Zadnji socijalistički Sabor bio je, u tom smislu, neusporedivo pristojniji. Imao je tri doma (Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno političko vijeće). Mandat mu je trajao od proljeća 1986. do svibnja 1990. godine. Na čelu Sabora bio je pjesnik i sveučilišni profesor dr. Anđelko Runjić - simpatičan, razbarušen lirik, velikog obrazovanja i senzibilnosti. Bila su to vedra vremena - Jugoslavijom je tutnjao Novi val, u cijeloj državi širila se ideja slobode, iako je režim, sve do kraja, držao i famozni Članak 133 Kaznenog zakona, koji je kriminalizirao govor - takozvani verbalni delikt.