Prva godišnjica smrti legende: Nije lako živjeti bez Arsena...

Stvarno volim Arsena na svoj način. Uvijek se pitam što bi on sad rekao da nas čuje, ali vjerujem da bi bio zadovoljan, rekla je Gabi Novak (80) nakon koncerta priređenog povodom kantautorova rođendana. Dio ljeta Gabi je provela u Šibeniku, rodnom gradu pokojnog supruga Arsena Dedića. Prije nekoliko dana vratila se u Zagreb, da bi danas, uz sina Matiju (42) i njegovu obitelj, povodom prve godišnjice muževe smrti, na grobu zapalila svijeće.

Legendarni glazbenik umro je lani u 78. godini. Dedić je u ležao u KBC-u Zagreb gdje su mu liječili sepsu. Stanje mu se, nažalost, zakompliciralo i liječnici su procijenili da neće više moći podnijeti operaciju. Počeli su mu otkazivati organi. Uz njega je do posljednjeg trenutka bila njegova Gabi.

- Sjećam se posljednjih Arsenovih dana, govorio mi je: ‘Najteže mi pada to što neću vidjeti odrastanje svojih unuka’. U druženju i odnosu prema obitelji bio je toliko razuman. Svakoga je podržavao u svojim problemima i davao im sugestije. Bio je izuzetno velik, snažan i težak muškarac, a s druge strane je bacio to lavovsko u sebi te onda izlazio kao topao i mili čovjek. Nije lako bez njega - ispričala je nedavno Novak srpskim medijima.

Djed za poželjeti: Za unuke Lu (14) i Emu (5) govorio je da ih obožava, a djecu Matiju i Sandru voli

Dedić je rođen u težačkoj obitelji, u kojoj su otac Jovan i majka Veronika od Arsena i njegova brata Milutina očekivali da će završiti neki “ozbiljni” studij. Iako je već u Šibeniku završio srednju Muzičku školu, Arsen je 1957. godine u Zagrebu najprije upisao pravo. Izdržao je dvije godine, da bi 1959. upisao Muzičku akademiju. Stanovao je kod strica, a kako bi zaradio za džeparac, prepisivao je note i objavljivao pjesme u časopisima. No njegov pravi uzlet slijedio je 60-ih i 70-ih. Nakon razvoda od prve supruge Vesne Suligoj, nećakinje Antuna Gustava Matoša, s kojom ima kćer Sandru (53), Arsen je Gabi upoznao na Akademiji i dugo su bili prijatelji.

- Naša ljubav rađala se polako i izrasla je iz prijateljstva - rekao je jednom Arsen.

Par je 1973. godine dobio sina Matiju, koji je postao jazz pijanist svjetskoga glasa.

- Ne mirim se s tim da Arsena više nema. Ja to ne mogu podnijeti. Umjetnici kao on više se ne rađaju. U mojim je mislima on otišao na put i uskoro ćemo se opet sresti, rekla je Tereza Kesovija (77).

Veselo društvo na Melodijama Jadrana: U Splitu 1965. godine družili su se (s lijeva na desno): Miro Ungar, Tereza Kesovija, Toni Kljaković, Maruška Šinković, Zdenka Vučković, Marko Novosel, Đorđe Marjanović, Gabi Novak, Vice Vukov, Đorđe Peruzović, Arsen Dedić

Pjevačica i Šibenčanin družili su se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje su oboje svirali flautu. Hranili su se u jeftinim restoranima i snalazili sa skromnim džeparcima. Njihovo prijateljstvo nastavilo se idućih 60 godina.

Kesovija lije suze za Arsenom

Tereza kaže da proteklih godinu dana gotovo svaki dan pomisli na njega. Najteže joj je, kaže, kad u svojem domu naiđe na školjku u koju je Dedić ispisao Kesovijino ime i poklonio joj za rođendan. Prvu godišnjicu Arsenove smrti pjevačica će provesti na njegovu grobu u Zagrebu.

Obitelj na okupu: Arsen i Gabi sina Matiju odgajali su u svojem zagrebačkom domu u Haulikovoj ulici, gdje Gabi i danas stanuje

- I danas plačem za Arsenom. Pa kako ne bih kad je on bio posebna svjetlost u mojem životu. Ponekad je bio sarkastičan i ciničan, no talentom se izdigao u velikog umjetnika. On je za mene prije svega bio nezamjenjiv prijatelj. Plakala sam kad je umro, baš kao što sam patila i za svojim pokojnim bratom - rekla je Kesovija.

Dedić je nalijepio brkove za novogodišnji program

Njezin kolega Rade Šerbedžija (70) upoznao je Arsena kad je imao 16 godina. Prijateljstvo su nastavili u gospićkom kinu, gdje je Dedić radio kao biljeter, a sa Šerbedžijinim upisom na Akademiju dramskih umjetnosti nastavili su se družiti u Zagrebu.

- Znao sam da u Gospiću služi vojsku, a čuo sam i da pjeva na terasi doma JNA. Kad sam ušao na terasu, ugledao sam ga za stolom blizu ljetne pozornice. Bio je okružen mladim djevojkama. Pogledao me je i mahnuo mi rukom kako bih mu prišao te me pozvao za stol. Pitao me otkud sam, što radim u Gospiću, volim li Jacquesa Brela i koji mi je naš pjesnik najdraži. Rekao sam da sam iz Vinkovaca, da sam u Gospić stigao tetki u posjet i da bih popio konjak. Nasmijao mi se zbog izbora pića i rekao mi da je oduvijek mislio da Slavonci više vole rakiju nego ova kemijska pića, smiješana od alkohola i pokvarenih jaja - prisjetio se Rade.

Susjedi: Mate Mišo i Arsen Dedić živjeli su u istoj ulici u Šibeniku

Glumac i pjevač je s Miroslavom Tadićem sredinom srpnja nastupao na šibenskoj tvrđavi Sv. Mihovila u čast Arsenu. Stalno mu, kaže Šerbedžija, naviru uspomene na zajednička druženja i uspomene koje su zajedno stvarali deseteljećima. Dedić je djetinjstvo proveo u šibenskoj težačkoj četvrti Varoš gdje su mu susjedi bili Mate Mišo Kovač i Vice Vukov, koji ga je naučio igrati šah.

S Vukovom je igrao šah

Dedić mu je prije smrti posvetio pjesmu “Nisam ti dospio reći”. Bili su bliski prijatelji, čime se Arsen ponosio. Glazbenik je napisao brojne stihove za svoje prijatelje i kolege. Šerbedžiju je proslavila Arsenova “Ne daj se Ines”, pjesma zbog koje su se rasplamsale ljubavi i pali brojni brakovi. Gabi Novak i Ibrica Jusić karijere su izgradili na stihovima koje je Arsen pažljivo pisao, a on je šezdesetih i sedamdesetih godina slovio za najpopularniju zvijezdu bivše Jugoslavije.

Prijateljevanje na Brijunima: Arsen je nastupao 2004. u kazalištu Ulysses i družio se sa Zlatkom Vitezom

Arsen i ja bili smo prijatelji gotovo 50 godina. To ne znači da sam jako stara, nego smo se upoznali kad sam bila djevojčica, kaže Ksenija Erker (62).

Pokojnog kantautora upoznala je na snimanju pjesme “Kad bi svi ljudi na svijetu”. Prava suradnja počela je 1968., kad je kao “velika klinka” ušla u kvartet Melos, u kojem je 1957. počeo i Arsen Dedić.

- Bio je zahtjevan, perfekcionist. I prije nego što bi u studio ušao sa svojom partiturom znao je kako želi da mu svaka nota bude otpjevana ili odsvirana. U studiju je tražio savršenstvo, a u hodnicima bi se družio s nama i zabavljao nas.

Dragocjeni komad češnjaka

Gabi bi došla s košarom punom sendviča, a donijela bi i vino, govori Ksenija. Kantautoru je posvetila i predstavu “Takvim sjajem može sjati” koju igra sa Zoranom Mišolonginom. Njome će otvoriti ovogodišnji Tjedan kajkavske kulture u Krapini. Puno joj to znači jer Dalmatinac Arsen je, ističe, uvijek govorio da je kajkavski opus stepenica više u njegovu stvaralaštvu. U njoj nema ni žalosne ni preozbiljne rečenice. Samo sjećanja na njihova druženja, večere, putovanja, nastupe...

Prijateljstvo s velikanima: Ksenija s bivšim suprugom Hrvojem Hegedušićem, Gabi Novak i Arsenom

- Utvaram si da bi Arsen baš tako to volio. Volim o dragim ljudima govoriti kao da su još ovdje s nama – kaže pjevačica.

Svoju karijeru, dodaje, duguje Arsenu jer ju je pogurao riječima: “Odi si snimi nekaj dok si lepa i mlada, to ti začas prođe”. Nakon singla “Povedi me večeras” uzela je tekst Željka Sabola “Proljeće je otpočelo s kišom” i pokucala Arsenu na vrata. Našalio se i upitao je: “To je tekst? Valjda znaš da i ja pišem tekstove?”.

- Šalio se samo s dragim ljudima, a Sabol mu je bio prijatelj - kaže Ksenija. Voljela bi izdati knjigu u kojoj bi opisala sve njihove zgode te što je kuhala svojem dragom prijatelju.

- Nitko poput Arsena nije znao pohvaliti hranu. Nakon jedne večere kod mene drugi dan je putovao u Švicarsku. Od tamo mi je poslao razglednicu s porukom da uopće ne pere zube jer čuva jedan dragocjeni komad češnjaka mojih lazanja – smije se Ksenija. Dodaje da se glazbenik užasavao vidjeti natrpane tanjure jer se, kad je došao u Zagreb, pet godina hranio u studentskoj menzi. Na taci je uvijek bila juha, meso s prilogom, salata i kremšnita, koja bi mu se namočila u grah salati. Zato je odlučio jesti gospodski, uzimajući male količine hrane. Ako mu se svidjelo, uzimao bi više puta. Poštovala je njegovu, likovnost, eruditizam, stihove, knjige... Činilo joj se da zna apsolutno sve. Nije bilo teme o kojoj nisu mogli razgovarati.

- Voljeli smo filmove, posebice ‘Cinema Paradiso’. Najveću ljubav dijelili smo prema Jacquesu Brelu – prisjeća se Ksenija.

Glazbenik je uvijek bio okružen brojnim obožavateljicama

Njegov humor je bio pun ironije i sarkazma, neki su ga opisivali i kao cinika, ali Arsen se najviše šalio na svoj račun. Kad je počinjao karijeru, nije bilo puno kućanstava s televizorima.

Dedić i pet, šest obožavatelja

Ljudi su se okupljali gledati festivale kod susjeda koji su ih imali. Slagali bi stolice, pekli kolače, a Arsen je uvijek pričao da su svi sjedili i čekali Gabi i Terezu.

- Diklić i ja smo im bili toliko ružni da bi, kad bi nas Oliver Mlakar najavio, svi ustali izgovarajući se da moraju na WC – šalio se Arsen u svojem stilu.

U svojoj predstavi Ksenija sve to želi podijeliti s publikom koja nije imala sreću doznati njegovu nježniju stranu. Voli je igrati u intimnom prostoru, jer baš takve je Arsen jako volio. Znao se šaliti da si je s tih svojih pet, šest obožavatelja jako dobar i sve ih osobno poznaje.

- Govorio je da ih sve može pozvati doma kad god se sjeti. A imao je vojsku ljudi koja ga je slijedila. Drago mi je vidjeti da u publici ima i mladih ljudi koji ga cijene. To je samo dokaz da su njegova djela bezvremenska – zaključuje Ksenija.