašu seksualnu orijentaciju?
Bilo je svega, tišine, pitanja, suza, zagrljaja. Nije bilo filmski, ali bilo je iskreno. I na kraju dana ljubav i podrška su ostale. A to je ono što se broji. Reakcije nisu bile savršene, ali su bile ljudske. Nije bilo scenaristički idealno, ali bilo je stvarno - i to mi je važnije. Ljubav se pokazuje kroz ostanak, ne kroz savršen odgovor.
Postoji li neka posebna osoba u vašoj obitelji koja vam je bila najveća podrška?
Moje sestre. Uvijek su znale čitati između redova. Bile su tu i kroz uspone i padove. Njihova prisutnost nije bila glasna, ali je bila stabilna. Čak i kad nisam znao što osjećam, one su to znale prije mene. I to je snaga - imati nekog tko te vidi i kad se skrivaš.
Koje su najveće prepreke koje ste morali svladati, privatno ili profesionalno?
Biti previše za svijet koji voli umjerenost. I ne dopustiti da mi taj svijet kaže tko sam. Teško je kad si emotivan, glasan, dubok - u svijetu koji to često doživljava kao teret. Najveća borba bila je ostati svoj unatoč tuđim šablonama. Ali izvan tih granica dogodila se sloboda.
Koje su vaše najdraže aktivnosti izvan glazbe? Što vas najviše ispunjava?
Glazba. Tišina. Priroda. I razgovori koji ne završavaju na površini. Volim stvari koje traže prisutnost.
Ne bježim više od tišine - u njoj pronalazim odgovore. Volim ljude koji se ne boje dubine, koji postavljaju pitanja koja otvaraju dušu. Sve što me vraća sebi - to me ispunjava.
Koji su vaši najveći strahovi i kako ih svladavate?
Da ću izgubiti sebe pokušavajući se svidjeti svima. Borim se tako što stvaram, pjevam i podsjećam se da je ranjivost snaga, a ne slabost. U svijetu očekivanja tvoj identitet se lako otopi. Ali svaki put kad napišem pjesmu iz mjesta istine - to je moj otpor. I moj podsjetnik da nisam ovdje da bih bio svima po volji nego da bih bio sebi vjeran.
Za Cafe ste na jedan postali David Bowie, što ste nam i sami predložili i s takvom ga lakoćom utjelovili. Je li vam on glazbeni uzor? Još netko?
Bowie je sloboda. Transformacija bez straha. Uzor? Definitivno. I uz njega tu su i Amy Winehouse i Janis Joplin. Bowie me naučio da se možeš mijenjati, a ostati svoj. Amy i Janis - njih dvije su glasovi koji ne pjevaju samo tonove nego istinu. Volim ljude koji su si dopustili biti previše - jer u tom ‘previše’ često je najveća ljepota.
Što smatrate najvećim postignućem dosad, nevezano uz karijeru?
Što sam ostao svoj. I kad je bilo lakše biti netko drugi. U moru kompromisa ostati vjeran sebi je možda i najteža stvar. A meni je najvrednija. To nije samo postignuće - to je životni put.
Kako biste opisali svoj karakter - koje su vaše najjače osobine, a koje slabosti?
Jaka strana? Iskrenost. Slabost? Iskrenost. I osjećajnost koja mi ponekad pojede živce, ali i napiše pjesmu. Moja ranjivost zna biti moj pad, ali i moj uspon. To što osjećam sve - do kostiju - je naporno, ali i predivno. Jer iz tog osjećanja nastaje umjetnost.
Kako se zamišljate za deset godina, privatno i karijerno?
Negdje na mjestu koje diše sa mnom. Možda s osobom koju volim. Možda dalje od reflektora, ali nikad daleko od glazbe. Ne sanjam nužno o većim pozornicama nego o većoj slobodi. Želim živjeti mirno, stvarati bez buke i voljeti bez uvjeta. I, naravno, pjevati - jer bez toga me nema.
Postoji li neka knjiga, film ili pjesma koja vas je posebno inspirirala?
’Call Me by Your Name’ i cijela diskografija Lane Del Rey. Oboje su mi pomogli da razumijem svoju nježnost, svoju melankoliju, svoju čežnju. I dali su mi dopuštenje da to sve izražavam bez srama.
Što biste rekli mlađoj verziji sebe, onoj koja tek počinje sanjati o glazbenoj karijeri?
Nemoj se bojati svoje dubine. I nemoj se nikad pretvarati da si plići nego što jesi. Svijet možda traži površinu, ali tvoja snaga je u dubini. Ne skrivaj je. Tvoje emocije su tvoje oružje. I ne moraš svima biti razumljiv da bi bio vrijedan.
Kako definirate sreću - što vas čini istinski sretnim?
Sreća je trenutak kad ne moraš ništa glumiti. Kad dišeš punim plućima, i znaš da si to stvarno ti. Bez maske, bez straha, bez potrebe da se objasniš. To su oni trenuci kad nemaš što dokazivati. Kad samo jesi. Kad su svi filteri spušteni i osjetiš da je to dovoljno. Tad sam najsretniji - kad sam najviše svoj.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
