Lino naš dragi, možda bi bolje bilo da, osim na time-outima, Balić umjesto Vas govori i na svim pressicama, ali i nakon utakmica reprezentacije
BIRTIJA: Bog ste, Lino. Razmaženi bog. Odrastite
Červar je sve sličniji Mamiću. Rukometni trener nikad neće biti bogat kao nogometni menadžer, niti će maksimirski gazda ikad primirisati medaljama kojima se Červar okitio, ali po ponašanju bi uskoro Lino i Maminjo mogli biti tu negdje. Lino je odavno sličan i Ćiri. I po cmizdrenju, i po glasinama da su gazde u repki najbolji igrači. Recimo, pokažeš ekspertima i neznalicama koji iz nekog razloga nisu bili na natjecanju slavne Červarove time-oute (osobito one za vrijeme kojih šuti), i pitaš ih što misle, je li na snimkama izbornik olimpijskih pobjednika i svjetskih prvaka, ili trener sedmoplasiranog na prvenstvu Liberije... Pustimo sad i time-oute koji su odavno antologija, i glasine. Ali evo malog, retoričkog, doprinosa debati: Je li ikad itko čuo glasine da Capellu igrači vode momčad? Dim, vatra, i te stvari... Propaganda, često drugo ime za preseravanje, zadnjih godina nije laganje, nego puko izgovaranje onog dijela istine koji ti odgovara. U debati 'je li Lino Červar genijalni izbornik, ili su momčadi koje je vodio medalje osvajale usprkos tome što ih je vodio ispodprosječni trener?' lako je argumentirati u korist obje teze. Jesu li igrači Ćiru voljeli jer je čudo od trenera, ili zato što je dvojicu u sobi uhvatio kako jebu dvije kurve krevet do kreveta, ali se pravio da ne vidi i ne čuje? Idemo dalje. Pokojni Dražen Petrović je stvarao trenere više nego što je ijedan trener od njega stvarao igrača. Brazilci su za nogometnog izbornika postavili novinara, i čovjek je bio prvak svijeta. Argentini s Maradonom mogao si staviti i Červara na klupu. Balić? Je li više Balić napravio Červara trenerom, ili bi, da nije bilo Červara, nesretni Balić do danas ostao anonimac i gubitnik? Što bi bilo od hrvatske repke na prošlom i ovom natjecanju da Balić nije imao sreću da se liječi u zemlji Alicinih fizioterapeutskih čudesa? Kriterij ne treba biti samo pobjeda ili poraz. Da je Červar kiksao, ne bi bilo u redu reci mu da ode. A nije u redu ni što se Červar nakon pobjede poput derišta u pješčaniku iz plačljivka pretvorio u goropadnika. Ako ćemo se tako ponašati, onda smo rulja, koja se po malo čemu razlikuje od krda životinja. Ni sve medalje ovog svijeta pobjedniku ne daju pravo da navijačima, novinarima ili bilo kome drugome oduzimaju pravo na mišljenje, a kamo li na zdrav razum. Ako si olimpijski pobjednik i svjetski prvak, a kažeš da će se od sutra rukomet igrati kockastom loptom, što bismo trebali? Klanjati se? Klasičnog, rođenog pivota staviš na krilo, i da svi padamo u nesvijest od divljenja?
Srednja mjera je najbolja. Čovjek ima rezultat, i neka ga na klupi kako god da mu uspijeva pobjeđivati. A da zna lupetati, zna se da zna.