Show

Komentari 5

Porin za životno djelo 2022. ide Akiju Rahimovskom: Odavno ga je zaslužio, ali bio je premlad...

Porin za životno djelo 2022. ide Akiju Rahimovskom: Odavno ga je zaslužio, ali bio je premlad...

Porin za životno djelo 'post mortem' mogu dobiti samo oni koji su ga zaista, neporecivo zaslužili svojom velikom karijerom, a nisu ga dobili za života samo zato što su još uvijek bili preaktivni, preuspješni i premladi

Spletom nesretnih okolnosti, prvi ovogodišnji Porin za životno djelo dodjeljuje se postuhmno, prekasno i još uvijek pod dojmom i u tuzi - Akiju Rahimovskom. Razlog zašto ga do sada nije dobio je zato što još nije bio njegov red da se popne na pozornicu Porina i da mu se osobno uruči odavno zaslužena životna nagrada.

POGLEDAJTE VIDEO:

Postoji zlatno pravilo kod donošenja ovakvih odluka – Porin za životno djelo 'post mortem' mogu dobiti samo oni koji su ga zaista, neporecivo zaslužili svojom velikom karijerom, a nisu ga dobili za života samo zato što su još uvijek bili preaktivni, preuspješni i premladi. Jednostavno još nije bio njegov red da se popne na pozornicu Porina i da mu se osobno uruči odavno zaslužena životna nagrada.

Aki Rahimovski rođen je 1955. godine u Nišu, ubrzo se s obitelji preselio u Skoplje, gdje je pohađao muzičku školu, odsjek klavir i pjevanje. U Skoplju je bio član nekoliko sastava, između ostalog grupe Krvna braća, zatim grupe Vakum i onda grupe Tor, s kojom je 1975. godine nastupio u Zagrebu na BOOM Festivalu. Tu ga je prvi puta na pozornici vidio Hus. Sve ostalo je povijest.
 
Aki Rahimovski stigao je u Zagreb te, 1975. godine, u vremenima kada pojam 'rock pjevač' gotovo da nije uopće postojao kao kategorija i kada su se ljudi glazbom u pravilu bavili kao hobijem ili dopunskim zanimanjem. U tom času, s tek navršenih 19 godina, postao je prvi profesionalni rock pjevač, izmješten iz komoditeta vlastitog grada i vlastite obitelji, svojevrsni ”gastarbajter”, egzistencijalno ovisan o tome hoće li svojim talentom, trudom i znanjem postati dovoljno uspješan kako bi u toj novoj sredini i novom gradu snašao, uspio opstati i preživjeti.


 Stigao je na zagrebački kolodvor s jednim koferom, jednim toplim i pomalo hrapavim glasom i jednim oceanom emocija, volje i energije. Muzikalan kakav je bio, usvojio je i zagrebački govor kao da je tu rođen, a u grad se nije samo uklopio, nego je ušao u uzak krug onih koji ga predstavljaju. Gotovo pola stoljeća kasnije nagrađujemo ga Porinom za životno djelo, za neizmjeran doprinos hrvatskoj glazbi i hrvatskoj kulturi.
 
Njegov životni put bio bi odličan scenarij za jedan holivudski film u kojem glavni junak kreće od nule i na kraju uđe u legendu. Bilo bi u tom filmu i uspona i padova, i suza i smijeha, i neuspjeha i euforije - svih onih emocija kroz koje prođe čovjek spreman da povjeruje svojim instinktima, preuzme rizik i upusti se u životnu avanturu. Taj bi film naravno završio 'happy endom', jer glavni junak na kraju ostvari sve svoje snove, ali bi spretni holivudski režiser natjerao publiku i da se rasplače, jer se istovremeno s tim junakom moramo zauvijek oprostiti.

U ovoj kratkoj zabilježbi o Akijevom životu i karijeri teško je nabrojati sve Valjkove pjesme koje je Aki otpjevao, a koje su ostavile neizbrisivi trag u našim životima i u povijesti hrvatske glazbe. Od 'Lutke za bal' do 'Za malo nježnosti', od 'Stranice dnevnika' do 'Molitve', pa 'Jesen u meni', 'Vrijeme ljubavi', 'Dođi', 'Nemirno more', 'A gdje je ljubav', 'Zastave', 'Sve još miriše na nju', 'Ljubavna'… pa do 'Ponovo', zadnje pjesme koju je Aki snimio u životu.

Svatko od nas na spomen Akija ili Parnog valjka složit će u glavi vlastitu top listu pjesama uz koje smo se zaljubljivali, ženili se i rastajali, pjevali ih na tulumima i zabavama, skakali na koncertima.

Akijev je glas jedan od svega nekoliko onih koji su zaista činili neizbrisivi 'soundtrack' naših života. Generacije i generacije odrasle su, a neke i ostarjele uz pjesme, albume i hitove koje je napisao Hus, odsvirao Parni valjak, a otpjevao Aki. Osim što je bio veliki pjevač, legendarna je njegova scenska energija. Aki je nedvojbeno bio najveći ”frontman” ikada viđen na ovim prostorima, a malo je  takvih i u svjetskim razmjerima.


 
Tisuće održanih koncerata, od manjih klubova pa do najvećih dvorana, u kojima je Parni valjak postavljao i stalno podizao standarde koncertne produkcije, a na kojima je Aki svaki put ostavljao 'krv, znoj i suze' i ponajviše svoje veliko srce, sve se to u stvari pretvorilo u jednu veliku, neprekidnu, životnu turneju, započetu sredinom sedamdesetih, a naprasno zaključenu nedavno, pred kraj 2021. godine, posljednjim koncertom na kojem je Aki rekao publici 'Laku noć, volimo vas'.

Najčitaniji članci