Tuđmanova kći je u vrijeme političkog uspona Tuđmanovih razgranala prilično impresivno poslovno carstvo. No, Nevenka je bila i glavni lik jugoslavenskog 'Romea i Julije'. S 13 se zaljubila u ljepuškastog studenta kemije
POVIJEST ZLATNE MLADEŽI, 6. DIO
Nevenka Tuđman bježala je od tate svojoj zabranjenoj ljubavi
Hrvatska je zlatna mladež u zoru novog doba - sredinom devedesetih - izgledala bitno drugačije od današnje. Socijalizam, iz kojega je društvo tek izašlo, njegovao je ideale rada, obrazovanja i skromnosti, pa je tranzicija prema novim vrijednostima, u kojima će blještavi statusni simboli postati najvažniji ili jedini kriterij uspjeha, još bila u začetku. Ferarije i Masseratije još nitko od zlatne mladeži nije vozio, turbofolk je izazivao gađenje, bogatstvo se smatralo legitimnim ako je stečeno radom ili naslijeđeno... Doduše, u to je doba već postajalo važno voziti BMW ili Mercedes, imati mobitel - onda su bili veliki kao cigla - a bijeli je prah, onda kao i danas, bio droga uspješnih koji su počeli stvarati prva "carstva". Već tad se u stjecanje imutka znala umiješati "božja ruka", kako bi rekao Diego Maradona, kad je nogometni zgoditak postigao rukom.
"Eh, da su bar svi kao moji unuci", znala je tih godina reći Ankica Tuđman, žena prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, osvrćući se na glasine prema kojima je djedova moć krčila put uspjesima Dejana i Siniše Košutića, sinova njene i Franjine kćeri Nevenke, koji su bilježili silan poslovni uzlet. Dejan je, doduše, bio puno ambiciozniji i puno uspješniji: već sa 26 godina on je postao suvlasnik Kaptol banke koju je osnovao 21. veljače 1996. godine, pa je dugo vremena kotirao kao najmlađi vlasnik banke "na ovim prostorima".
U biti, bila je riječ o štedionici Kaptol, koja je vremenom prerasla u banku. Drugi važan suvlasnik banke bio je Hrvoje Petrač, koji je imao 30 posto vlasništva. Banka je nakon pet godina rada propala, ali Dejan nije. Mladi bankar nedugo nakon djedove smrti nakratko se preselio u rodni Beograd, gdje je osnovao tvrtku za dostavu pošiljki. Već 2002. upisao je i završio magistarski studij na Hanley Management koledžu u Velikoj Britaniji. Potom se usavršavao na Columbia sveučilištu u New Yorku, Varšavi, Torontu, Beču, Ljubljani, Splitu i Beogradu...Današnja "zlatna mladež" to ni ne sanja.
Po povratku u Zagreb počeo se baviti informatičkim konzaltingom koja osigurava velike informatičke sustave, a lista klijenata mu je vrlo brzo nakon osnivanja bila vrlo dojmljiva: među njima bili su Erste banka, Grad Rijeka, Hanfa, Zagrebački Velesajam i MORH. Na internet-stranicama Košutić nikada nigdje nije spominjao da je unuk Franje Tuđmana - doduše, to nije bilo ni potrebno - a s novinarima nije želio razgovarati. Njegov mlađi brat Siniša pokazivao je više odlika "zlatne mladeži" - neko vrijeme bavio se auto trkama, a onda se skrasio u Hrvatskoj gospodarskoj komori gdje je nastavio život daleko od medija i javnosti. Ni njega Dejana danas nema po medijima: njihov je "silentio stampa" čini se, doživotan.
Dejanova i Sinišina majka, Nevenka Tuđman - koju je Ćiro Blažević u trenucima nadahnuća zvao "moja princeza" - također je imala akademske ambicije. Nevenka Tuđman pohađala je eksperimentalnu zagrebačku englesku gimnaziju, a u vrijeme političkog uspona obitelji Tuđmana razgranala je prilično impresivno poslovno carstvo: u njemu su bili dućani s elektronikom Netel, proizvodnja korneta, posredovanje u ugradnji telefonskih centrala...No, Nevenka je bila i glavni lik jugoslavenskog "Romea i Julije" - još kao 13.-godišnja "Lolita" (naziv poznatog romana Vladimira Nabokova) strasno se zaljubila u ljepuškastog studenta kemije, Zemunca Stevana Košutića.
Košutić je stanovao u Nazorovoj ulici, koja je i onda kao i danas bila prestižna, statusna lokacija, ali neusporedivo skromnija no danas. Premda se nagađalo kako se obitelj Tuđman protivila njenoj vezi sa Stevanom Košutićem, to, kako je otkrila velika istraživačka novinarka Jasna Babić, nije bila istina; prerana udaja kćeri Nevenke omela bi njenu slikarsku
karijeru, u koju je otac Franjo, umirovljeni ali ambiciozni general JNA, polagao velike nade. Krsto Hegedušić, veličina hrvatskog slikarstva, entuzijastično je hvalio njene radove, a ni Bela Krleža, žena najvećeg hrvatskog pisca i Tuđmanova prijatelja, nije bila ravnodušna prema njima pa je Tuđman u kćeri vidio veliki slikarski potencijal...
Nevenka Tuđman svom se ocu, međutim, suprotstavljala tako kako mu se nikad nitko u životu nije suprotstavljao: on takvu "oporbu" kao što je kćer Nevenka nikad nije imao. Kćer je od 13-e do 18 godine patila za Košutićem, a onda se, pod okriljem noći, iskrala iz vile u Nazorovoj i otišla u Zemun. Obiteljska svađa okončana je kad je, nekoliko godina kasnije, Nevenkin brak propao pa se razmetna kćer vratila u obiteljski dom. Politički uspon njenog oca djelovao je poticajno po njenu karijeru: Nevenka - koju su svi u obitelji zvali Seka - pokrenula je u zgradi MORH-a biznis s tvrtkom Netel, uvozila je elektronske aparate, televizore i drugu tehniku, proizvodila kornete za sladolede... Ipak, lanac poduzeća nije nadživio Tuđmanov odlazak sa scene.
Nevenka Tuđman nije predstavljala klasičnu "zlatnu mladež". Vozila je Mercedes, očito je voljela bogatstvo, imala je velike ambicije, kao i otac, ali se nije pojavljivala u medijima, nije davala intervjue, nastojala biti viđena na špici. Često je, međutim, pratila Predsjednika - na diplomatske domjenke, putovanja u strane zemlje, Sjedinjene Države, Kinu i drugdje. Brat Stjepan također je imao poslovnih ambicija, pokušavao je voditi ugostiteljski biznis, ali nije mu baš išlo, dok je najstariji Tuđmanov sin,
Miroslav, bio lišen poslovnih ambicija. O tom čovjeku koji je i danas aktivan u politici zapravo se jako malo zna: on je najsamozatajniji Tuđman.
- Iako nikad ne drži političke govore, iako nikad nije dala intervju i nikad nije nastupila u televizijski emisijama, Tuđmanova kći, ipak, čini se, obavlja važnu društvenu funkciju. Ona je nesumnjivo ukras predsjednikova imidža: lijepa princeza iz Predsjedničkih dvora. S namjerom ili bez nje, plavokosa Tuđmanova kći u svojim najreprezenativnijim izdanjima neodoljivo podsjeća na Lady D - pisala je Jasna Babić, dodajući kako je njena promjena bila čudesna, možda i rezultat ljubavne, odnosno bračne kalvarije. "Bila je
predivna mlada žena i majka, inteligentna i duhovita, društvena, šarmantna. Plijenila je čarobnim osmijehom ali je bila apsolutno
neambiciozna. Nije ju zanimao ni novac ni karijera. Stevan je bio njezina jedina i životna opsesija. Politiku je smatrala najdosadnijom i najjalovijom temom na svijetu..."
Obitelji Tuđman prethodila je puno slavnija zagorska, hrvatska i jugoslavenska dinastija, Brozovi. Saša Broz, kćer Miše Broza, mlađeg Titova sina, prema materijalnom statusu teško bi se sredinom 90-ih mogla svrstati u "zlatnu mladež". Njen otac od svoga oca Josipa Broza naslijedio je samo kuću i vinograd, bio je zaposlen u Ini, a nakon političkih pritisaka otišao je u diplomaciju. Franjo Tuđman, veliki poštovatelj Tita, u tome mu je nesebično pomogao. Upitao je Mišu Broza gdje želi ići kao ambasador, na što je mlađi Broz rekao da želi otići negdje gdje njegovo prezime ne zvuči loše. Dobio je Moskvu i Egipat. Tuđman ga je, dok je bio živ, redovito nazivao telefonom kako bi doznao kako mu je, profesionalno i poslovno. Njegovi nasljednici iz Račanove koalicije tu tradiciju više nisu održali.
Saša je kao kćer ambasadora živjela pristojno, ali ne i raskošno. U Moskvi je išla u školu čuvenog Boljošoj teatra za balerine, no na jednom je pokusu slomila kost, što joj je onemogućilo nastavak baletne karijere. Bratu Andreju Saša je odabrala ime prema liku Andreja Vronskog iz Ane Karenjine, jer joj se -u dobi od četiri godine - taj lik neobično dopao.
"Tito je bio najdivniji djed na svijetu" rekla je. "A ja sam bila njegova mezimica. Viđali smo se jednom, dva puta mjesečno, kad bi dolazio u Zagreb. Ja bih tada sredila svoju sobu i čekala da me posjeti. No, dida nikad nije došao u naš stan jer mu to protokol nije dao pa smo ga mi posjećivali u vili Zagorje, gdje je odsjedao." To je - podsjetimo - današnji Ured predsjednice, Saša Broz je odrastala u tom ambijentu, pomalo na silu, iako se tamo danas mnogi guraju na sve moguće načine.
Kad se Saša udavala za glumca Ranka Zidarića, učinila je to sa stilom. Na njenim su ušima napokon zablistale naušnice koje joj je, upravo za vjenčanje, ostavio djed Tito.
- Godinu dana prije smrti, Josip Broz Tito pozvao je svoju snahu Miru i pred njom otvorio jedan od svojih sefova u kojima je skrivao malobrojne osobne dragocjenosti... Pošto je svojim dugim prstima, požutjelim od dima debelih kubanskih cigara, neko vrijeme prebirao po skrivenoj unutrašnjosti sefa, izvadio je par umjetnički izrađenih naušnica u obliku djeteline s četiri lista. Bio je to njegov najdraži komad nakita: naušnice izrađene u 18 stoljeću, po narudžbi bavarske kraljevske obitelji. naušnice je stavio na dlan svoje njegovane ruke, znalački ih odmjerio, pružio zbunjenoj Miri Broz i rekao:
- Kad se Saša bude udavala, ja više neću biti živ, ali želim da ove naušnice čuvaš do njezina vjenčanja i predaš ih kao moj vjenčani dar...
To se i dogodilo: Saša Broz te je naušnice dobila u subotu, 11. lipnja 1994. godine na dan svoga vjenčanja. Bila je u petom
mjesecu trudnoće, odjevena u Max marin komplet boje slonovače, u Lagerfeldovim cipelama. Na razini djeda, koji na više od milijun fotografija u Muzeju Jugoslavije niti jednom nije snimljen u nekom razdrljenom, neelegantnom izdanju. Jedan je njegov suborac, general Pavle Jakšić, rekao da je Tito čak i za vrijeme jezive bitke na Sutjesci, u kojoj je izginulo oko 8000 partizana, samo jedan dan propustio brijanje. Ranko Zidarić bio je, pak, odjeven u Hugo Boss odijelo. Saša se udala na način sličan Nevenkinom:
- Ranko me, rekla je novinarima Glorije - jednom pozvao k sebi na piće; a ja sam isti trenutak spakirala svoje stvari i došla s kovčezima. Kad me vidio, pitao me putujem li ja to nekamo, a ja sam mu rekla da želim živjeti kod njega i njegovih roditelja. Nakon šest mjeseci, kad je moja mama vidjela da to nije jedan od mojih uobičajenih hirova, prestala me nagovarati da se vratim kući..."
Vjenčanje je, zapravo, bila jedina markantno glamurozna stvar u životu mladog para. Saša, kazališna redateljica, živjela je od svoje plaće, kao i Ranko Zidarić, a to nisu prihodi koji, barem ne u Hrvatskoj, osiguravaju jet set životni stil. Saša Broz danas djedu nalikuje više po lijevim uvjerenjima nego po životnom stilu.
- Danas metaforički prodajemo dušu banci s kojom potpisujemo ugovor i tako prodajemo dušu ‘vragu’. U svijetu gdje dolazi do erozije temeljnih obiteljskih vrijednosti pod imperativom konzumerizma i materijalnog treba znati odabrati ‘vražju’ ili onu drugu stranu", rekla je u jednom ranijem intervjuu za Express. "Kapitalizam je donio mnogo sjajnih mogućnosti, no upravo je to društveno uređenje otvorilo vrata dosad najvećoj pljački naše zemlje. Istina je da danas u Hrvatskoj, u kapitalizmu, premijeri, gradonačelnici i ostali visoki dužnosnici ravno sa svojih pozicija odlaze u zatvor. Pametnome dosta. Nadam se i iskreno vjerujem da je i u Hrvatskoj moguć socijalno osjetljiv kapitalizam, blagodati kojeg uživaju stanovnici skandinavskih zemalja", rekla je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
