Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Na Sarajevo Film Festivalu premijerno se prikazuje dokumentarni film Gorana Gajića ‘Antigona, dokutragedija’ sa snimkama predstave koju je 1995. odglumila u SAD-u
Sredinom rujna 1995. u kazalištu Hudson Guild na Bulevaru Santa Monica u Hollywoodu premijerno je prikazana predstava 'Antigona' u kojoj je naslovnu ulogu igrala Mira Furlan. Ova adaptacija klasičnog Sofoklova komada, koju je potpisala dramaturginja Deanne Stillman, antičku je tragediju smjestila u kontekst ratova u bivšoj Jugoslaviji, a Antigonu - heroinu koja se suprotstavlja Kreontovoj zabrani i odlučuje pokopati poginulog brata - pretvorila u figuru otpora nacionalističkom nasilju koje je obilježilo raspad zemlje.
Pod redateljskim vodstvom njezina supruga, beogradskog redatelja Gorana Gajića, Mira Furlan je u predstavi utjelovila Antigonu kao beskompromisnu junakinju koja se suprotstavlja autoritetu vlasti i odbija pristati na logiku kolektivne mržnje, u ulozi koja joj je donijela najveće strukovno priznanje američke kazališne karijere - nagradu Dramalogue Theatre Award za iznimno glumačko ostvarenje. Više od tri desetljeća kasnije - i pet godina nakon njezine smrti - na Sarajevo Film Festivalu 19. kolovoza premijerno će biti prikazan Gajićev film 'Antigona, dokutragedija', dokumentarac koji restaurirane snimke predstave iz 1995. reinterpretira u filmskome mediju, a njezine teme sagledava iz perspektive današnjeg svijeta, u kojemu pitanja rata, nacionalizma i otpora autoritetu nisu ništa manje aktualna.
Jedna od najvećih jugoslavenskih kazališnih i filmskih zvijezda, prvakinja zagrebačkog HNK s nizom velikih uloga iza sebe, Mira Furlan (1955.-2021.) u Americi nije dočekana na crvenom tepihu. Rat početkom devedesetih zatekao ju je u Beogradu, gdje je igrala u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP), a budući da je u rodnom Zagrebu zbog toga bila izložena javnoj hajci, prijetnjama i pritiscima, sa suprugom je u studenom 1991. odlučila emigrirati u Sjedinjene Države, zemlju koju je oduvijek obožavala.
Njihov novi početak bio je sve samo ne lagan. Smjestili su se u stanu kod prijatelja u New Yorku, gdje su spavali na kauču u dnevnoj sobi: Mira se za prvu ruku zaposlila kao konobarica, a Goran je radio kao fizički radnik na selidbama. Bila je to jedna od najtežih zima u gradu, beskućnici su umirali na ulicama, a Furlan se kasnije prisjećala da joj je sve to izgledalo bolje od besmislenog pokolja u domovini. Posao konobarice odrađivala je bez entuzijazma, a istodobno je preko nekih glumačkih kontakata pokušavala dobiti radnu dozvolu kako bi se bavila onime što je najbolje znala - glumom.
S vremenom je uspjela dobiti neke glumačke angažmane koji je nisu sasvim - ili je nisu uopće - zadovoljavali: naslovnu ulogu u Lorcinoj "Yermi", manje uloge u predstavama 'Baal' Bertolta Brechta i 'Don Juan u paklu' Georgea Bernarda Shawa, te u danas potpuno zaboravljenom TV filmu 'My Antonia'. Amerika, dakako, nije osobito sentimentalna prema tuđoj slavi. Činjenica da ste u Zagrebu igrali Euripidove i Shakespeareove heroine ili osvajali Zlatne arene u Puli neće pretjerano impresionirati američkog producenta koji odlučuje hoće li vam dati neku ulogu. Mira Furlan morala je početi praktički od nule. Kao i mnogim drugim glumcima koji nisu izvorni govornici engleskoga, kazalište joj je predstavljalo poseban izazov: za glumicu kojoj je glas bio jedan od glavnih glumačkih instrumenata odjednom je upravo jezik postao velika prepreka.
Novu karijeru omogućila joj je televizija. Prepoznatljivost na američkoj sceni stekla je kad je dobila ulogu minbarijske ambasadorice Delenn u znanstvenofantastičnoj sapunici 'Babylon 5', koju je igrala od 1994. do 1998. Sama je kasnije rekla da joj je ta uloga dala priliku da se vrati u svijet koji je poznavala - bilo je to poput pronalaska nove obitelji nakon što ju je stara odbacila. Ipak, teško bi bilo povjerovati da je uloga izvanzemaljke - pod maskom koja je njezino lice činila jedva prepoznatljivim - zadovoljila njezine ambicije. Još je širu međunarodnu prepoznatljivost stekla u sljedećem desetljeću ulogom tajanstvene Danielle Rousseau u kultnoj seriji 'Izgubljeni'. U toj je ulozi Furlan imala priliku pokazati svoje lice, no i tu bismo rolu teško mogli usporediti s Ofelijama, Celimenama i Helenama iz njezine prošlosti.
U tom je smislu njezina uloga Antigone 1995. bila mnogo više od običnog angažmana u malom hollywoodskom kazalištu. Furlan je njome nakratko ponovno dobila prostor za onu vrstu glume na kojoj je izgradila karijeru prije odlaska iz Jugoslavije - veliku tragičnu ulogu koja se temelji na psihološki zahtjevnom liku i kompleksnom tekstu, ulogu junakinje čija je odluka da ne pristane na ono što joj vlast propisuje dobila dodatnu težinu u izvedbi žene koja je samo nekoliko godina ranije na vlastitoj koži iskusila cijenu nekonformizma. U njezinoj američkoj kazališnoj biografiji Antigona će ostati jedina velika uloga. Još jednu antičku heroinu takvog formata, Medeju, igrat će i u Šerbedžijinom teatru na Brijunima, no to je bilo mnogo godina kasnije.
Kako bilo, Antigona je svakako 'najpolitičkiji' kazališni angažman Mire Furlan u Sjedinjenim Državama, pa ne bi trebalo čuditi da je Gajić snimke upravo iz te predstave izabrao za svoj film - svojevrsni hommage pokojnoj supruzi - koji će u Sarajevu imati svjetsku premijeru. Prema najavama, film 'Antigona, dokutragedija' nadilazi svoje kazališne korijene i postaje 'dokumentarac o našem svijetu - o Sjedinjenim Državama, Hollywoodu, ratu, egzilu, umjetnosti i izvanrednim ljudima čiji životi odražavaju Sofoklovu bezvremensku tragediju'.
U tekstu kojim su popratili originalnu predstavu, Furlan i Gajić objasnili su da ih je Sofoklu privuklo to što je i nakon 2000 godina sve ostalo isto: rat, odanost, ljubav, obitelj, izdajice i oni koji vjeruju. 'Pokušali smo ostati ono što jesmo. Pokušali smo zaštititi svoje vrijednosti, svoju profesiju, svoj um. Pokušali smo ne predati se ludilu. Odbili smo prihvatiti ideju da su svi ljudi s druge strane krivi. Bili smo poraženi. Zbog toga postoji ta potreba u nama, koji smo došli iz pokojne Jugoslavije, da se i naš glas čuje kroz ovu vječnu priču. Mislite na ljude, ne na države!'
24sata © 2026
