Neki bi stvarno trebali pripaziti smiju li nekome reći ‘kolega’

Prije nekoliko dana opet je došla vijest kak je film “Murina” osvojio još jednu nagradu. Ovaj put je bila riječ o filmskim festivalima u Rumunjskoj i Sloveniji. Vjerojatno ste čuli da je film Antonete Alamat Kusijanović nagrađen i na čuvenom festivalu u Cannesu.

Nagrade koje Murina dobiva, sve je teže pratiti, samo se “množe”. Jurica Pavičić za roman “Crvena voda” dobio je samo u Francuskoj tri velike nagrade, proglašen je i najboljim europskim krimićem. Rade Šerbedžija nedavno se pohvalio kako glumi u seriji “Slow horses”’, a ovaj put jedan od kolega na setu mu je i Gary Oldman.

I Maksim Mrvica se pohvalio kako je prvi koji u Kini ima turneju nakon pandemije, a i prvi je glazbenik kojeg je najmljogoljudnija zemlja pustila da može nastupati. Dokaz je to da se može uspjeti i izvan granice Hrvatske, samo treba imati pravi proizvod. No, onda pogledamo ove naše prilike, serija i filmove koje nam nude, kojima nas, zapravo, truju.

Vjerujte, kad čujete hrvatska humoristična serija, bježite od toga što dalje, profitirati ne možete, kao ni nasmijati se, samo moždane vijuge mogu nastradati. Takva je u takvim, hm, teško je reći serijama, i gluma. I nevjerojatno je da kad pogledate samo nisku naših velikana, poput Rade Šerbedžije, Fabijana Šovagovića, Borisa Dvornika, Mustafe Nadarevića ili nedavno preminulog Žarka Potočnjaka...

2. DIO: ŽARKO POTOČNJAK Po okrečenoj Akademiji gađao se ugljenom, a kontrolor ga u New Yorku htio izbaciti iz vlaka

Neki danas sebe nazivaju glumcima, po čemu bi ispalo da su kolege. Ajmo to reć ovako, mnogi su pjevali, recimo, u crkvenom zboru, pa baš nisu kolege Franka Sinatre.