'Ajmo Armada! Rijeka je jedina važna, pomozite svojem klubu'

Ako navijate za Rijeku, a još vas je pritom vrijeme ukrasilo i pokojom dostojanstvenom sijedom vlasi onda vam ne treba ni jednim slovom objašnjavati tko je - Zoran Ban.

Napadač koji je početkom '90-ih iz Rijeke otišao u: Juventus. Bila je to era Roberta Baggia koje su se nadugačko i naširoko Ban i Baggio prisjećali prije nešto više od mjesec dana kada je talijanski nogometni genij u Opatiji promovirao jednu nogometnu akademiju, a Zoran sinu usput ispunio želju da upozna jednog od najvećih nogometaša u povijesti.

Ban je nakon talijanskog iskustva dvije godine igrao u Portugalu, a onda - punih osam godina u Belgiji. Ostao je u nogometu, cijenjen u cijeloj Europi, u menadžerskim je i savjetničkim vodama, njegova se riječ sluša i poštuje.

Sve prati, a svoju Rijeku i Belgijsku ligu (igrao je za Genk, Mouscron i Mons) posebno pomno. Sa Genkom je osvojio i belgijski Kup u sezoni 1999/00.

Nakon Rijekine slabašne igre, a dobrog rezultata (1-2) u Gentu u prvoj utakmici play-offa Europske lige, boljeg sugovornika od Bana za komentar 90 minuta na Ghelamco Areni i predviđanje onoga što se u četvrtak može dogoditi na Rujevici - nema (izuzev, naravno, Franka Andrijaševića, ali nekad Rijekin veznjak danas je Gentov igrač, a zapravo Gentov 'višak' pa ga sam ugovor i situacija koju živi obvezuju na kurtoazne javne istupe).

Rezultat čudo, igra slabašna

Kako je Zoran Ban vidio Rijekin poraz u Gentu?

- Izgubili smo, rezultat je bio valjda sto puta bolji od igre, ali tih 1-2 daje nam nadu za uzvrat - počinje Ban.

- Govorio sam prije utakmice da se ne zanosimo u procjenama jer Gent je sigurno jača momčad od Rijeke. No... Volio bih da sam vidio malo više Rijekinog posjeda lopte, barem koju kontru više iz onog, nemojmo 'šminkati' stvarnost: bunkera. Gent je bogatiji, jači u svim klupskim i momčadskim segmentima, ali svejedno je u Belgiji napravljen rezultat koji obećava.

Posebno ako je Gent više domaćinska momčad.

- Odrežimo odmah i tu eventualnu iluziju. Nije! Zapravo su opasniji kao gosti. Pričao sam sa Vadisom Odjidjom, njihovim veznjakom koji je protiv Rijeke igrao i kad je bio igrač Olympiacosa, obojica mislimo isto i to je zapravo svima jasno. Ona je Rijeka bila jača od ove.

I onda je uslijedilo veliko - ALI:

- Rijeka sigurno nije momčad koja Genta treba napasti otvorenog garda, sa obranom na centru, ali nije ni momčad kojoj nedostaje hrabrosti da češće i odlučnije izađe pred njihovog golmana nego što je činila u Belgiji. Rijeka može, pametno i bez srljanja jer dovoljan joj je samo jedan gol, sa tim Gentom tražiti i neki konkretniji posjed lopte. Gent je jači, Gent je bolji, Gent je kvalitetniji, ali Gent nije Manchester City. A rezultat govori da Rijeka ima šansu proći!

Tvrda grobnička kost

Ako postoji utjelovljenje riječkog 'Krepat ma ne molat' onda je to Zoran Ban. Tako je i igrao. Nije znao ići ispod 100%, nije znao povući ručnu, nije nikad povukao, ne nogu, nego glavu pred naletom protivnikove kopačke. Tvrda grobnička kost, napadač radnik, napadač koji je stoperima dao najmanje onoliko batina koliko ih je dobio.

Ban je nogometno bio iz neke druge dimenzije, igrač kojem je na torinskome aerodromu dobrodošlicu izrazilo pola obitelji Agnelli. No klasa je jedno, a hrabrost nešto posve drugo. Pa kad ga se stavi pred pitanje 'Kako sam tim bogatijim i jačim Gentom?' u Banu proključa grobnička krv, a navre iskustvo igranja protiv jačih koje je: najveći gušt pobijediti.

- Nisam ničiji glasnogovornik, ne zanimaju me povijesti 'bolesti' i razmirica nego samo ono što je dobro za našu Rijeku i zato bi puknuo da ovo ne kažem... Gent je favorit kojeg se u toj jednoj utakmici koja je još ostala možda i može proći, ali: samo ako Rujevica bude puna i svi budu grmili od trenutka kad Belgijci istrče na zagrijavanje pa do zadnje minute utakmice. I kad kažem svi, mislim - svi! Dakle, stvar je jasna: svi smo mi prolaznici, Rijeka ostaje i ostat će, a ovo je utakmica u kojoj nijedan Rijekin navijač ne može imat razlog da ne navija za Rijeku. Kratko i jasno: 'ajmo Armada! Sa Armadinim navijanjem naši dečki mogu dobiti impuls s kojim se ruši jače od sebe. Finale Kupa u Puli je najbolji primjer. Igrači su osjetili navijački vjetar u leđa i srušili jače od sebe, srušili Dinamo.

Klub je iznad svega i svih!

Dao je još jedan svježi primjer, sa najviše moguće razine.

- Išao sam gledati još jedan moj bivši klub, Juventus, kada su u Torinu igrali uzvrat Lige prvaka s Atleticom. U Madridu je bilo 2-0 za Španjolce, u Torinu neslaganje najžešćih navijača i Uprave. Razlozi? Ne znam, niti me zanimaju. Znam da sam dan prije utakmice pitao ljude u klubu brinu li za navijanje. Odgovor je bio kratak i jasan: 'Zorane, klub je iznad svega i svih. Sutra će napuniti stadion i navijati za Juventus, a preksutra se možemo baviti drugim problemima'. Pobijedili su 3-0... OK, mi nemamo Cristiana Ronalda, al' nije ni Gent Atletico. Europa je prevažna za našu Rijeku, to je i zarada od Uefinih premija i izlog za igrače. U četvrtak svi na stadion, za sve ostalo imat ćete vremena koliko god hoćete. 'Ajmo Armada! - poručio je Ban dečkima sa sjevera Rujevice. Drugima ne treba, drugi stoje u redu za ulaznicu i jedva čekaju derati grla za svoju Rijeku.

Gent se može proći, a može se i ispasti i ne bi bila ni sramota, ni tragedija, ali igrati bez grmljavine cijelog stadiona... To bi bilo sramotno i to Ban predobro zna. Ako je pao Milan, može i Gent. Krepat ma ne molat!