Život nakon 'Breaking Bada': Saul plaća greške iz prošlosti

OCJENA: 3,5/5

Svaka akcija izaziva reakciju, svaka loša stvar koju učiniš vratit će se da te progoni i svaka prečica kojom kreneš, bez obzira na dobre namjere, prije ili kasnije će ti se obiti o glavu.

To je podloga serije “Nazovi Saula” (Better Call Saul), o slatkorječivom odvjetniku Waltera Whitea iz “Breaking Bada”. Uostalom, to je osnovni motiv i “Breaking Bada” (a bogme je to bila i glavna stvar Dostojevskom u “Zločinu i kazni”, ali tko će se sad zamarati lektirom), a sigurno najzanimljiviji sporedni lik - odvjetnik Saul - dobio je svoju seriju, koja daje naznake što je s njim bilo nakon događaja u “Breaking Badu” (kamion za bijeg odveo ga je u nepoznatom pravcu), odnosno kroz njegova sjećanja govori što je bilo prije nego što je sreo Waltera Whitea, prije nego što je postao genijalni odvjetnik kriminalaca, o vremenu kad je bio obični advokat Jimmy McGill koji ganja ambulantno vozilo i bori se za svaki dolar.

Kao i “Breaking Bad”, “Nazovi Saula” govori o tome kako je sustav nepobjediv, kako ga možeš zaobilaziti, muljati, hvatati prečice i ma koliko bio u pravu, ma koliko tvoje namjere bile dobre, ako imaš imalo savjesti i morala, baš kao i u “Zločinu i kazni”, sustav će te na kraju slomiti. Oni koji su na vrhu tamo su zato što su tamo rođeni ili zato što su se nemilosrdno penjali ljestvicom beskrupulozno gazeći sve pred sobom i ne obazirući se na jauke umirućih i ranjenih. I Saul i Walter krenuli su tim putem zbog spleta okolnosti, pogrešnih izbora, inata da se dokažu...

No nisu imali tu ključnu crtu potpune nemilosrdnosti u sebi i na kraju ih je sustav slomio. I baš kao u noir filmovima, stigle su ih sve greške iz prošlosti, ma koliko ih vješto prikrili ili se pokušali iskupiti. “Nazovi Saula” je rijetko uspješan spin off odlične serije, meni osobno, pogotovo prva sezona, čak i draži od “Breaking Bada” (iako nema sumnje da je “Breaking Bad” bolja serija). Ponajviše zbog fantastičnog Boba Odenkirka u ulozi Jimmyja/Saula te zbog ciničnog humora kojim odiše njegov lik i kojim je cijela serija prožeta.

Saul Goodman radi u bezličnom shopping centru u fast foodu. Šutljiv je, samozatajan i trza se na svaki šum, tek na trenutak, nepažnjom, iz njega progovara slatkorječivi Saul - “Nemoj ništa govoriti. Nađi odvjetnika”, poviče, tek u trećoj sezoni, klincu kojeg su uhvatili u krađi u dućanu. Te su snimke crno-bijele i one nas uvode u ono što se događa sad, odnosno nakon bijega u posljednjim epizodama “Breaking Bada”. A njegovo prisjećanje vraća nas na početak, u vrijeme prije nego što je upoznao Waltera Whitea. Jimmy McGill (to je Saulovo pravo ime) ima ured, u kojem i živi, iza korejskoga kozmetičkog salona.

Vozi razvaljeni auto i brani beznadežne slučajeve po najnižoj tarifi koje mu sud dodijeli. Već je star za početnika jer, kako doznajemo u prvim epizodama, faks je završio kasno, nakon što se odrekao karijere profesionalnog varalice, u kojoj mu je dobro išlo. Puno bolje nego kao poštenom odvjetniku. No upravo trikovi koje je naučio na ulici omogućuju mu da bolje vidi prilike, prečace i rupe u zakonu.

Serija je napučena bizarnim likovima - meksičkim mafijašima, skejterima koji reketare izmišljajući prometne nesreće, pobožnim gradskim službenicima koji besprizorno kradu, kompjutorskim geekovima koji se upliću u trgovanje narkoticima i najgorom vrstom od svih - korporacijskim štakorima koji bešćutno iskorištavaju stare i nemoćne. Jedan od čudesnijih likova je Jimmyjev pošteni brat Chuck, koji pati od umišljene “alergije na struju” pa se ne miče iz kuće osim ako nije zamotan u aluminijsku foliju. U kući, naravno, nema struje, frižidera, telefona. Veliki Chuck je ujedno jedan od najboljih odvjetnika i suvlasnik odvjetničke tvrtke, ali i glavni kočničar Jimmyjeve karijere, jer jednostavno ne vjeruje da Jimmy išta može obaviti čistim, legalnim putem. Nažalost, uglavnom je u pravu.

Usprkos tome što je Jimmy genijalan odvjetnik, on jednostavno ne može čekati, ne daju mu ni mrvu prilike da se pošteno bavi slučajevima i stoga je primoran pronalaziti, ne uvijek zakonite, prečice. Upravo u toj igri izigravanja sustava mi smo uvijek na njegovoj strani. Znamo da to što radi nije najzakonitije, no njegov protivnik je bogati, tromi, zaštićeni i nepravedni sustav, koji se ogrnuo štitom moći i novca i u kojem nema pristupa neželjenima. A Jimmy je u tome jednako neželjen kao i mi. Zato i navijamo za njega.

Obrati su briljantni, logično motivirani i puni ciničnog humora. No ono što se može seriji zamjeriti jest da je, nakon vrhunske i brze prve sezone, u drugoj radnja bitno usporila, a ista stvar se nastavlja i u trećoj sezoni. Tvorci serije, Vince Gilligan i Peter Gould, zaslužni i za “Breaking Bad”, očito žele isisati maksimum iz Saula i slave “Breaking Bada”. Zbog usporenja u drugoj i trećoj sezoni ocjena nije viša, ali “Nazovi Saula” i dalje je jedna od boljih stvari za pogledati.

Uz Saula u seriji je i drugi lik iz “Breaking Bada” koji je mogao imati i svoju seriju. No prirodno se uklopio u “Nazovi Saula” i odlično služi kao dodatna poveznica s “Breaking Badom”. To je Mike Ehrmantraut, bivši policajac, sad čovjek za sređivanje prljavih poslova i ubojica, kojega glumi Johnatan Banks, meni jedan od dražih likova iz “Breaking Bada”, a i općenito jedan od dražih glumaca.

On je svoju karijeru gradio glumeći psihopate, nasilnike i kriminalce uglavnom u TV serijama i lošijim filmovima i tek je sad stekao zasluženu slavu. Ja ga pamtim još iz serije koja je 80-ih išla na TV Zagreb - “Gangsterski ratovi” - u kojoj je odlično glumio krvožednoga gangstera Dutcha Shultza (pravi gangster, podrijetlom Nizozemac). Pamtim ga i po TV filmu iz 80-ih “Nadia”, o legendarnoj rumunjskoj gimnastičarki Nadiji Comaneci (film je, naravno, žali bože), u kojem glumi njenog oca.

Zašto? Pa film je djelomično sniman u Zagrebu, koji je za tu priliku glumio Bukurešt i razne ruske gradove. No na stranu lokalpatriotizam, u filmu su nastupali i hrvatski glumci, ali i zagrebačke gimnastičarke i njihovi treneri, uglavnom glumeći Ruse, na čistom hrvatskom jeziku. Eto kakva je to velebna produkcija bila. Epizodnu ulogu ruskog trenera, naravno - na čistom hrvatskom jeziku prožetom zagrebačkim naglaskom, odigrao je moj otac.

E sad, prezime Gavranović nismo dobili slučajno. Naime, moj otac tipični je mediteranski tip, guste crne kose, kao rođen da glumi Talijana, Kalabreza, Sicilijanca, Korzikanca ili Grka, a ne plavokosog Rusa. Amerima to ni najmanje nije smetalo, a mom je ocu to omogućilo da zauvijek bude zabilježen kao glumac na IMDb-u (Internet Movie Database), što ga je učinilo možda i slavnijim nego tisuće i tisuće karikatura koje je kao jedan od najboljih hrvatskih karikaturista objavio u Večernjem listu.

No da ne ispadne da se žalim, dapače ponosan sam, Ameri su cjelokupnu sportsku opremu iz filma donirali gimnastičkom klubu u kojem je moj otac bio trener (to mu je bio hobi, pravi posao mu je bio karikaturist), pa sam se i ja ogrebao za jednu Adidasovu zelenu trenirku, koju sam nosio i dugo nakon što sam je prerastao, sve dok se nije raspala.

Serija je dostupna na Netlifxu i ABC-u.