Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Toga nesretnog ljeta na paškoj plaži, u kolovozu 1992. godine, jedna od najkarizmatičnijih pjevačica Novih fosila dobila je infarkt, koji je vjerojatno došao kao posljedica visokog tlaka od kojeg je bolovala godinama. Iako je bila živa do zadarske bolnice, tamo je preminula
Da je sudbina bila drukčija, u travnju bi Đurđica Barlović proslavila 76. rođendan. Njezine pjesme i danas obožavaju generacije. Pjevačica Novih fosila od infarkta je umrla 26. kolovoza 1992. u 43. godini.
- U našoj obitelji rođendani se nisu nikad grandiozno slavili. Nije ih ni mama posebno veličala, ali u našu kuću su uvijek dolazili bliski ljudi jer je mama obožavala kuhati. Skupili bi se prijatelji i zapjevali bi - prisjetio se za 24sata prije nekoliko godina Đurđičin stariji sin Hrvoje. Dodaje kako bi roditelji “zaružili” i u klubu Saloon, a ponekad bi otišli na izlet do Trsta ili Graza u šoping. Đurđičini sinovi danas su uspješni mladi ljudi. Otac i djed su im bili stomatolozi, pa su i oni naslijedili dio tog obiteljskog stabla. Stariji sin Hrvoje je stomatolog i ima privatnu ordinaciju, a mlađi Borna zubni je tehničar i ima svoj laboratorij pa surađuju. I danas ih, kažu, pacijenti koji im dođu u ordinaciju nekad prepoznaju kao Đurđičine sinove.
- To su većinom starije generacije iz tog doba koje je dobro pamte. Obojica jako sličimo mami, a i prezime je zvučno pa se ljudima upali kliker - rekao nam je tad u velikom intervjuu Hrvoje. Iako je krenuo očevim stopama i bavi se stomatologijom, veliki je ljubitelj glazbe. Ima gitaru i saksofon pa nekad i zapjeva s društvom. Obojica, kaže, imaju sluha, no nisu se željeli baviti glazbom, barem ne profesionalno.
- Cijela nam je obitelj glazbeno nadarena, pogotovo s mamine strane. Bratić nam je također glazbenik. Iako nismo krenuli putevima estrade, vjerujem da bi roditelji danas bili ponosni na nas - istaknuo je Hrvoje. Iako im je majka puno vremena provodila po turnejama, obitelj joj je uvijek bila na prvome mjestu.
- Bila je prava majka i domaćica. To joj je bio imperativ i na prvome mjestu. Nije joj trebao muškarac da joj promijeni plin, a nekad je i gume sama mijenjala na autu. Kuća je uvijek bila čista - rekao nam je Hrvoje, koji pamti njezine škampe na buzaru. Sa sestričnom su se, kažu, “davili u njima” dok su ljetovali na Pagu, a ruke su im bile zamazane do lakta. Kad god spremaju škampe, uvijek se sjete mame. Rado se sjete njezinih nastupa i odlazaka na velike turneje po svijetu na koje ih je vodila. S koncerata su se uvijek vraćali puni dojmova i smiješnih anegdota.
- Jednom smo bili u Stuttgartu na koncertu. Obožavatelj iz prvog reda je stalno hvatao mamu za nogu kad bi došla na rub bine, to joj je išlo na živce i nagazila ga je štiklom pa je prestao - kroz smijeh nam je tad rekao Hrvoje, koji je od malih nogu pratio majku na nastupima. S ocem Ivanom bio bi u publici ili backstageu.
- Sjećam se i koncerata kad je 90-ih pjevala za Hrvatsku katoličku misiju. Ja sam tad kao mali nešto ‘tulio’ kako je mama na bini, pa da me ušutkaju, izveli su me na stage. Budući da sam još prije škole znao brojeve do 20.000, čitao sam ih na bini i cijela je dvorana gledala u mene. Malo sam imao tremu, ali mi je to bilo u redu - prisjetio se Hrvoje i dodao kako se kasnije uspio i nakratko izgubiti od majke, kad je publika nakon koncerta “navalila” na nju zbog potpisivanju kaseta.
- Ispala mi je iz ruke. Tih deset sekundi sam tulio kao sirena. Na kraju sam sjeo s njom i škrabao sam gdje se ona potpisala. To je bilo simpatično - kaže Hrvoje. Takvih smiješnih situacija i dojmova s turneja ima napretek. Jednom su Fosili, prisjetio se Hrvoje, nakon koncerta otišli zaružiti, a Đurđica je bila umorna te je otišla spavati u hotelsku sobu. Kad su se vratili iz provoda, cijeli kat hotelske sobe su joj zašpricali protupožarnim aparatom.
- Vjerojatno su tad radili promili - kroz smijeh nam je ispričao Hrvoje. Nijednu proslavu Nove godine nisu proveli kod kuće nego uvijek na koncertima izvan Zagreba. Đurđica je samo nekoliko dana prije porođaja nastupala na Splitskom festivalu, a nekoliko dana poslije već se vratila na scenu. Morala je pjevati i na dan kad joj je otac umro, pa se, ispričao nam je Hrvoje, istodobno smijala i plakala.
Sinovi su ostali u kontaktu s članovima Novih fosila. Znali su se sresti u gradu pa popričati i otići na kavu. Nažalost, Marinko Colnago preminuo je prošle godine u 84. godini, a Rajko Dujmić prije šest godina početkom kolovoza. Kao malima im je, ispričali su nam Đurđičini sinovi, jako išlo na živce što su im mamu stalno obožavatelji zaustavljali po ulici i vikali: “Evo Đurđice, evo Đurđice”. Iako su ljudi na taj način izražavali određenu simpatiju, oni to tad kao djeca nisu shvaćala. Kreativna Đurđica je garderobu za svoje nastupe uglavnom šivala sama, uzimajući krojeve iz tad popularnog časopisa Burda.
- Mama je više od 90 posto svoje garderobe za koncerte skicirala i šivala sama, te kreacije su bile prekrasne - rekla su nam braća, koja njezinu vjenčanicu čuvaju i danas. Razmišljali su, dodali su, dati je u dobrotvorne svrhe i organizirati humanitarni koncert, ali čekaju da za to dođe pravi trenutak. Ističu da im je drago kad vide da mlade generacije slušaju i danas pjesme iz tadašnjeg doba Novih fosila.
Prisjetili su se i ratnog doba, dok im je majka pjevala za naše vojnike, a s nastupa bi se vraćala sa starim zoljama i ostalom vojnom artiljerijom kao poklonima za svoje sinove. Kao djeca gotovo svako ljeto su provodili na Pagu. Tamo su se cijele dane kupali na plaži, na koju su čak nosili i prenosivi hladnjak. Toga nesretnog ljeta na paškoj plaži, u kolovozu 1992., Đurđica je dobila infarkt, koji je vjerojatno došao kao posljedica visokog tlaka od kojeg je bolovala godinama. Iako je bila živa do zadarske bolnice, tamo je preminula. Braća su uvjerena, kako su nam ispričala te 2018., da bi je se u današnje doba vjerojatno uspjelo spasiti suvremenom medicinom. Hrvoje je tad imao 11, a Borna četiri godine.
- Tog dana kad je Đurđica umrla, nisam bio u Zagrebu. Vijest sam čuo na radiju, nije tad bilo mobitela i sličnog. Tuga i žalost, ali što možete, kod smrti nemate posebno raspoloženje. Otišla je i gotovo - prisjetio se za 24sata u velikom intervjuu prije nekoliko godina Marinko Colnago, bas gitarist, vokal i najdugovječniji član nekadašnjeg benda Novi fosili. S nostalgijom nam je tad govorio o njihovim počecima i dugogodišnjem prijateljstvu, koje je opstalo i nakon Đurđičina odlaska iz benda. Nove fosile je 1969. osnovao bubnjar Slobodan Momčilović Moka, a sredinom 70-ih bend su napustila dva člana.
- Ostali smo samo pokojni Moka i ja. Zaključili smo da želimo imati ženski vokal u bendu, isprobavali smo varijante, tražili glazbenike za stalno, a usput smo bili i prateći bend Ivici Šerfeziju. Đurđicu smo znali iz viđenja, s različitih festivala, bili smo kolege. Nismo ni znali da se iz Splita doselila u Zagreb, živjela je ovdje već nekoliko mjeseci kad smo je sreli - rekao nam je tad Colnago. Slučajni susret bubnjara Moke i Đurđice zauvijek je promijenio sudbinu benda.
- Jedne večeri je Moka u blizini svoje kuće ugledao Đurđicu kako sjedi u autu s budućim suprugom. ‘Bok, Đurđa, otkud ti u Zagrebu’, pitao ju je, a već sljedeće mu je pitanje bilo: ‘Pjevaš li negdje’. Nakon što je saznao da nigdje ne pjeva, pozvao ju je da nam se pridruži. ‘Dođi sutra ujutro na probu’, rekao joj je. Probe smo imali na Ljubljanici na Trešnjevci, došla je, ‘kliknuli’ smo iz prve i tako je sve počelo - prisjetio se svojedobno Colnago. Đurđica je, rekao nam je tad, pjevala fenomenalno, no na početku je bilo i onih koji su sumnjali u njezin potencijal.
- U to doba, kad je Đurđa došla k nama, imao sam prilike razgovarati s nekim direktorima festivala i producentima. Pričalo se o kolegama, a oni su mi govorili: ‘Ma da, ona ima dobar glas, ali ona šuška’. Međutim, kad je otpjevala pjesmu ‘Sanjaj me’, ta se pjesma odvrtjela jedno jutro osam puta na radiju u emisiji, a urednica je dobila opomenu jer joj se pjesma toliko sviđala. Više nitko nije pitao šuška li ili ne, to je bila bezvezna predrasuda - pričao nam je Marinko. Novi fosili su od sredine 70-ih nastavili nizati uspjeh za uspjehom te su ubrzo postali jedan od najpopularnijih bendova s ovih prostora. Ipak, Marinko kaže kako članovi benda nikad nisu osjećali tu popularnost niti se ponašali kao zvijezde.
- Bili smo antizvijezde. Kad ste popularni i ‘vrti’ vas se puno, postajete kvazizvijezda, ali samo ako se vi tako ponašate. Znao sam ljude koji su bili normalni i odjednom bi se pojavili s četiri tjelohranitelja oko sebe, ljudi su ih odmah drukčije gledali. Mnogi moji poznanici su se tako promijenili. Mi smo uvijek bili normalni, mogli smo se ‘nacugati’ s bilo kim u birtiji, nismo birali. Ja tek sad, nakon 53 godine na sceni, primjećujem da me ljudi gledaju i prepoznaju, prije to nisam doživljavao - govorio nam je 2022. Colnago i dodao: “Radili smo posao kao najnormalniji ljudi i jako smo ga voljeli. Jedno moram istaknuti. Nastupao sam s puno pjevačica u životu i sve su, uglavnom, ponekad imale nekakve izgovore. ‘Danas me boli trbuh, ne mogu pjevati’... Đurđica, onako krhka, mala, nikad nije rekla ‘ne mogu’, nikad. Ona je bila veliki radnik, radila je što god je trebalo, motala je kablove s nama na bini nakon koncerta. Član benda isti kao i svi mi drugi, jedina razlika je bila što je žena”.
Album “Nedovršena priča” s hitovima koje je pjevala s Novim fosilima i samostalno objavljen je postumno, nakon njezine smrti. Đurđičin suprug Ivan preminuo je 2009. godine, a njezini sinovi su pokrenuli stranicu na društvenoj mreži na kojoj objavljuju stare fotografije u spomen na majku. Danas su Hrvoju jedne od najdražih pjesama “Samo mi se javi”, “Najdraže moje”, “Reci mi tiho, tiho”, “Čuješ li me je l’ ti drago”, “Tonka”, “Sklopi oči”. I njemu i bratu Borni je drago što je “Košulja plava” svojevrsna himna Dinama i Bad Blue Boysa.
- ‘Košulja plava’ je lijepo zaživjela i super je kad čujete tisuće ljudi na tribinama da je pjevaju. Izvorno je nastala jer je Rajko imao djevojku i kod njega je ostala njezina plava majica - rekao nam je Hrvoje.
24sata © 2026
