'Često se sjetim one prečke s 40 metara protiv Newcastlea...'

Kao i u igračkim danima, Srđan Mladinić (41) je u veteranskoj “karijeri” autoritativno razmještao suigrače na terenu. Ovog puta na parketu, na veteranskom turniru Kutija šibica. Urlao je i mahao rukama, ali na kraju je sve dobro ispalo. Njegova momčad Mickey Mouse stigla je do četvrtfinala.

- A morali smo doći, zbog našeg Sokola. Čovjek živi za ovaj turnir, čak je i sanjao da smo ga osvojili - kroz smijeh je rekao Srđan Mladinić, legendarni branič Dinama, koji je tako nakon mnogo godina opet igrao u Zagrebu.

U Dinamo je stigao preko Hajduka i Primorca, no nikad nije imao neugodnosti što je igrao za “bile” i “modre”. Ipak, hajdukovcima je malo manje “drag” nakon dva spektakularna voleja u dva derbija 1996. godine.

- Bilo je onih kojima se ti golovi baš nisu svidjeli, pa su se šalili u Splitu da mama neće moći ništa kupiti na tržnici. Ali mene su proslavili. Sjetim ih se i ja, kako ne. Stvarno mi je ‘sjela’ lopta oba puta. Imam ih spremljene u mobitelu. Kad me netko iznervira, onda im pokažem pa me puste na miru - kaže uz smijeh Zujo, koji je u Dinamu igrao u “zlatnoj” generaciji.

- Uh, kakva je to momčad bila. Prosinečki, Marić, Cvita, Jurić... To su bili pravi dečki. Žao mi je Newcastlea. Sjetim se tu i tamo prečke koju sam pogodio s 40 metara pri 0-0. Tko zna kako bi završilo - rekao je Mladinić.

Danas radi s djecom, a okušao se i na klupi nekoliko trećeligaša.

- To je strašno, prestrašno. Zato nam je nogomet danas gdje i je jer u nižim ligama ništa ne funkcionira. Kad to riješimo, onda ćemo imati pravu ligu i prave rezultate klubova u Europi - zaključio je 41-godišnji Srđan.

 Asprilla mi je prišao i rekao: ‘svaka čast!’    

Ma ta utakmica protiv Newcastlea ostala mi je kao jedna od najtežih u životu. Svi, od prvog do zadnjeg, odigrali smo za desetku i onako nesretno ispali. Ali nakon utakmice prišao mi je Faustino Asprilla i rekao da smo ga fantastično čuvali i želio sa mnom zamijeniti dres. Još ga čuvam, kaže Mladinić.