John Simon Ritchie, poznatiji kao Sid Vicious, u povijest glazbe se upisao po svom stavu, kaosu i punk filozofiji. Preminuo je 2. veljače 1979. godine.
Show
Komentari 3John Simon Ritchie, poznatiji kao Sid Vicious, u povijest glazbe se upisao po svom stavu, kaosu i punk filozofiji. Preminuo je 2. veljače 1979. godine.
Prije 47 godina, 2. veljače 1979., u New Yorku je okončan kratak, ali buran život Sida Viciousa – ikone punk rocka i jednog od njegovih najekstremnijih simbola. Rođen kao John Simon Ritchie, ovaj britanski glazbenik ostao je upamćen manje po tehničkoj virtuoznosti, a više po stavu, kaosu i autentičnom utjelovljenju punk filozofije.
Djetinjstvo mu je obilježeno nestabilnošću i siromaštvom. Odrastao je uz majku Anne, s kojom se često selio, uključujući i razdoblje provedeno na Ibizi, gdje se ona uzdržavala prodajom marihuane. Povratak u London nije donio smirenje – naprotiv. Kada je John navršio 16 godina, majka ga je izbacila iz stana uz rečenicu koja će ga obilježiti: „Ili ti ili ja – a to neću biti ja.“ Taj trenutak mnogi kasnije vide kao ključan u razumijevanju njegova samodestruktivnog ponašanja.
Sudbinski susret dogodio se na koledžu Kingsway, gdje je upoznao Johnnyja Rottena. Upravo mu je Rotten nadjenuo ime Sid Vicious, inspirirano svojim hrčkom. Ubrzo se Sid potpuno uronio u londonsku punk scenu, redovito boraveći u legendarnom 100 Clubu, gdje je postao poznat po agresivnoj energiji i kaotičnim nastupima. Tamo je popularizirao i danas kultni pogo ples – jednostavno skakanje u mjestu.
Godine 1977. pridružio se Sex Pistolsima, zamijenivši Glena Matlocka, iako gotovo da nije znao svirati bas gitaru. No, to i nije bilo presudno. Menadžer Malcolm McLaren u njemu je vidio idealnu figuru punk pokreta te je izjavio: „Ako je Johnny Rotten glas punka, Sid Vicious je njegov stav.“ Sid je, prema vlastitim riječima, osnove bas gitare učio slušajući prvi album Ramonesa, oslanjajući se na jednostavne, repetitivne linije.
Njegov život krenuo je strmoglavo nizbrdo nakon što je upoznao Nancy Spungen, američku groupie koja mu je postala partnerica. Njihov odnos bio je intenzivan, kaotičan i obilježen teškom ovisnošću o heroinu. Ta veza postala je jedna od najtragičnijih priča rock povijesti, često obrađivana u knjigama i filmovima.
Nakon što je Nancy pronađena mrtva od ubodne rane u njihovoj sobi u Chelsea Hotelu, Sid je završio u zatvoru. Iz pritvora je nazvao njezinu majku i rekao: „Ne znam zašto sam još živ, sad kad Nancy više nema.“
Iako je javnost uglavnom pamtila njegovu mračnu stranu, neki su se prisjećali i drukčijeg Sida. Steve Severin iz benda Siouxsie and the Banshees govorio je da je, prije nego što su droge preuzele kontrolu, Sid bio izuzetno duhovit, topao i šarmantan. Desetljećima kasnije, Billie Joe Armstrong iz Green Daya opisao ga je kao oličenje punk coola – mršavog, drskog rokera s karizmom nalik Elvisu ili Jamesu Deanu.
Sid Vicious preminuo je od predoziranja heroinom 2. veljače 1979., samo dan nakon izlaska iz zatvora Rikers Island, gdje je bio pritvoren zbog napada na Todda Smitha. Imao je tek 21 godinu. Njegova majka kasnije je tvrdila da su Sid i Nancy sklopili „pakt o smrti“ te je javnosti predočila oproštajno pismo, čija autentičnost nikada nije pouzdano potvrđena.
Iako je njegov život bio kratak i kaotičan, Sid Vicious ostao je trajni simbol punk rocka – ne kao glazbeni virtuoz, već kao sirova, ekstremna i tragična personifikacija bunta.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+