Umro je Krunoslav Kićo Slabinac

Preminuo je Krunoslav Kićo Slabinac u 77. godini. Glazbenik je preminuo jutros u 6.50 sati u bolničkoj sobi zagrebačkog KBC-a u kojoj je ležao već tri mjeseca, potvrđeno nam je. Zbog koronarne bolesti ljetos je hospitaliziran, ali unatoč uspješnom operativnom zahvatu oporavak se zakomplicirao. Svi su se nadali kako će krenuti na bolje, no Kićo nije izdržao.

Krunoslav Kićo Slabinac krenuo je u glazbenu školu kao dječak, a upisala ga je majka unatoč očevom protivljenju. U rodnom Osijeku prvi instrument mu je bila tamburica, no u glazbenoj školi je učio gitaru svirajući klasičnu glazbu. 

Ipak, kao tinejdžer, s 13-14 godina počeo je slušati Elvisa Presleya i shvatio da više od klasike voli rock'n'roll. Najprije je nastupao kao Little Rocky.

- Nisam se htio zvati Krunoslav Slabinac nego kao američki rockeri. Bio sam avangarda rocka, a ploče sam slušao kod prijatelja i odmah se zaludio tom glazbom. Imala je ludu energiju, rekao je u jednom razgovoru. 

Ubrzo nakon toga pronašao je vršnjake koji su s njim dijelili glazbeni ukus i tako je nastao najprije bend 'Tornado', pa 'Kon Tiki' a zatim i 'Dinamiti'. 

- Moj prijatelj Tuca Nikolić i ja u Željezničkom domu smo osnovali prvo 'Tornado' koji se kasnije pretopio u „Dinamite“. Mi smo rokali 60-ih godina, uglavnom vokalna instrumentalizacija. Naš bubnjar iz „Dinamita“, Miroslav Šaranović je otišao na studije u Sarajevo i počeo je svirati za Indekse. Originalni „Dinamiti“ raspali su se u jesen ’76. Tuca i ja morali smo otići na odsluženje vojnog roka. Lazo, koji je bio zadužen za orgulje i klavir je otišao na studij muzike u Beograd i Berto koji je svirao bas gitaru je ostao sam. Tada je pokupio Josipa Bočeka i Dadu Topića i napravili su novu postavu „Dinamita“. Kad smo se vratili, više nas nisu htjeli primiti, a to sam im oprostio. Nakon toga, zapravo, sam shvatio u kojoj poziciji se nalazi tamburica i slavonska pjesma - prisjetio se Kićo svojih glazbenih početaka. 

Iako nije dugo svirao u rock-sastavima, dva su puta pobijedili na natjecanjima u Zagrebu i Beogradu. Nakon vojske Kićo je nastavio karijeru kao solo pjevač, a preselio se u Zagreb gdje je počeo s interpretacijama hitova Elvisa Presleya i Toma Jonesa. Nakon što je pobijedio na natjecanju za debitante, dobio je priliku nastupiti u jednom klubu gdje je stekao važno poznanstvo. Upoznao je Nikicu Kalogjeru, skladatelja koji mu je 1969. omogućio nastup na Splitskom festivalu. 

Prvi veliki uspjeh postigao je s pjesmom 'Plavuša', a ispričao je jednom kako je nastala:

- Kad sam kao mladić počeo gledati ženske, pojavila se jedna lijepa plavuša u koju sam se zaljubio. Bila je službenica u osječkoj banci. Tadašnji uzori ljepote bile su Marylin Monroe i Brigitte Bardot, pa mi je ona bila prekrasna. Volio sam tada starije od sebe i nisam imao pojma da je udata i da ima dijete, pa kad sam to saznao silno sam patio. Nikad nije saznala da je pjesma posvećena njoj, a 'Plavuša' je postala veliki hit - i to internacionalni. 

Kako je rekao, ako plavuša nije imala pojma da je dobila pjesmu, jedna crnka je to znala. Njegov najveći hit 'Zbog jedne divne crne žene' posvetio je svojoj drugoj ljubavi koju je sreo u New Yorku.  

-U New Yorku sam upoznao prekrasnu ženu, porijeklom s naših prostora. Sjedila je u Cadillacu, sa šalom oko vrata. Bila je to ljubav na prvi pogled. Imao sam velike planove s njom. Na koncertima bih je posjeo u prvi red, stao ispred nje i pjevao samo njoj. Toliko sam bio opčinjen. Vjerovao sam da će trajati vječno. Pokazalo se da nije mislila doći ovamo, a nisam ni ja mogao ostati tamo. Našla je drugog i ostavila me. Veza je s moje strane bila poštena i iskrena - svojedobno je rekao naš slavni pjevač. 

Ispričao je i kako je dobio nadimak po kojem su ga svi znali. 

-  Nakon Drugog svjetskog rata bio je jedan film, parodija na birokraciju. Taj mali birokrata u jednoj sobi od poda do plafona je imao mnogo svežnjeva papira, računa i knjiga, i stalno je fićukao jednu pjesmu. Bio je nizak rastom baš kao i ja, pa sam ga, hodajući ulicom, volio imitirati. Moja sestra je odmah rekla: 'Pogledaj ga - isti Kićo iz crtića!'. I tako sam postao i ostao Kićo.

LIJEČNICI SE BORE Kićo nije dobro: Stanje mu se pogoršalo, na respiratoru je...

Nakon pobjede na opatijskom festivalu s 'Plavušom', Kićo je zastupao bivšu državu i na natjecanju za Euroviziju. S pjesmom 'Tvoj dječak je tužan' osvojio je 1971. godine 14. mjesto. nastupio je na Euroviziji zastupajući bivšu državu s pjesmom “Tvoj dječak je tužan”. Pjesmu mu je napisao moćni tim - Ivica Krajač bio je skladatelj, autor teksta Zvonimir Golob, a dirigent orkestru bio je Miljenko Prohaska. 

Tijekom desetljeća osvojio je publiku brojnim zabavnim pjesmama od kojih su najpoznatije 'Tri slatke riječi', 'Pokloni mi jedan dan', i mnoge druge. 

Ipak sredinom 70-ih, nakon boravka u SAD-u, počeo se sve više vraćati svojim bećarskim korijenima. No, njegov jedinstveni glas bio je nezaobilazan i na festivalima, u brojnim televizijskim glazbenim emisijama, kao i na pločama i CD-ima, a njegove interpretacije božićnih pjesama i danas su najtraženije i najprodavanije u Hrvatskoj.