'Nitko nije toliko učio Hrvate demokraciji i snošljivosti...'

Ovako je to ponekad zvučalo srijedom kad bi Globus izašao. Malnar: “Seronjo, pi... netalentirana, skratio si mi tekst. Je li ti jasno što si napravio?”.

Ja (smjernim i hiper ulizivačkim glasom): “A Deda (tako smo ga zvali), upalo je pola stranice oglasa... Srce mi se zbog toga paralo”.

Malnar (već potpuno iznerviran): “Nemaš ti srca. Nemaš ni pameti. Sredit ću ti otkaz. Klasika si uvrijedio, j.... ti sve redom!”.

I nakon toga slijedile su sasvim ozbiljne prijetnje o dolasku u redakciju i fizičkom nasilju (ovoga se točno sjećam: iščupat ću ti pimpeka, slomiti kuk i tako to). Zajedno smo radili od 1995., a osam godina sam mu bio i šef. Barem sam ja tako mislio. Malnar baš i nije mogao imati šefa.

Kasnije smo postali, usudio bih se reći, i nekakvi prijatelji. Priuštio mi je nekoliko ozbiljnih trenutaka zadovoljstva tim našim odnosom. Jednom smo se zapili kod njega uz kus-kus, humus i još neke arapske delicije koje je obožavao. Drugi put me je doveo do Vučje Drage, neke pripizdine na Udbinskom polju, gdje je živio u kamp-prikolici. Jeli smo kotlić uz otvorenu vatru i satima gledali naše pse kako se igraju.

Nekako sam bio i ponosan zato što sam mu objavio neke od najluđih, najboljih i najzabavnijih tekstova.

Kad je Malnar umro, napisao sam: "Nitko nije toliko ismijavao ljudsku glupost, učio Hrvate demokraciji i snošljivosti kao Malnar. Njegov ‘Nightmare stage’, senzacionalni antitelevizijski noćni program, emitiran na lokalnoj TV postaji, doslovno je izmijenio način na koji se dotad doživljavala televizija. Oporo, iskreno, kontradiktorno. Marginalci, ljudi s ruba društva, kod njega su odjednom postali uvjerljiviji u objašnjavanju života i društva od svega što se tad, u Hrvatskoj, moglo vidjeti. ‘Noćna mora’ je donosila olakšanje i smisao".

A zašto? Jer samo kad dovedeš stvari do apsurda možeš pokazati kakve su zaista, rekao je jednom.

Veliki specijal o 'Noćnoj mori' pročitajte sutra u 24sata.