Brojke kažu da je Dalić nakon SP-a naš najlošiji izbornik? Ma koga briga, vidimo se na Euru

Na kraju ne znaš što je gore: kad te netko, modernim riječnikom rečeno, izdominira (oni stariji rabe izraze razbije, uništi, unakazi...) kao Portugal ili kad igraš ravnopravno sa svjetskim prvakom, čak imaš dojam da si bolji, a opet izgubiš. Kao "vatreni" u Francuskoj. Ma fuj, ne valja ni jedno...

Pokretanje videa...

02:37

luka modrić | Video: 24sata/pixsell

Kiseo je bio smiješak Zlatka Dalića dok se rukovao s Deschampsom nakon deja vua finala Svjetskog prvenstva: konačan rezultat, 2-1 na poluvremenu, nategnut penal zbog igranja rukom, autogol... i jako dobra igra Hrvatske ispraćena prilično laganim porazom. Sve je bilo isto.

I kako onda ne bi Deschamps izjavljivao da voli igrati s Hrvatskom?! Pa volimo i mi igrati s Izraelom i Slovenijom, kad nas nisu nikad dobili u po devet međusobnih utakmica!

Kiseo je bio Dalićev smiješak, a oštro pero kritičara. Navijači su baš razočarani i Dalić se prvi put našao na ozbiljnoj vjetrometini. Kakvu su svi njegovi prethodnici prošli puno ranije. Vade se argumenti sreće, proziva za neznanje, poziva na otkaz... klasika.

No, brojke sad već teško Dalića mogu ostaviti ravnodušnim. Jer po broju primljenih golova postao je najgori izbornik u povijesti! Njegova Hrvatska prima 1,4 gola po utakmici, čime je pretekao Štimčevih 1,33. Štimac je i dalje rekorder po postotku poraza na klupi (izgubio 33 posto utakmica), Dalić mu opasno puše za vratom s 28 posto. A neki 'jazavac' za statistiku baš i nije na vidiku, iduće su utakmice sa Švicarskom, Švedskom, Francuskom, Turskom, opet Švedskom pa Portugalom.

OK, ajmo sad ipak malo obustaviti paljbu i stati na loptu. Pa sagledati sve iz drugoga kuta.

Jednako kao što Francuska nakon SP-a četiri gola na jednoj utakmici nije zabila ni Andori, Moldaviji i Albaniji, tako je i činjenica da se ti patuljci nisu baš ni došli nadigravati s trikolorima. Hrvatska jest. Kao što ni jedan hrvatski izbornik nije u dvije utakmice za redom primio osam komada, isto tako ni jedan to nije ni mogao jer nije imao tako jake blok utakmice. Možda i najteže moguće: gostovanja kod dvije reprezentacije iz svjetskog vrha, a ni jedna nam nikako, već godinama i generacijama ne leži.

A i te same okrutne brojke mogu se sagledati iz druge perspektive: Pa neće Bilić ili Čačić imati toliko poraza kad su za suparnike birali San Marino, Moldaviju, Estoniju... Neće valjda Jozić imati najviše promljenih golova kad je igrao sa sedam stopera.

I zapravo je puno veći problem od te osmice u Livakovićevoj mreži činjenica da se Hrvatska u osmini finala Eura idućeg ljeta križa baš sa skupinom u kojoj su Francuska i Portugal, uz Njemačku.

To je zapravo bilo jedino važno u ove dvije utakmice. Da i Dalić i sami ti dečki vide gdje su u odnosu na najbolje. I koliko se ozbiljno može računati na njih na Euru.

Izgubiti od Portugala i Francuske nikako ne može biti sramota. Kao što ni pobjeda nad njima u ovakvim poluprijateljskim utakmicama ne bi bilo nikakvo junaštvo. Bi li ugled i čast spasilo da je Dalić opalio bunker, sparkirao dva busa pred Livakovića i izgubio 1-0?

Ne, ugled se ne stječe niti značajno gubi u takvim utakmicama nego na velikim natjecanjima. A Portugal i Francuska samo su pokazali Daliću (i navijačima) kakve karte drži u rukama.

Vidjeli smo tako da Pašaliću treba vremena da se prilagodi u drugačijem sustavu nego što igra u klubu (barem dok Dalić ne promijeni sustav igre), da Rebić i Kramarić nisu u formi (nije ni čudno), da je Livaković top golman, da Lovren zna krasno zabiti ali i us*ati stvar, da Rebić i Brekalo moraju puno više pomagati obrani, da je Brozović postao nezamjenjiv u veznom redu, da se za Petkovića mora naći mjesta, da Kovačić zna, može i mora biti konkretniji i drskiji, da mladi još ne mogu ništa ako uz njih nisu barem neki iskusniji... I da se obrana pod hitno mora uštimati!

U samo osam od 32 utakmice Dalićeva momčad nije primila gol, od toga nakon SP-a samo protiv Engleske, Slovačke i Mađarske. Tri od 18 utakmica!? Zabijali su nam i Jordan i Tunis i Gruzija i Azerbajdžan u dvije utakmice. Užas!

Ne, neće Dalić imati najbolju statistiku kad završi mandat. Ali od 32 utakmice na klupi čak ih je 11 (34 posto) bilo protiv suparnika koji je svjetski vrh. Ćiro je, recimo, imao 17 takvih okršaja od 72 utakmice (24 posto), a Bilić tek deset od 65 (15 posto).

Dalić je autor nezaboravnog svjetskog srebra i ima taj kredit. No, nakon Portugala i Francuske prvi ga je put počeo gubiti, kao i jednoglasnu podršku. Prvi je put počeo osjećati ono kroz što su prolazili svi izbornici.

Ali u narednih deset mjeseci ne mora šminkati statistiku nego otklanjati kvarove. Jer idućega ljeta, kada Hrvatsku opet zahvati nogometna groznica, a Europa počne kao nikad dosad iščekivati utakmice svjetskih doprvaka u kockicama, nitko neće spominjati osmice iz Porta i St. Denisa. Lanjski snijeg, water under the bridge.