’Mamini sinovi’ su komedija pa nema previše prostora za emotivnost, kaže Matea Elezović
HIT TEATAR
Matea Elezović: Nagrada je smijeh i poslije predstave
Čitanje članka:
3
min
Povratnica iz Amerike došla je po muža u Hrvatsku, starac na kraju životnog puta, ali spreman za ljubav stoljeća, Talijan koji ne razumije ni jedan jezik, a traži ljepšu polovicu, i još mnogo likova koji nas podsjećaju da život, koliko god kaotičan bio je najzabavniji kad ga živimo zajedno... Sukus je to predstave "Mamini sinovi", koja je na rasporedu u zagrebačkoj Scenoteci 11. i 25. travnja.
Nastala je po tekstu Matka Elezovića, režiju potpisuje Ivana Čoh, a glume Matea Elezović Brdar/Kristina Krepela, Borko Perić i Petra Težak. O predstavi, koju donosi HIT teatar, razgovarali smo s Mateom Elezović.
Predstava "Mamini sinovi" dotiče se vrlo prepoznatljivih obrazaca u obiteljskim odnosima. Što vas je najviše zaintrigiralo u tekstu kad ste ga prvi put pročitali?
- Kako sam sudjelovala od početka u dramaturgiji komada, dodatno me privuklo i to da aktivno sudjelujem u oblikovanju odnosa i nijansi unutar priče. Naime, kad radim s tatom, funkcioniramo tako da mu kažem svoju ideju, a on radi dijaloge i kad je riječ o komediji, u Hrvatskoj mu nema premca. Kazalište je ogledalo društva i da biste doživjeli i osjetili poruku - mora biti negdje 'preuveličano'.
Publika često reagira vrlo emotivno na ovakve teme. Kakve reakcije najčešće primjećujete nakon izvedbi?
- Reakcije su odlične, ljudi se smiju i nakon predstave, a najdraže mi je kad dobijem mail ili poruku u inbox nakon nekoliko dana da još prepričavaju pojedine scene i smiju im se. Nema prostora za preveliku emotivnost jer je ipak riječ o komediji, ali svakako putem komedije provučemo kritiku društva i pojedinca.
Kako ste pristupili izgradnji svog lika - jeste li inspiraciju više tražili u stvarnim ljudima ili unutar samoga teksta?
- Kako sam bila uključena i u dramaturški proces, likove sam gradila paralelno s razvojem teksta. Inspiraciju uvijek tražim svuda oko sebe, ali prirodno je kad nešto stvaraš, uključiti i primjere iz vlastitog života.
Koliko je uloga u 'Maminim sinovima' drugačija od vaših prijašnjih kazališnih iskustava?
- U 'Maminim sinovima' igram tri različite žene i nekako u kreativnom procesu sam se vodila za tim da budu drukčije od prijašnjih likova koje sam glumila. Svaka nova predstava nosi novi tekst i nove ljude i novu energiju, a najdraža uloga mi je uvijek ona zadnja, ha, ha.
Na sceni ste s Borkom Perićem i Petrom Težak. Kako biste opisali dinamiku vašega glumačkog trojca?
- Naša dinamika je jako prirodna i živa. Privatno se slažemo, i to se osjeti na sceni - postoji međusobno povjerenje i opuštenost koji nam omogućuju da se igramo i istražujemo unutar svake izvedbe.
Što vam je suradnja s Borkom Perićem donijela kao glumici - postoji li nešto što ste od njega posebno 'pokupili'?
- Od Borka sam puno naučila o jednostavnosti i preciznosti u glumi. Njegova sigurnost i osjećaj za ritam scene stvarno su inspirativni, u isto vrijeme je razigran i discipliniran, nevjerojatan je.
A kako je raditi s Petrom Težak - dijelite li sličan glumački senzibilitet ili se nadopunjujete kroz razlike?
- S Petrom se odlično nadopunjujem. Ipak smo skupa bile na klasi na akademiji. Često u šali kažemo da smo 'kolateralne prijateljice'. Zaista se nismo slagale na početku studiranja, no uvijek bi se poklapalo da su nas angažirali za iste projekte, dijelili smo stanove, pozornice, gradove i danas sam ja kuma njezinu sinu. Vrsna je glumica, kolegica i prijateljica.
Koliko je međusobno povjerenje na sceni važno za ovakav tip predstave?
- Povjerenje i dobar međusobni odnos svih uključenih u projekt uvijek daju još onu jednu dimenziju iznad, koja se osjeti i na pozornici. Bez tog osjećaja sigurnosti i ljepote nema ni potpune slobode u igri, možda sam idealist, ali uvijek nastojim da Hit teatar bude takvo kazalište, u kojem djeluju vrsni profesionalci koji su istovremeno i dobri ljudi. Uglavnom mi uspijeva. Pisac Matko Elezović, redateljica Ivana Čoh, autor glazbe Neven Šverko i scenograf Željko Radišić napravili su odličan posao, a Kristina Krepela, s kojem se mijenjam, donijela je novu energiju.
Postoji li nešto iz vašeg iskustva što vam je pomoglo da bolje razumijete odnose koje ova predstava tematizira?
- Iako je naslov ‘Mamini sinovi’, predstava govori o više vrsta odnosa te se dotiče i odnosa između partnera, generacijskih obrazaca koji se ponavljaju itd. Sve su to na neki način univerzalne teme, a svi mi, s druge strane, nosimo u sebi iskustva i osjećanja pomoću kojih bolje razumijemo svijet. U redu, neke stvari možda nikad neću shvatiti, ali zato su tu naši likovi iz predstave, oni razumiju i previše, ha, ha.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
