Tulumi Mire Lilića: 'Thompson i Severina pjevali su mi na stolu'

Teče priča, noć, piće, smijeh i odjednom se Severina penje na stol, lagano šećući između tanjura i čaša. Penjem se i ja, držeći ruke iza nje, ako ne daj bože padne... Nakon minute na stolu je i Thompson te njih dvoje pjevaju “Kad zamirišu jorgovani”, prisjetio se Miroslav Lilić.

Tako se 90-ih na tulumu jednog od najpoznatijih TV lica i bivšeg čelnika Croatije Recordsa rodio ovaj duet u kojemu su, danas najveće zvijezde, pjevale hit Dine Merlina i Vesne Zmijanac. Njegovi tulumi bili su najbolji, cijela se estrada rukama i nogama borila da bude pozvana. Kultne zabave Lilić nije radio samo kod sebe doma. Tulumario je i kod punca i punice, u vikendici na Siveriću, po restoranima... Gdje god se pojavio Miroslav Lilić, “rodio” se tulum.

- Sve moje večere, lumpanja, svi moji tulumi..., nisu bili puko napijanje, nego sadržajno druženje prijatelja, poznanika – ističe.

Tako je bilo i te večeri u zagrebačkom restoranu Trnjanka. Lilić je večerao sa Stankom Šarićem iz tadašnjih Zlatnih dukata, danas Najboljih hrvatskih tamburaša. Severina je došla s Milanom Škrnjugom, Lilićevim zamjenikom u Croatia Recordsu. Pola sata kasnije pridružili su im se Thompson i Ivica Propadalo.

Društvance se okupilo spontano, njih 15-ak. Škrnjug je rekao Severini da “noćas sigurno neće Lilića dignuti na stol”. Lilić se našalio da je Škrnjuga baš briga za njega, on želi Severinu na stolu. Severina je rekla: “Pusti još malo nek’ se popije, a di nam se noćas žuri”. Razgovor o tome tko će na stol završio je mini koncertom Severine i Thompsona. Na stolu.

Pjevali su Seve i Thompson i dalje, kad su iz susjedne sale došli direktori Sheratona za Europu i rekli: “Ovo je prekrasno, kad bismo to imali u našim hotelima”. Ta i mnoge druge zgode s Lilićevih veselica prepričavaju se i danas.

Tulum svih tuluma bio je “Guvno 99”, koji mu je organizirala Marina Marinović u povodu obnove njegova imanja na Siveriću. Marina je organizirala sve - od šatora do scene. Pozivnice i scenu osmislio je Ivica Propadalo, a rasvjetu i video Željko Radočaj.

- Izveli smo i ‘Hamlet na Siverićkom guvnu’, koji je napisao Branko Vukšić. Hamlet je bio Đuro Utješanović, njegov sin Drago igrao je Titova duha. Ofelije su bile Severina i Klaudija Čular iz Croatije Records. Tarik Filipović igrao je Tuđmana. Zvonko Zmazek i ja smo učili napamet ‘Kiklopa’ i recitirali ga pred velikim književnikom Rankom Marinkovićem - prisjeća se Lilić. Među 400-tinjak gostiju na njegovu imanju bilo je 100-tinjak izvođača i KUD-ova, a došlo je i 300-tinjak mještana.

Nikša Bratoš napravio je nove aranžmane ze neobične duete. Skupa su opet pjevali Severina i Thompson, pa Vanna i Dražen Zečić..., a na tom se tulumu okupila cijela estrada. Bili su tamo i modna revija haljina i vjenčanica, stotine svijeća, baklje, videozidovi za one koji su ostali izvan imanja, veliki vatromet... Lilić je tulum platio novcem koji je dobio od prodaje dionica Croatia Recordsa.

Danas ističe da je posebnu pozornost poklanjao stalnim druženjima sa suradnicima. Tako je razmjenjivao ideje, prijedloge za poboljšanje programa. Zapravo su to, priča, bili radni sastanci koji su tek po završetku posla izrasli u tulume. Mnoge velike odluke, priča Lilić, nastale su baš na večerama. Njegova teorija i danas je da malo alkohola potiče rad mozga, širi krvne žile, potiče cirkulaciju i rađanje velikih misli.

- Jedne noći u restoranu Hipodrom sreo sam Mariju Nemčić i Đelu Hadžiselimovića. Tamo sam bio na večeri s Tomislavom Marčinkom i predsjednikom Tuđmanom, koji je bio gost naše TV emisije. Kad su gosti otišli, Đelo, Marija i ja svađali smo se da program treba poboljšati, više vezati za ratne teme. Oko četiri sata ujutro pala mi je ideja da napravimo posebni program kojemu sam dao naziv ‘Rat za slobodu’ te zadužio Mariju Nemčić da sa svojom ekipom osmisli emisiju i za četiri dana donese mi koncept tog ratnog posebnog programa. Zbog činjenice da smo vodili obrambeni rat, izbacio sam ‘Rat’ iz naslova i ostavio ‘Za slobodu’ - prisjetio se Lilić.

Kasnije  su opet noći i noći proveli dorađujući taj, po njemu najbolji program u povijesti HRT-a.

- Jedne noći sviraju Zlatni dukati, a ja onako, malo bolje volje, potežem za kravatu prof. dr. Mirka Đurašina. On viče: ‘Nemoj mi to raditi, to sam u Japanu kupio francusku kravatu’. ‘Ma tko u Japanu kupuje francusku kravatu?’, kažem i uzmem nož. Počnem rezati kravatu, ali ne ide. Joža Ivanković, šef Dukata, izvadio je čakiju, oštri nožić, pa sam odrezao veći dio kravate. Tako je to krenulo - prisjetio se Lilić.

Nema muškarca koji je s njegovih tuluma izašao s cijelom kravatom. Lilić ih je u neko doba sve prerezao. Zbog toga se na njega nitko nije naljutio, znali su da je to naprosto dio svakog njegova tuluma. S Lilićem u društvu bili su suradnici s televizije, glumci, pjevači, redatelji, književnici... Jednom su pili u kultnom restoranu Tifany, a konobar je svakih deset minuta nosio novu rundu. Plaćali su svi redom. Lilić pamti kako je veliki književnik, akademik Jure Kaštelan vadio vrećicu s plaćom i davao sav novac. “Koliko dotekne”, rekao je tad Jure. Pokupili su te večeri sve cvijeće iz restorana i dali Kaštelanu da nosi supruzi. Iz Tifanyja su tog jutra izašli u 7.30.

Kad mu se rodila kći Matea, Lilić je organizirao sedam dana čašćenja svih gostiju koji su dolazili u lokal. Na njegovim feštama, na kojima je uvijek bilo između 50 i 500 gostiju, svirali su razni sastavi, najčešće Zlatni dukati. Uz odlično piće i iće, gosti su obvezno pjevali, nastupali i recitirali, pričali viceve... Radio je od pet do šest takvih večera mjesečno, uvijek s nekim novim sadržajem. Uz Dukate je u društvu često bio i Tomislav Ivčić, koji je jednostavno uživao svirati i pjevati.  

- Nevjerojatno je kako svi gosti i oni koji inače ne pjevaju oko dva sata ujutro pjevaju, plešu i uživaju. Druženje, prijateljstvo, večere, okupljanja... To je filozofija života, potiču na stvaralaštvo, produljuju život - priča Lilić. Ističe da nikad nije počeo piti prije 21 sat. Dan je, smatra, za rad, a noć za veselje.
- I onda krenu u 21 sat potoci alkohola, ali bez napijanja. To su bila uživanja u hladnim gemištima. Uvijek sam na manjim večerama kupovao cvijeće za dame, a kako to obično biva, većina ih je zaboravila ponijeti sa sobom. Zato je Drago Vukušić zabranio prodavačicama cvijeća da dolaze u lokal, da ne bacam lovu uzalud - prisjetio se Lilić.

Organizirao je i nekoliko maskenbala i natjecanja za najbolju masku s nagradama. Nakon jedne večeri u Hipodromu tražio je konje i saonice pa se sa Zlatnim dukatima tako vozio po gradu. Pjevali su pod prozorima svojih prijatelja. Na njegovim je večerama bilo i mjerenja tlaka, otkucaja srca...

- Ako bi netko malo više popio, stavili bismo mu mokru salvetu na glavu i pustili da malo odspava. Nakon pola sat eto njega kao novog - govori nam Lilić.

Pamti i druženje s Hankom Paldum. Edwin Softić doveo je kraljicu sevdaha u restoran Croatije Recordsa da se dogovore oko snimanja albuma. Lilić se sjeća da je fenomenalno pjevala, harmonikaš rastezao harmoniku, a on, onako dobre volje, skinuo Hanki cipelu.

- Natočio sam gemišt, mućkao, pio iz njezine cipele i nazdravljao. Žena gleda i kaže Edwinu: ‘A ja tek kupila nove cipele. Što sad? Ništa, uživati treba’ - priča Lilić. Ističe da je uvijek pazio da na velikim večerama bude nešto novo, od glazbe do raznih drugih događanja. No ni na manjim druženjima nikad nije bilo dosadno. Slikar Edo Murtić, primjerice, slikao bi goste i na kraju druženja bi im te iste slike darovao...