Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
328 komentara

Mišo Kovač je osam puta odbio pjevati Titu: Nije mi to trebalo

Kako mene nije stvorio Tito, nego me stvorio narod, ja sam mu odbio pjevati i nisu mi mogli ništa, nisu me mogli zatvoriti, svojedobno je ispričao Mišo Kovač

Foto: Muzej istorije Jugoslavije/Marko Čolić
328 komentara

Kupit ćemo vam skupe čizmice, osigurati masne honorare... Učinit ćemo sve da budemo prijatelji. Plivat ćete u bogatstvu, a mi ćemo objavljivati zajedničke fotke s ljetovanja. Moto je to kojim su se vodili poduzetnici koji su u vrijeme privatizacije zgrnuli bogatstvo. Po glazbene miljenike slali su privatne avione da im zapjevaju u dnevnom boravku. Po logici “vidjela žaba da se konj potkiva...” u utrku za zvjezdanim prijateljstvima i suradnjama ušli su i političari. Bahatiji nego ikad, ucjenjivali su, prijetili... Ako “A zvijezdu” nisu mogli dobiti, plaćali su joj da ne pjeva za druge. A oni su poslušno pjevali kako je politika dirigirala jer ih je zanimao keš. Istražili smo tajne dugogodišnje sprege politike i estrade te što se sve radilo ispod stola. A danas svi pjevaju drugu pjesmu. Pjevači se zaklinju da nisu pjevali poduzetnicima skinutima s trona, a političari kažu da su zvijezde nepotrebne i skupe. 

Veljku Bulajiću je Josip Broz Tito omogućio snimanje spektakla "Bitka na Neretvi", jednog od najskupljih filmskih spektakla svih vremena. Za potrebe filma napravljen je novi most koji je, prilikom rušenja, loše snimljen - kamere su bile prekrivene gustom prašinom - pa je scena rušenja izvedena u Pragu, u studijima Barandova. Tenkovi i vojska bili su angažirani godinu dana. Danas bi to stajalo desetke milijuna dolara, možda i stotine. Bulajić je snimao i Titove memoare.

Čak bi znao ponoviti neke stvari ako bih ga zatražio. Tito je volio filmove, često bi snimatelje nešto pitao o fotografiranju i fotoaparatima. Pričao mi je da je, dok je bio u Moskvi, surađivao na scenariju s velikim ruskim redateljem Dzigom Vertovom, pionirom filma. Rekao mi je da je to bilo po direktivi Kominterne! To mu je bilo zabavno. Jovanka bi se kratko pozdravila s nama, u pola glasa napomenula da mu ne dajemo da pije previše viskija i udaljila se. Osim nas iz ekipe, u sobi bi ostao konobar zadužen za to da Titu natače njegov omiljeni Ballantine’s i doda mu pokoju ‘kubu’ - rekao je Bulajić Jutarnjem listu.

Foto: Muzej istorije Jugoslavije/XXZ

Tito je obožavao pjevače. Većina "prvoligaša" pjevala je na njegovim zabavama. Nije ih, razumije se, zvao Tito osobno, nego njegov ured - koji bi suštinski najtočnije bilo nazvati dvorom. Jedan povjesničar Tita je nazvao "posljednjim Habsburgom" i to zvuči vrlo točno.

Arsen Dedić je prvi put pjevao Titu kad je bio u vojsci, a kako su on i Jovanka obožavali Arsena i Gabi, nastupao je pred njim više puta.

- Imao sam divnih trenutaka. Čuj, ono što je bilo bitno: Tito je umjetnika volio, poštovao, imao je blagost osobe koja zna da voli i da uvažava. Sjećam se kad sam bio vojnik i kad me je - što bi Šibenčani rekli - poslalo da pjevam Titu na 'Galebu' dok je oktobra 1964. putovao u Kairo. Pjevao sam mu, ovako, kao što sad sjedim s tobom, na istom razmaku. Pjevao sam u maloj prostoriji koju su zvali 'pušiona', čak i 20-30 stvari navečer, i s Titom razgovarao o muzici. Pamtim da sam svojevremeno, kad sam Titu prvi put izvodio 'Pjevam da mi prođe vrijeme', s njim pričao. Htio je znati zašto je pjesma tako negatorska u odnosu na moć same pjesme. Tito je znao slušati, imao je fini tretman. Znao je uzet' cigaru i viski, znao ti reć': 'Dobra večer'. U Karađorđevu je umio zavarati svoje službene goste, kao da odlazi, ali se vraćao i s muzičarima ostajao do jutra! Kad sam putovao 'Galebom' do Kaira, Aleksandrije i kasnije do Famaguste, jednog me jutra zvao netko od brodskih funkcionera: 'Ajde, mali, potpiši ovdje, Predsjednik ti je poslao da imaš neke novce'. Zamisli, on se toga sjetio! I takve sitnice nije zaboravljao! Od mojih pjesama volio je 'Kuću pored mora' i 'Prijatelj moj'. Pamtim kad smo jednom bili u Karađorđevu, ja i Gabi. Jovanka, koja je kao žena, logično, pratila tu tračersku situaciju, pitala nas je: 'Što je sad s vama dvoje? Je l' to definitivno gotovo?' Govoreći, na kraju, o Titu, kažem: imao je dostojanstva, stila, blagosti, interesa, strpljenja i lijepe gospodske pažnje prema onom koga je kao umjetnika sebi doveo - reći će Arsen u intervjuu Petru Lukoviću.

PIXSELL | Autor: PIXSELL, REUTERS Foto: PIXSELL, REUTERS

I Duško Lokin je pjevao Titu. 

- Naravno da sam i na to bio ponosan, ipak je to bio predsjednik države, a s druge strane, kad te pozovu kako ćete reći da nećete? Pjevao sam mu na dočeku Nove godine u Intercontinentalu, mislim da je to bila 1975. godina, i još jednom u Kumrovcu, kad nas je tamo bilo više. Sjećam se da su bili Ivica Šerfezi i Josipa Lisac. Taj doček Nove godine bio je zanimljiv jer je Tito došao ljutit, svi su drhtali jer nisu znali zašto je neraspoložen, ali kasnije, kad je valjda popio, čak je i zaplesao s Jovankom. Oni su se tamo gostili jastozima i takvim specijalitetima, a mi muzičari smo jeli pohane šnicle. Gore nego da smo ostali kod kuće - ispričao je Lokin za 100 posto. 

Foto: Privatni album

Krunoslav Kićo Slabinac - koji je u socijalizmu snimao božićne pjesme i uvijek se znalo da je Hrvat malo više od socijalističkih standarda - više je puta pjevao Brozu. 

U intervjuu za isti portal je rekao: "Ja sam njemu četiri puta pjevao. Kad bi dolazio u svoju vilu u Baranji, zvao nas je da mu dođemo svirati u dnevnom boravku. Nismo puno pričali, ali jednom me pitao što sam to pričao u štampi. A ja sam u jednom intervjuu rekao da mi je teško živjeti kao Hrvat pod hipotekom Jasenovca i teze da su Hrvati genocidni narod. Ja to nisam i smatram da se ne možemo svi stavljati pod istu kapu, to je apsurdno. Kao što ne možemo ni danas stavljati osam milijuna Srba pod istu kapu s onima koji su htjeli rat devedesetih. Tito me pitao što sam to pričao, ja sam mu odgovorio: 'Sigurno su vam ovi vaši već rekli', na što je on rekao: 'Pa bogamu, zato ih i imam!'. Došli su onda iz protokola i rekli da moramo početi svirati, a Tito je rekao: 'Pa vodite ga onda, ne držim ga ja'. U tom trenutku nisam više znao gdje me vode - na svirku ili Goli otok". Nije odveden na Goli otok, nego na pozornicu. 

- Jovanka je voljela 'Zbog jedne divne crne žene' i cijela se rascvala kad sam to pjevao, valjda je mislila da pjevam o njoj pa je malo i zasuzila. U Titovu društvu uvijek je bilo ugodno, nismo puno pričali, ali stalno je imao neke provale i fore. Najveći problem bio mu je umiriti svoje pse koji su lajali i skakali kad bih ja počeo pjevati neke malo življe pjesme i kad bih se razbacao po dnevnom boravku. Kakav god da je bio, meni je bilo veliko priznanje da te jedna tako svjetska figura zove da mu pjevaš četiri puta - dodao je Kićo.

Foto: PROMO

U Jugoslaviji se dugo prepričavala izmišljotina kako je Tereza Kesovija sjedila Titu u krilu. Ona se danas na tu priču smije. 
- Tito je jako volio moje pjesme, a jednom je tražio i da mu pjevam ariju iz ‘Nabucca’. Stane Dolanc je na to prpošno zaplesao sa suprugom pa mu je Tito rekao: ‘Pa kako te nije sram na tu muziku plesati, pa to se sluša’ - rekla je diva.

Foto: Muzej istorije Jugoslavije/XXZ

Jova Radovanović iz Sedmorice mladih priča kako ih je Tito primio na večeri neposredno prije odlaska u ljubljansku bolnicu, u kojoj je i umro. 

- Tito je bio veseo i komunikativan čovjek. Volio je muziku, svirao klavir, a jednom je pokušao izvući tonove i iz mojeg saksofona. Toliko nas je cijenio da nas je pozvao na večeru u svoju rezidenciju dan prije odlaska na operaciju noge u Ljubljanu. Za stolom su bili samo generali, njegova porodica i mi. Tad smo ga posljednji put vidjeli. Ubrzo poslije toga je umro. I danas mi odzvanja rečenica koju je uputio Sedmorici mladih: "Čujte, boga mu, dečki, sedam Srba, a tako dugo zajedno!". Nad tim bi mogli da se zamisle političari koji sad vode našu zemlju.

 

Jedini pjevač koji je - osam puta! - odbio pjevati Brozu bio je Mišo Kovač.

- Odbio sam pjevati Titu jer sam to i mogao i jer je on bio bog, a meni to nije trebalo. Najgore sluge i ulizice bili su mu Hrvati. On je 1974. godine uputio poruku komitetima protiv profesionalizma pa su Hrvati, jer je njima služenje u genima, odmah poslali radnike u radničkim odijelima na pozornicu da pjevaju, dok je u Beogradu Sava centar otvarao Miroslav Ilić. Kako mene nije stvorio Tito, nego me stvorio narod, ja sam mu odbio pjevati i nisu mi mogli ništa, nisu me mogli zatvoriti. Osim toga, nisam ja odbio baš njega osobno, nego maršalat koji je ugovarao tko će pjevati. A 1990. godine, kad je došao HDZ, oni koji ne da su pjevali Titu i ostalima, nego su spavali po domovima armije, krenuli su protiv mene. Kad je počeo rat ,snimio sam 'Grobovi vam nikad oprostiti neće'. Sin mi je još bio živ, nisam to sebi snimio, nego u sjećanje na one kojih više nema. Ali bez riječi mržnje. Onda su oni napisali pjesmu ‘Moja domovina’, u kojoj su se izredali svi, a meni su dali da pjevam ‘oči boje mora’, jedan jedini stih, najkraći. Rekao sam im, ja ću vam otpjevati ‘oči boje mora’ kad dođe Tuđmanov zbor, prije toga neću. I odem. Tako sam, eto, odbio i Tita i Tuđmana. Ali kasnije sam, kad je Edi poginuo, upoznao Tuđmana. On je sigurno neke stvari krivo rekao, pa ga zato nisu mogli svi voljeti, ali on je privatno bio dobar čovjek. Nekoliko smo puta zajedno plakali. Kad je šef KOS-a došao Titu i rekao mu da je Mišo Kovač već osmi put odbio pjevati za njega, Tito je rekao: 'Njegovo pravo'. Nije me se usudio zatvoriti zbog moje goleme popularnosti. A svoje male girice je zatvarao - rekao je Mišo u intervjuu za Večernji list.

Tema: Tajne veze politike i estrade

Message