Show

Komentari 8

Upadao je u nevolje, razred pao zbog kocke pa upisao frizersku školu: 'Nisan rođen za kamere'

Upadao je u nevolje, razred pao zbog kocke pa upisao frizersku školu: 'Nisan rođen za kamere'

U Sinju se školovao za računalnog tehničara, pao je prvi razred zbog kockanja. S 19 godina odlazi raditi u Njemačku, gdje se zapošljava u kontroli leta, pa se vraća u rodni kraj. A onda kreće glazba...

Dalmatinskog imena i purgerskog prezimena, triljski reper Grgo Šipek svojim novim albumom “Platinum” pokrenuo je val pozitivnih kritika. “Platinum” dolazi nakon “Tiluriuma”, prvoga Gršina albuma, čiji naziv zapravo označava Trilj na latinskom. No Tilurium je i legijski logor na kojem je boravila VII. legija Rimljana, čija se lokacija pak nalazi u blizini Gršine kuće, što je repera oduvijek intrigiralo. S obzirom na to da mu je pradjed bio prva violina splitskog HNK, pradjedov brat jazz bubnjar, djed je svirao klavir i harmoniku, a brat mu je profesionalni bubnjar, može se reći da je Grši muzika u krvi. U stihovima svojih pjesama govori o tegobnom životu tog kraja, njegovoj krutosti, manjku perspektive i energiji koja se mora uložiti da bi se unatoč svemu uspjelo. Ili kao što kaže u pjesmi “Zenit”: “Nisan rođen za kamere, di san rođen je kamenje/ Jako lako se strovalit, još teže san ostvarit“. U pjesmi “Kavez” pak kaže: “Malo ko izroni koga ulica prisvoji”. Gršin život, unatoč tome što mu je tek 25 godina, bio je sve samo ne lagan, o čemu repa u svojim pjesmama, ali i o čemu je iskreno govorio u mnogim intervjuima koje je dao po izlasku novog albuma. U Sinju se školovao za računalnog tehničara, pao je prvi razred zbog kockanja i onda upisao frizersku školu zbog manjka izbora. 


S ovisnošću o kocki borio se dvije-tri godine u srednjoj školi, a poroka se odlučio ostaviti tek kad mu je svoju životnu priču ispričao čovjek koji je zbog kocke ostao bez svega. S 19 godina odlazi raditi u Njemačku s najboljim prijateljem, gdje se zapošljava u kontroli leta, no ubila ga je u pojam repetitivnost radničkog života i nemogućnost da išta uštedi, kao i to što nije uspio naučiti jezik, pa se vraća u rodni kraj. No mladi reper smatra da su ga sva ta iskustva obogatila i da ne bi ništa od dosadašnjeg života mijenjao. Najintimnija i jedina posve autobiografska pjesma na albumu je “Suza”. U njoj Grše repa: “Ja sam dite igrališta, klupa, zgrada, pristaništa/ Ja sam bio dio priče od tog malog nikad ništa”. U njoj Grše nastavlja kako se stalno tukao, kako je praznog želuca spavao ispred kockarskih ekrana, ali kako ga je rap vratio u život i kako je od njega ponovno prodisao. Od prvog susreta s rapom, rekao je jednom prilikom, znao je da se time želi baviti do kraja života. Rap je učinio da napokon misli usmjeri na nešto pozitivno. I doista se u njegovoj muzici osjeća taj žar. Stihovi i energija su nepatvoreni do te mjere da djeluju posve osobno, iako se reper ograđuje od toga da su to sve njegova iskustva.

Gršini stihovi su bogati, domišljati i autentični upravo zbog teškog životnog iskustva, ali i društvenih problema karakterističnih za naše podneblje: siromaštva, korupcije, manjka perspektive, tvrdokornog odgoja, zatvorene sredine... Slušatelja od prve sekunde poput paljbe metaka obasipaju grubi i sirovi stihovi, takozvani jezik ulice. Spotovi su mračni, oko Grše se nalaze mladi momci, nerijetko maskirani, prikazujući imaginarno splitsko podzemlje u kojem vlada vojska street fightera. Sve djeluje kao neki skroviti gerila pokret pobunjenih mladića kojima je netko nanio zlo, ali sad su spremni izboriti se za pravdu u koju vjeruju. U spotu pjesme “Zenit” pojavljuju se mrtvačke glave, a sve je obavijeno tamom. U pjesmi “Prvak” ponovno je prisutan kult muškog zajedništva i gangsterstva koje se ispoljava u navijačkim seansama, borilačkim igrama, vožnji motocikla. Pjesma kao da je hibrid rapa i trapa, iako ne zalazi posve na teritorij trapa. No Grše je već jednom prilikom rekao da je trap grana rapa koja ga je spasila i unijela u njega određenu svježinu kad je sve počelo stagnirati. Pjesma “Olimp” govori o mračnoj strani Balkana. Nabrijani likovi repaju o nasilju ulice i životnim porazima, depresivnim reperima, propuštenim prilikama. Žene u ovom svijetu “nisu misice, nego šljunkare koje misle da su sišle s modne piste”. Sve, ukratko, miriše na Balkan. 

Ni u jednom dostupnom spotu nema žena ni droge (moglo bi se čak reći da dečki žive sportski) - za razliku od televizijskog stereotipa u kojemu su polugole žene, skupi auti i zlatni lanci standard. Kao antipod ostatku albuma je pjesma “Oče”, u kojoj Grše govori o vjeri. U njoj priziva da do njega dopre Božji glas. Ovo nije neobično kad pročitamo biografski podatak da je reper do 14. godine bio redoviti ministrant u crkvi i da se danas, nakon mnogobrojnih iskušenja, vratio vjeri. No to je tema o kojoj ne voli pričati, jer nije poklonik nametanja svojih stavova drugima. Kao najveći utjecaj na sebe izdvaja splitsku hip-hop scenu, osobito Dječake i Kišu metaka, dok posebno izdvaja Vojka Vrućinu i njegove prijateljske savjete. Svoj prvi hit “Badr Hari” napisao je 2017., dok je još radio u Njemačkoj, koji je trebao otpjevati sa Živcom Maradonom, koji je na kraju odustao od rap karijere, pa je Grše sam iznio pjesmu, koja danas ima više od četiri milijuna pogleda na YouTubeu. Za ovog mladog repera tako je sve krenulo, a sudeći prema kvaliteti “Platinuma” i reakcijama publike, čini se da je njegova rap priča tek počela.

Potražite novi broj tjednika Express na svim kioscima

Najčitaniji članci