Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Otkrijte životnu priču Nikice Jelavića, od prvih koraka u Gabeli do europskih i svjetskih nogometnih pozornica, njegove borbe s ozljedama, uspjeha u Premiershipu i povratka na hrvatske terene kao trener.
Nikica Jelavić, ime koje je obilježilo hrvatski, ali i europski nogomet početkom 21. stoljeća, rođen je 27. kolovoza 1985. u Čapljini, u srcu Hercegovine. Odrastao je u Gabeli, malom mjestu gdje je nogomet bio više od igre – bio je način života, bijeg i nada. Upravo u lokalnom GOŠK-u Jelavić je napravio prve nogometne korake, pokazavši već tada žar i talent koji će ga kasnije odvesti na najveće svjetske stadione.
Njegova priča nije ona o zvijezdi kojoj se sve posložilo preko noći. Put do vrha bio je trnovit, obilježen ozljedama, sumnjama i neizvjesnošću. Nakon GOŠK-a, Jelavić prelazi u Neretvu iz Metkovića, gdje ga pod svoje uzima trener Branko Gutić. Prepoznavši njegov potencijal, skupina uglednih nogometnih imena – Ante Prce, Ivan Gudelj, Dražen Mužinić i Vilson Džoni – preporučuju ga splitskom Hajduku. Sa samo 15 godina Nikica stiže u Split, grad nogometa, gdje započinje svoju ozbiljnu karijeru.
Uspon u Hajduku bio je meteorski, ali i bolan. Već kao kadet ozlijedio je koljeno, ozljedu koja će ga pratiti kroz cijelu karijeru. Unatoč tome, s 17 godina debitira za prvu momčad Hajduka pod vodstvom Zorana Vulića. Ubrzo je bio na glasu kao novi Alen Bokšić – visok, snažan, sjajan u skoku i igri glavom. No, ozljede su ga često izbacivale iz ritma. Miroslav Blažević, legendarni trener, zvao ga je „letećom tvrđavom“ i ozbiljno na njega računao, ali svaka prilika bila je prekinuta novom ozljedom. Unatoč svemu, Jelavić je ostavio trag – s nekoliko važnih pogodaka i neupitnom borbenošću.
Nakon Hajduka, život ga vodi u Belgiju. Za pola milijuna eura prelazi u Zulte Waregem, gdje u prvoj sezoni zabija tri gola u 23 nastupa. Iako nije briljirao, stekao je dragocjeno iskustvo života i igre u inozemstvu. Pravi uzlet doživljava u austrijskom Rapidu iz Beča. U dvije sezone postaje jedan od najboljih strijelaca kluba, posebno u sezoni 2009./10. kada postiže 18 golova u 33 utakmice. Njegove igre privlače pažnju škotskog velikana – Rangersa.
Transfer u Glasgow Rangers 2010. godine za četiri milijuna funti bio je prekretnica. Jelavić je u Škotskoj postao prava zvijezda – u 55 nastupa zabio je 36 golova, a navijači su ga obožavali zbog neustrašivosti i odlučnosti. Osvojio je škotsko prvenstvo i Liga-kup, a posebno se pamti njegov gol u finalu Kupa protiv Celtica, kada je Rangersima donio trofej u produžecima. Ozljede su ga i dalje pratile, ali svaki povratak bio je spektakularan.
Siječanj 2012. donosi novi izazov – transfer u engleski Everton. Premiership je bio san svakog igrača s Balkana, a Jelavić ga je živio. Već u prvoj polusezoni postaje najbolji strijelac kluba, zabijajući devet golova u 13 utakmica. U travnju 2012. proglašen je igračem mjeseca Premier lige, što ga čini prvim Hrvatom s tom titulom. Navijači su ga slavili, a engleski novinari ga prozvali „ga-ga za golovima“.
No, profesionalni sport ne oprašta pad forme. Dolaskom novih igrača, Jelavić gubi mjesto u prvih 11, ali ostaje upamćen kao borac koji nikada nije odustajao. Uslijedili su transferi u Hull City, West Ham United i kineske klubove Beijing Renhe i Guizhou Zhicheng, gdje je ponovno pronašao golgetersku formu i postao ljubimac navijača.
Godine 2020. Jelavić se vraća u Hrvatsku, u Lokomotivu iz Zagreba, gdje simbolično završava igračku karijeru. U ožujku 2021. objavljuje povlačenje iz profesionalnog nogometa, ali strast za igrom ga ne napušta – preuzima trenersku poziciju u Lokomotivi, prenoseći svoje znanje i iskustvo na nove generacije.
Na reprezentativnom planu, Jelavić je debitirao za Hrvatsku 2009. godine, a u prvom nastupu protiv Katara odmah zabija pobjednički pogodak u 91. minuti. Bio je dio generacije koja je nastupila na Europskom prvenstvu 2012. i Svjetskom prvenstvu 2014. godine, a njegov gol protiv Irske na Euru ostaje upisan u sjećanju navijača. Ipak, nezadovoljan statusom, 2014. godine odlučuje se oprostiti od reprezentacije.
Privatno, Nikica je obiteljski čovjek, suprug Dajane s kojom ima dvije kćeri. Njegova životna priča nije samo nogometna – to je priča o upornosti, borbi protiv nedaća, povratcima i ponovnim usponima. Jelavić je ostavio neizbrisiv trag gdje god je igrao, a danas, kao trener, nastavlja živjeti nogomet s istom strašću s kojom je zabijao golove.
Nasljeđe Nikice Jelavića nije samo u broju pogodaka ili osvojenim trofejima, već u načinu na koji je inspirirao mlade igrače, navijače i sve one koji su ga pratili. Njegov put pokazuje da snovi nisu rezervirani za odabrane – oni su za one koji nikada ne prestaju vjerovati.
24sata © 2026
