Prva tinejdžerska senzacija u Jugoslaviji ostavila je nezaboravne hitove poput ‘Zeko i potočić’, ‘Naša mala djevojčica’, ‘Tebi, grade moj’..., a sa suprugom Krešimirom Oblakom bila je u skladnom braku 40 godina
'Vječna djevojčica' supruga je osvojila šalama, a neki su joj podmetali jer su joj zavidjeli
Na Dan žena, 8. ožujka, prije pet godina Zdenka Vučković je nakon kratke i teške bolesti u 78. godini zauvijek napustila ovaj svijet. Njezina karijera trajala je više od 60 dugih godina tijekom kojih je nanizala mnoge hitove (“Zeko i potočić”, “Kućica u cvijeću”...), no najviše je pamtimo po nezaboravnoj pjesmi “Moja mala djevojčica”, poznatijoj kao “Tata, kupi mi auto”, s kojom je u duetu s legendarnim Ivom Robićem počela karijeru kao tek 15-godišnja djevojčica, trijumfirajući na pozornici Opatijskog festivala 1958. godine. Već sljedeći dan ispred opatijskog hotela Kvarner mnoštvo ljudi guralo se u redovima za autogram talentirane djevojčice, kojoj je sve to neizmjerno imponiralo.
- Želim svakom pjevaču da barem jedanput doživi takav prijam publike - svojedobno se prva tinejdžerska pop zvijezda bivše Jugoslavije osvrnula na navedeni nastup, iako joj je uvijek bilo žao što se autor glazbe, dr. Milutin Vandekar, nikad nije poželio upoznati s njom, nazvavši ga jednim od najneljubaznijih ljudi koje je upoznala. Od ranih šezdesetih godina zaposjela je na sam vrh popularnosti i tu poziciju je čvrsto držala sve do početka sedamdesetih, kad je bila najtiražnija Jugotonova “ekstra zvijezda”.
Vrhunac karijere Zdenke Vučković bio je krajem šezdesetih godina kad s pratećim sarajevskim bendom Indexi puni sve dvorane bivše Jugoslavije. Tijekom svoje dugogodišnje karijere osvojila je brojne nagrade i priznanja, a njezin uspjeh očitovao se na svim glavnim festivalima u Hrvatskoj, kojima je utisnula snažan pečat svojim pobjedama te i danas nose zaštitni znak u njezinim pjesmama, odnosno kompozicijama koje se i danas smatraju himnama istih: Opatija s “Malom djevojčicom”, Split s “Veslaj, veslaj”, Zagrebfest s “Tebi, grade moj”.
Velike uspjehe s festivalskim pjesmama koje nisu bile pobjedničke, a s vremenom su postale megahitovi, Vučković je postigla i s kompozicijama “Makovi”, “Još samo pet minuta”, “Dalmatinke male”, “Čemu istina”, “Nije li čudo to?”, “On je moj moj moj”, “Pod lipovim cvijetom”... Izuzetno dugi period festivalskih nastupa zaokružuje 1989. na Zagrebfestu, također s pobjedničkom pjesmom, “Odrasla je djevojčica mala”. Godine 2008. proslavila je zlatni jubilej; 50 godina sjajne pjevačke karijere gdje je superiorno vladala glazbenom scenom. Uglavnom sama, zahvaljujući svom urođenom talentu i predivnom glasu, bez ikakvih klanova i menadžera, a uz podršku supruga. Voljele su je sve generacije, ljudi iz zemlje i svijeta, uključujući i Dinamove nogometaše, koji su joj s utakmica iz inozemstva nosili haljine i materijale od kojih bi dala šiti svoje kostime za nastupe.
No bilo je i onih koji su joj zavidjeli na slavi i bezvremenskoj ljepoti, a radilo se o drugim pjevačicama koje su joj znale podmetati. Bilo je to zbog zavisti, smatrala je, jer se silno trudila u godinama u kojima je još nisu zamjećivali. Počela je u duetu, a nastavila solo karijeru, no takve ljude, govorila je, publika nikad nije odabirala za ljubimce.
- Najgore mi je bilo kad je jedna mlađa kolegica pustila glas da sam trudna s Ivom Robićem - kazala je jednom prilikom jedna od najvećih glazbenih zvijezda bivše Jugoslavije.
Rođena je u Zagrebu 20. lipnja 1942. godine, a djetinjstvo je provela u građanskoj obitelji. Nakon što u dobi od osam godina pobjeđuje na glazbenom natječaju, roditelji je upisuju u glazbenu školu. Bila je izrazito povezana s mamom i starijom sestrom Nadom, poznatom naj rukometašicom svijeta 1957., kojom se silno ponosila i bila sretna što je doživjela sve njezine uspjehe.
Nada je nju i mamu često vodila na svoja natjecanja, a Zdenka njih dvije na svoje nastupe na kojima su obje zdušno pljeskale i bile jednako ponosne njezinom karijerom.
Ikona zabavne glazbe svoju vječnu ljubav upoznala je krajem pedesetih godina. Krešo Oblak, tadašnji urednik u glazbenoj produkciji Radio Zagreba, privukao ju je svojom uglađenošću i pristojnošću, a bio je i zgodan, što joj je kao mladoj pjevačici imponiralo. Nakon 12 godina veze, u kojima im je okolina nadjenula epitet “vječnih zaručnika”, par je 1971. stao i pred matičara te su u braku proveli idućih skladnih 40 godina. U intervjuu za Yugopapir koji su dali 1971. otkrili su kako je njihovo prijateljstvo preraslo u ljubav. Nije to bila ljubav na prvi pogled, nego se ona rodila odjednom, iznenada, nakon dulje profesionalne suradnje. Zdenka je dolazila u zagrebački studio radija čiji je urednik bio Oblak, gdje je snimala i bila rado viđen gost.
- Bilo je to spontano poznanstvo. Krešo je tad svirao, radio na radiju. Bio je uvijek drukčiji od ostalih. Pristojan, uglađen. Kao mladoj pjevačici on mi je imponirao - prisjetila se tada Zdenka. Mlada, lijepa i talentirana i ona je na njega ostavila dubok utisak.
- Kao glazbenik upoznao sam mnoge pjevačice, ali Zdenka je bila nešto posebno. Bila je vrlo mlada, a već tada popularna među ljubiteljima zabavne glazbe. Njezine ploče su dobro išle na tržištu, njezine snimke su se vrtjele po svim radiostanicama, ali to se na njoj nije primjećivalo. Bila je lepršava, uvijek vedra i nasmijana, sklona šali, bila je pravo oličenje mladosti. Osvježenje u zabavnoj muzici - svojedobno je za svoju ljubav izjavio Oblak, s kojim je Zdenka neko vrijeme surađivala dok joj je sa svojim muzičkim orkestrom bio pratnja na koncertima. Par se nije odmah zaljubio, nego se ljubav rodila iz te početne suradnje i prijateljstva davne 1959.
- Ne sjećam se kako se to dogodilo. Poznavali smo se, prijateljevali, surađivali i onda - ljubav. Nenajavljena, iznenadna - prisjetila se tada Zdenka. Dugo su ljubovali neopterećeni službenom potvrdom braka i tijekom tog vremena nerijetko bili izloženi neugodnim zapitkivanjem mnogih kolega i kolegica o tome kad misle stati pred matičara, što su u konačnici, nakon 12 godina veze i učinili. Iste godine uselili su se u svoj novi stan gdje su, kako su sami znali reći, proživljavali drugu mladost. U njemu su uživali u zajedničkim trenucima nakon Zdenkinih turneja, odmarali se, kuhali, gledali filmove i radili sve ono što rade “obični” ljudi.
- Mi smo obični u ljubavi, nismo ekscentrični. U našem životu nije bilo skandala. Zdenka sad malo radi. Odmarala se od turneje po SSSR-u. Uređujemo stan, vidite da još nije sve gotovo, ona kuha, tako nam prolaze dani - kazao je za Yugopapir Krešo. Skladan brak pun ljubavi i povjerenja trajao je punih 40 godina. Nažalost, Krešo je s vremenom obolio od Alzheimerove bolesti koja je svake godine sve više nagrizala njegovo tijelo i um. Zaboravljao je sve, osim svoje voljene drage. Njegova smrt 2014. godine Zdenki je zadala udarac od kojeg se nikad više nije oporavila.
Teško se nosila s tim razdobljem, pogotovo jer joj je prije neprežaljenog supruga preminula bliska sestra, a nakon njega i voljena majka. Pala je u depresiju, a 2014. doživjela i infarkt zbog kojeg joj je u bolnici Rebro ugrađen stent. Nakon tri dana u bolnici puštena je na kućnu njegu. Nastavila je živjeti sama u svom stanu, a društvo joj je pravila tek nekolicina bliskih prijatelja.
Raspoloženje joj se donekle popravilo kad je Nives Celzijus 2015. prepjevala njezin hit “Colinda” iz 1967. Riječ je o country hitu koji je prvi put čula na turneji u Kanadi, a za koji je potom napisala hrvatsku verziju i prepjev, što se kasnije pokazalo još jednim hitom. Nakon tadašnje pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na izborima kolekcionari su singlicu ponudili na portalu Njuškalo, gdje su svi primjerci odmah rasprodani u roku keks. Vučković, koja se silno ponosila svojim bezvremenskim pjesmama i uspjesima u karijeri, silno se radovala što je njezina verzija pjesma ponovno postala veliki hit. Iako nikad nije imala djece, silno ih je voljela. Voljela je kad su joj djeca prilazila i tražila da im pjeva “Zeku i potočića”, koji je bio najprodavaniji album dječjih pjesama svih vremena u Hrvatskoj. Uz njezine su pjesme odrasli brojni naraštaji, a mnogi ih pjevaju i slušaju i dan-danas.
Uz pjesmu “Zagreb, Zagreb” u njezinoj izvedbi te hitom “Večeras bit ću tu” Vučković su prije pet godina ispratili u velikoj dvorani Krematorija na Mirogoju. Od nje su se oprostile mnoge ožalošćene kolege uključujući i Mira Ungara, koji se od nje oprostio u ime cijele Hrvatske glazbene unije.
- Napustila nas je izvanserijska pjevačica. Surađivala je s mnogim autorima, a sama je pisala tekstove. Zdenka s pravom nosi naziv dive pop i zabavne glazbe. Bila je prava tinejdžerska zvijezda šezdesetih. Pamtit ćemo je po razigranom i mladenačkom glasu, a njezino ime zauvijek će ostati zapisano zlatnim slovima u povijesti hrvatske glazbe - zauvijek se od svoje prijateljice tad oprostio kolega Ungaro.