Ambicija Guillerma del Tora čini ga pomalo ‘napuhanim epom’, čiji narativni nedostaci, prije svega problematičan tempo i dužina, sprečavaju da mu film postane savršeno remek-djelo
VIZUALNO BESPRIJEKORAN
Ovo je bajkoviti ‘Frankenstein’ kakvog niste sigurno gledali
Čitanje članka:
3
min
Projekt o kojem je Guillermo del Toro sanjao od djetinjstva konačno je ugledao svjetlo dana. Nakon ograničene kinodistribucije, a s globalnom premijerom na Netflixu u studenom, "Frankenstein" je stigao s teretom ogromnih očekivanja. S budžetom od vrtoglavih 110 milijuna eura, zvjezdanom glumačkom postavom i potpisom jednog od najvećih vizualnih majstora današnjice, Del Torov uradak je monumentalno filmsko iskustvo. Ipak, kao i Čudovište, sašiven je od dijelova koji su istodobno i genijalni i manjkavi.
Srce filma, bez ikakve sumnje, izvedba je Jacoba Elordija u ulozi Čudovišta. Zaboravite na stereotipne prikaze s vijcima u vratu; Del Toro se vraća duši romana Mary Shelley, prikazujući stvorenje kao inteligentno, elokventno i duboko emotivno biće. Elordi, kojeg je redatelj navodno odabrao zbog izražajnosti njegovih očiju, donosi liku dječju ranjivost, zbunjenost i očajničku potrebu za ljubavlju i prihvaćanjem. Njegova transformacija iz prestrašenog "novorođenčeta" u osvetoljubivog, ali tragičnog izopćenika nosi emocionalnu težinu cijelog filma. Ovo nije čudovište kojeg se bojimo nego biće s kojim suosjećamo.
Njegov put samootkrića, potaknut čitanjem Miltonova "Izgubljenog raja", paralela je Adamovu propitkivanju vlastita stvoritelja. Kritika je gotovo jednoglasna u pohvalama, nazivaju Elordijevu izvedbu "izvanrednom" i vrijednom nagrada. U moru adaptacija njegovo Čudovište najbliže je onome što je Shelley zamislila: ne monstrum nego "moderni Prometej", proklet životom koji nikad nije tražio. Oscar Isaac, kao arogantni i opsjednuti Victor Frankenstein, pruža mu snažan kontrast: on je istodobno i genij i emocionalno osakaćeni proizvod vlastita traumatičnog djetinjstva, čime se postavlja klasično pitanje: tko je ovdje pravo čudovište?
No Del Toro je napravio i nekoliko ključnih izmjena u odnosu na književni predložak. Najznačajnija je ta da njegovo Čudovište ne čini gotovo nijedno od okrutnih djela po kojima je poznato iz romana. Ova odluka pojačava suosjećanje prema liku, ali istodobno ublažava moralnu kompleksnost i mračni ton izvornika i vodi film prema optimističnijem i, kako neki kažu, "posvećenom" kraju.
S trajanjem od gotovo dva i pol sata, "Frankenstein" je epsko djelo koje si uzima vremena. Za neke to je prilika za duboko uranjanje u psihologiju likova i filozofske teme romana. Za druge film pati od problema s tempom. Kritičari mu spotiču kako su flashbackovi o Victorovoj obiteljskoj povijesti i odnosu s okrutnim ocem povremeno "zamorni" te usporavaju radnju.
No zato je vizualno - besprijekoran. Svojedobno je redatelj izjavio kako želi da svaki njegov film izgleda kao da je stajao dvostruko više od stvarnog budžeta. S "Frankensteinom" je potpuno uspio. Svaki kadar je slika za sebe, kompozicija bogata detaljima, bojama i atmosferom koja je postala njegov zaštitni znak. Od gotičkih laboratorija okupanih zelenim i crvenim tonovima, koji podsjećaju na klasične horore studija Hammer, do zaleđenih arktičkih pustoši, film je ono što su rane kritike i obećavale: "izvanredna vizualna gozba".
Del Toro se oslanja na opsežne praktične efekte, što je danas rijetkost. Brod zarobljen u arktičkom ledu, primjerice, izgrađen je u punoj veličini te daje scenama opipljivu težinu i realizam. Produkcijski dizajn je besprijekoran, a kostimi, među kojima se posebno ističu prekrasne haljine koje nosi Mia Goth, i scenografija stvaraju svijet koji je istodobno vjeran viktorijanskom dobu i potpuno jedinstven, prožet redateljevom pomaknutom maštom. Međutim, neki kritičari primjećuju da ta ista vizualna raskoš, snimljena širokokutnim lećama, ponekad čini da se film osjeća manjim nego što jest, kao da ga gledamo kroz ključanicu, te da su specijalni efekti, unatoč budžetu, prikladniji za streaming platformu nego za veliko platno.
I sporedni likovi, poput Elizabeth (sjajna Mia Goth) i Victorova zlokobnog mecene kojeg tumači Christoph Waltz, ponekad se čine nedovoljno iskorištenima, iako Goth krade svaku scenu u kojoj se pojavi, unoseći prijeko potrebnu toplinu i slojevitost u mračnu dramu. Sve u svemu, produkcijska dizajnerica Tamara Deverell stvorila je opipljiv, gotički svijet koji odiše dekadencijom 19. stoljeća: od aristokratskih salona do morbidne ljepote Frankensteinova laboratorija smještenog u napuštenom vodenom tornju.
"Frankenstein" Guillerma del Tora film je koji se mora doživjeti. To je strastven i vizualno očaravajući projekt koji potvrđuje svog autora kao jednog od najvažnijih filmaša današnjice. Njegova najveća snaga je u sposobnosti da humanizira čudovište i stvori svijet koji oduzima dah. Ipak, njegova ambicija ga čini i "napuhanim epom", čiji narativni nedostaci, prije svega problematičan tempo i dužina, sprečavaju da postane savršeno remek-djelo. Ovo je film koji zasigurno izaziva jednako divljenja koliko i rasprava, a ostaje kao trajan spomenik redateljevoj ljubavi prema izopćenicima i slomljenim dušama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
