Show

Komentari 6

'Mrzija je gubiti na balote, reka bi da je on pobidija sve odreda'

'Mrzija je gubiti na balote, reka bi da je on pobidija sve odreda'

Od Njemačke pa do Sydneya, Olivera su prepoznavali obožavatelji. Uvijek bi se stvorila gužva nakon koncerta. Fotografiranje, snimanje, autogrami. Svi su htjeli 'komadić' Olivera...

Jedan od najboljih glazbenika svih vremena, Oliver Dragojević, danas bi slavio 73. rođendan. 'Cesarica', 'Kad mi dođeš ti', 'Tko sam ja da ti sudim', 'Moj lipi anđele', 'Trag u beskraju', samo su neki od njegovih hitova uz koje su odrastale brojne generacije. Prisjećamo se legende kroz anegdote njegovih prijatelja, a tekst objavljen prošle godine prenosimo u cijelosti.

POGLEDAJTE VIDEO:

Sićan se jednog koncerta u Zadru s klapom Intrade. Počastili su nas ručkom, a onda nas izazvali na balote. Nas troje iz Dupina i Oliver protiv klape. E to su bili pravi profesionalci, stalno su igrali tu u Sukušanima i u tren su nas potaracali. Navečer smo došli u Teatar u Zadru, Oliver se popeja na binu i prvo šta je reka: 'Oprostite, malo su mi cipele prašnjave'. Igrali smo s Intrade na balote i satrali ih. Nisu mogli ni poena uvatit, prisjetio se Goran Franić Njoko, Oliverov bliski prijatelj i suradnik, koji je više od 25 godina bio njegov basist, prvotno iz grupe Plamen, a zatim iz pratećeg benda Dupini.

Znao je za Oliverove i najljepše i najteže trenutke, a kako i ne kad su dva i pol desetljeća proveli zajedno po turnejama. Cijelu Europu, a i šire obišli su zajedno. Avionom, automobilom, kombijem. Ma nije niti bilo bitno. Samo da je dobra zezancija, a toga s Oliverom, prisjeća se Goran, nikad nije manjkalo. 

- Volija se zezat. Bija je duhovit, a na turnejama smo uvik jedan drugom radili trapule. Znate ono kad ste stalno skupa pa guštate radit dišpet jedan drugom. E, al’ on je zna lipo podnit zafrkanciju na svoj račun - kaže.

Trapula, kako u žargonu Dalmatinci kažu za zamku, bilo je napretek. Teško ih je izdvojiti. Ipak, kroz maglu Goran se prisjetio jedne 'spačke'. Spremali su se za veliki koncert na otvorenom. Franić mu je provuka strujni kabel kroz def, a Oliver zbog toga nije mogao početi pjevati. U tom trenutku samo ga je pogledao i nasmijao se. Odmah je znao tko mu je pripremio novu trapulu. Kad bi se uhvatio mikrofona, Oliver je bio pravi profesionalac, a putovanje do nove destinacije prošlo bi uz dobru zafrkanciju.

- Stalno smo ćakulali. Nikad tema nije falilo. Oliver je gušta kad bi neko falija neku rič. Ka malo dite. To bi bija začin. Godinama je sam putova autom, al' znate, čovik ne voli bit sam. Volija je s nama putovat u kombiju. I mi s njim. Bili smo prava ekipa - priča nam Njoko. 

Dobra, zdrava zafrkancija nije bila njihova jedina tradicija. Kad bi stali negdje na ručak, postojalo je jedno pravilo: 'Nakon obida triba i zapivat'. Taj svoj mali običaj zvali su desert. Uvijek je to bila neka dalmatinska pjesma s kojom bi 'počastili' osoblje, ali i goste restorana. Vjerni glazbeni prijatelji, koji su s pjevačem dijelili zlo i dobro, zajedno su napravili stotine koncerata. Osim splitskog dišpeta, uvijek je vladala dobra atmosfera. Ma pravo prijateljstvo koje je odoljelo 'zubu vremena'. Oliver, Goran sa svojim prijateljima Aljošom Draganićem Vrančićem, Silvijem Petričićem i Kamenikom Tulićem postali su prava mala obitelj. 

- Nikad nismo znali koju pismu će u kojem trenutku zapivat. Neke je minja sporije, a neke brže. Nismo imali popis. Bilo je opušteno. Spontano bi ispriča neki vic koji bi bija vezan za pismu koja je iduća. E onda bismo mi naslutili šta se sprema. Nismo imali okvire i s takvin načinom rada bi nas opustija. Bili smo mirni i veseli. Znali smo da nas on vrhunski vodi - prisjetio se Goran i otkrio Oliverov mali ritual prije izlaska na pozornicu: 'Zapalija bi cigaretu. I to ne cilu. Uvik samo do pola'.

Od Njemačke pa do Sydneya, Olivera su prepoznavali obožavatelji. Uvijek bi se stvorila gužva nakon koncerta. Fotografiranje, snimanje, autogrami. Svi su htjeli 'komadić' Olivera. Iako još sa znojem na licu. Pospan, žedan, gladan, Oliver je uvijek imao vremena za 'male' ljude.

- Bija bi znojan, umoran... Niti se do garderobe nije stiga prisvuć, a odma bi svi skočili na njega. Je l' mi virujete da nikad na neki papir ili omot od CD-a nije napisa samo Oliver. Uvik bi pita: 'Kako se zoveš?', a zatim stavio posvetu. E to je bija Oliver. Običan, a velik čovik. Stvarno san ga volija - rekao je Goran za kraj. 

Najčitaniji članci