'Bilo je to gadno vrime, tija san bit' mesar jer su oni jeli meso'

Čestitke su i prije današnjeg 70. rođendana Oliveru Dragojeviću stizale sa svih strana. Pjevač je od “malog očalinka” dogurao do naše najveće zvijezde.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:55

Morski vuk ime je dobio po Oliveru Twistu, liku iz istoimenog romana pisca Charlesa Dickensa, a majka je govorila da je to zato što su bili poslijeratna sirotinja. Njegova obitelj imala je nadimak Koža jer je pradjed derao kože. Djetinjstvo pamti po ljubavi, slozi i neimaštini.

- Bilo je gadno vrime. Malo pinez, malo spize. Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć. Pamtim američko maslo, zvali smo ga ‘John Wayne maslo’, pa mliko u prahu. Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću biti kad narasten, govorija san - mesar. Zna san jednog sina od mesara i u nj’ se svaki dan jilo meso - rekao je Oliver Zlatku Gallu u 'Južnjačkoj utjehi', a autor najavljuje i novo, prošireno izdanje biografije “Oliverovih 70”.

Rado se prisjeća kako su doma voljeli pjevati. Prvi susret s glazbom pamti kao petogodišnjak, kad je od oca Marka dobio usnu harmoniku, kojom je zabavljao djecu iz ulice te putnike na brodu na relaciji Split - Vela Luka.

Prvu gitaru tata je kupio kad je Oliveru bilo deset godina.

- Kao i sve što smo imali, kupio ju je na kredit. Bila je stvarno nikakva i očajna, ali je i pamtim jer je bila prva - ispričao je Oliver. Prvi put je u duetu s Aljošom nastupio 1957. na Radio Splitu. Prijavili su se na radijsko natjecanje i pjevali njima najdražu pjesmu “Diana”.

Raspjevanog dječaka zapazio je i Zdenko Runjić. Mršavog očalinka prvi je put čuo na splitskom dječjem festivalu Djeca pjevaju, a pozornost mu je privukao odličnom izvedbom tad popularne pjesme “Baloni”. Tad se nisu ni upoznali, a Oliver je ostavio snažan dojam na skladatelja. Ali i na svoje susjede.

- Moja starija braća, Ante i Boris, družili su se s Oliverom i Aljošom, možda i svirali s njima. Ne sjećam se svirke braće, ali pamtim Aljošu i Olivera kako po cijele dane sviraju u našem hodniku. Bila sam premala da bih s njima svirala, ali stalno sam se vrzmala oko njih - prisjeća se Meri Cetinić. Oliver je kao dječak svako ljeto provodio u Veloj Luci.

- Kako nismo imali didovinu, stanovali smo kod barbe. Bilo nas je ka pasa; puna kuća, i po 30 bi nas spavalo u kužini, u hodniku, u dvoru. Kad smo se spuštali na more, parili smo ekskurzija - rekao je Oliver.

Braća Dragojević pjevali su najčešće na terasi restorana u brodogradilištu. Oliver je 1962. svirao u Tequila bendu, koji je ime promijenio u Batali. Po noći su slušali Radio Luksemburg, danju skidali te pjesme, a uvečer ih pjevali. Bend se raspao, a Oliver je počeo surađivati sa Zdenkom Runjićem. Na Splitskom festivalu izveo je Zdenkov “Picaferaj” i doživio - fijasko. Pjesma je prošla nezapaženo.

Razočarani Oliver otišao je u Njemačku. Svaku noć od 20 do četiri sata svirao je u klubovima Njemačke, Švedske, Švicarske, Francuske...

U tim gastarbajterskim godinama glasnice su mu se potrošile od puno pjevanja i neprospavanih noći, pa mu je i glas postao hrapav. U domovinu se vratio sa 68 kilograma, pa se “mršavko” pridružio Dubrovačkim trubadurima. Tad je upoznao i današnju suprugu Vesnu, koja je radila u dubrovačkoj bolnici. Oliver je tad imao djevojku, ali Vesnu je po cijele dane slijedio po Dubrovniku.

- Kad me pozvao na svoj koncert, bilo mi je neugodno da me netko ne vidi s muzičarom, pa sam se skrivala u garderobi - rekla je Vesna, koja je zbog njega ipak svakog vikenda putovala u Split, a vjenčali su se 1974. Dragojević se proslavio pjesmom “Ča će mi Copacabana”, a “onaj Oliver” postao je 1974. zbog pjesme “Galeb i ja”. Uslijedile su “Skalinada”, “Nedostaješ mi ti”, “Zbogom ostaj, ljubavi”, “Oprosti mi pape”...

- Tekst za ‘Papu’ napisao je Momčilo Popadić na već gotovu glazbu. Nije mu se svidio i rekao mi je ‘Evo ti tekst, a ti ga uzmi ili baci’. Pjesma je na Splitu dobila prvu nagradu publike, a Popadića nisu pustili na pozornicu jer nije vjerovao u pjesmu, pa je na festival došao u odrezanim trapericama do koljena i mornarskoj majici - rekao je pokojni Zdenko Runjić.

Skladatelj i pjevač inspiraciju su nalazili i na bolničkim hodnicima. Dok je Runjićeva supruga Vedrana rađala kćer Ivanu, a Oliverova žena blizance Davora i Damira, nastao je tekst “Ključ života”. Hitovi su se nizali, punile dvorane, a Oliver je poželio promjenu. Runjić je govorio da ga se pjevač zasitio i dao mu “crveni karton”.

- Bija mi je veliki prijatelj, ali mora san se uklonit od ‘Žutog lišća ljubavi’ - rekao je Oliver. Želio je drukčiji zvuk i dobio ga. Album “Neka nova svitanja” producirao mu je Dino Dvornik, a snimio je i duet s Tonyjem Cetinskim. Kad je doma donio snimku “Cesarice”, punica je rekla: “Ajme, Vesna, od svih pjesama Oliver je za festival izabra najgoru”.

Pjevao je u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyu. Slava mu nije udarila u glavu. Ljeti je ribario, nosio masline. U Veloj Luci jednom su ga primijetile dvije Zagrepčanke kako nosi masline na kaić. Jedna je upitala: “Je l’ to Oliver?”, a druga joj se smijala rekavši: “Kaj bi on masline nosil?!”.

I danas se priča kako mu je u Veloj Luci jedan čovjek prišao i zbog neugledna izgleda mu rekao: “Oprostite, mislio sam da je Oliver”. “Ništa, ništa”, odgovorio mu je Oliver. Mjesec dana kasnije isti čovjek prišao mu je u Luci i prepričao zgodu. Oliver se nasmijao i rekao “Događaju se takve stvari”.

U kolovozu je Dragojeviću dijagnosticiran rak pluća, ali hrabri pjevač ne odustaje od borbe s opakom bolesti. Stoga je slavljeničke koncerte zakazao u rodnom Splitu za 15. i 16. prosinca, a ulaznice za Spaladium Arenu rasprodane su u samo nekoliko sati.

Naša najveća zvijezda nikad nije nastupila na Eurosongu

Na Dori je 1995. nastupio s pjesmom “Boginja” i bio drugi. Nikad nije pobijedio na izboru hrvatske pjesme za Eurosong niti nas je, prema izboru HRT-a, predstavljao na tom festivalu. Pokušavao je godinama i uvijek je bio drugi ili treći.