Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
9 komentara

Braća Jaman postala su braća Kličko: Zbog nas su lomili čaše

Dečki su iz rodnog Đakova otišli za Pulu gdje je otac pokrenuo biznis, sada su u Zagrebu, privode fakultete kraju i dan im izgleda ovako: buđenje, posao, trening, spavanje. Odmor? Što je to?

Foto: Marko Lukunić/Pixsell
9 komentara

Bum, bum, pljas, tres, buum, pljaaas! Ne, ne zaizivamo zaleđene ulice pred kraj ove tople zimske sezone, odnosno njene posljedice, nego su to zvukovi koji ispunjavaju malu, ali već kultnu dvoranu borilačkih vještina u Ilici 33. Ime joj je, znat će mnogi, Spartan Gym te je, između mnogih, i njihovo dnevno utočište, mjesto u kojem prazne spremnik loše energije nakupljene tijekom dana.

POGLEDAJTE VIDEO:

Oni su Luka i Petar Jaman, blizanci (25) koji "šamaraju" vreće i fokusere već finih osam godina. Petar je u kick-boks krenuo prvi pa mu se nekoliko mjeseci kasnije pridružio Luka.  Normalno, kakav bi to blizanac bio da samo gleda.

- Počeli smo zbog problema s kilogramima, ja (Luka) sam imao 105 kilograma tog Božića. Bila mi je to novogodišnja odluka, Petar me zafrkavao, govorio zašto ne probam i iako mi je majka rekla da ga ne slušam, došao sam i ja. Čim sam probao, rekao sam da je bolesno dobro.

U svijet "opakih frajera" došli su iz sasvim jednog drugog sporta, u kojem kontakt ne postoji - tenisa. Pa nisu valjda treninzi tamo bili tako slabi da su se kilogrami nakupljali?

- Nisu, nego smo mi uvijek "fušarili" na kondicijskim treninzima. I ekipa se polako počela rasipati, a ja sam taman u jednom reality showu vidio Stipu Božića i rekao da želim biti poput njega - govori Petar.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Eto, dakle, odgovora kako su braća Jaman postala braća Kličko. U tenisu je, to može ovaj novinar potvrditi, nešto bolji bio Luka, a u ringu, ako se ne varamo, to je Petar.

- Tako je - kima glavom 45 minuta mlađi i dva centimetra niži brat.

- Nije istina - upada Luka.

- Ja imam broncu s Europskog prvenstva prošle godine u K1. Petar sad kalkulira, prije je bio luđi makar mogu reći da je iskusniji. 

Blagi se verbalni rat nastavlja Petrovim odgovorom. Fizički, bez brige, nije na vidiku. Taj su "prerasli".

- Nije da kalkuliram, nego razmišljam. Čitao sam da inteligentni sportaši puno razmišljaju. Nas je prvi trener naučio da uvijek u borbu uđeš s glavom. To je usadio u nas. Svaka se budala može potući, ali samo pametan može iskoristiti svoje prednosti. Uostalom, ja sam osvojio srebro na Europskim sveučilišnim igrama, a to je bilo po kvaliteti boraca na razini europskog prvenstva.

Zamijenili se usred meča

U raspoznavanju ih, makar i dan-danas to ne ide baš iz prve, odaju madeži koje na licu ima Luka. Ali i još nešto...

- Tehnika. Ja (Petar) imam ljepšu, tako su nas odmah raspoznali u kick-boksu, ha, ha. Evo, primjera. Trebao sam se boriti, no nisam mogao, pa da ne propadne meč jer je bio dobar novac, išao je Luka umjesto mene. Nokautirao ga je protivnik i jedan je naš poznanik iz Srbije znao da je to Luka baš zbog tehnike, ali nije nikome rekao. 

I kod koga je završio novac?

- Kod mene, baš ću njemu nešto dati, pa moja je glava bila na panju - smije se Luka.

- Da smo najavili promjenu, jer Petar je već imao dosta borbi iza sebe, dobio bih manje od tih 800 eura.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Anegdota ima i iz teniskih dana...

- Igrali smo jedan turnir, mene je zapao protivnik kojeg je Luka tjedan dana prije lagano dobio. Pomeo me u prvom setu i ja sam otišao s terena u svlačionicu, ušao je Luka i pobijedio za mene. Iako smo uvijek imali sve isto, sudac je nekako uspio skužiti, ne i protivnik - prisjeća se Petar pa se prebacuje u školske klupe.

- Luka je imao problem s jednim seminarom, profesor mu ga je stalno vraćao i onda je poslao mene. I profesor me izvrijeđao, pola me sata ispitivao. Nazvao sam brata, a on se samo smijao. Ma, bilo je svega, čak smo se i vozili nekoliko mjeseci na istu vozačku.

Dečki su iz rodnog Đakova otišli za Pulu gdje je otac pokrenuo biznis, sada su u Zagrebu, privode fakultete kraju i dan im izgleda ovako: buđenje, posao, trening, spavanje. Odmor? Što je to?

- I još jutarnje trčanje - nadopunjuje nas Luka dok u čašu toči (pssssst) pivo.

- Da, baš smo uzorni sportaši, ha, ha. Inače, u Puli smo kod Zelga Galešića prvi put napredovali i sada kombiniramo amaterske borbe s profesionalnim. Što se tiče zarade, ona je u amaterskom boksu i veća.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Kakva bi trebala biti da pristanete u ring jedan protiv drugog?

- Pa ako dođu Kinezi s vrećom dolara, bez problema. Znamo se i odglumili bismo borbu tako da bismo obojica izašla bez ozljeda. Imaju Poljaci jedan turnir u MMA-u blizanci protiv blizanaca u oktogonu, no Luka nije htio da se prijavimo.

Borba u disku

Složili su se, pak, oko izbora pjesme pri ulasku u ring.

- Sad nam svira "Kada sunce sa stozera sine" od Kupreških kosaca. Ali bilo je tu svega. Kada sam se borio u Novom Sadu, a borba je bila u disko klubu, svirao mi je, igrom slučaja, Mile Kitić. I kad sam izlazio, ljudi su počeli lomiti čaše, razbijati boce, mislili su da sam ja njihov domaći borac, ha, ha, ha - opet će u smijeh stariji brat Luka koji, nemojte to krivo shvatiti, obožava mrcvariti protivnike.

- Meni je gušt udarati u glavu, ali i mučiti protivnike. Vrlo brzo osjetim gdje je nekome "rupa", što mu smeta i kad vidim da ne može, pustim ga da dođe do daha i onda ga opet idem "gasiti".

Luka, dakle, nema najdraži udarac, a Petar?

- Najviše volim desni kroše, a "gasim" lijevim. Kao što je kod Mirka Cro Copa ona "desna noga bolnica, lijeva noga groblje", kod mene je "lijevom ubijam, desne se i sam bojim".

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Je li netko van ringa nekad zažalio što vas je provocirao?

- Nismo se nikad tukli jer kod nas u Đakovu nisi ni imao s kim, ha, ha. No sjećam se jedne scene u noćnom klubu. Vraćam se iz toaleta i vidim da su Petra okružila petorica. Mislio sam da je neka frka, pa sam udario jednog od njih, no dečki su samo ćaskali.

I kada je stiglo pitanje oko najdražeg borca, opet su pokazali bratsku složnost.

- U kick-boksu to je Artem Levin, a u boksu Vasil Lomačenko. Ima najbolji rad nogu ikad.

Braća imaju i mlađeg brata. Međutim, njemu ne daju blizu ringa.

- A ne, neka njemu rukometa, dovoljno je što smo mu držali fokusere malo za snagu. Kad budemo imali svoju djecu, nećemo im dati da idu u ovaj sport. Evo, sada i našoj majci nije svejedno, boji se kao da idemo u rat, pa se zato trudimo da uvijek na natjecanja idemo zajedno, da onaj koji sjedi u kutu, odmah može nazvati kući.

I bit će tako uskoro početkom ožujka na Državnom prvenstvu u rodnom Đakovu. Dođite ih pogledati...

Naši partneri pišu
Message